Туфик Софтић   

BERANE

Šekularska rijeka koje više nema 

Visoko gore u planini, na mjestu gdje se spajaju dvije malene rijeke, praveći rijeku poznatu pod nazivom Šekularska, u divljini borova i jela, dvije male hidroelektrane djeluju kao da se na zemlju spustio vasionski brod.

Ove hidroelektrane nijesu slučajno ovdje izgrađene. Dva potoka sa desne i lijeve strane od izvorišta su stavljena u cijevi i dovedene do tog mjesta.

„Evo pogledajte. Obije rijeke, Spalevićka sa jedne, i Rmuška sa druge strane, stavljene su u cijevi, odozgo od izvorišta, u dužini od dva i po do tri kilometra. One više ne postoje. Ovdje, kod seoske škole, voda iz njih se pretvara u energiju u dvije hidrocentrale“, priča član savjeta beranske Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.

Dok sagovornicima pokazuje kako to izgleda na terenu, on za trenutak zaćuti i uzdahne.

„Boli me nešto u srcu i grudima kada vidim da tih rijeka više nama. Odrastao sam uz njihov buk. Prave planinske ljepotice. Kakvo je to selo koje nema rijeku, a mi smo sada ostali bez svih rijeka“, kaže Davidović.

Da je to bukvalno tako, on pokazuje na djelu. Na mjestu gdje izlazi voda iz dvije hidroelektrane kod škole, odmah je napravljen vodozahvat i voda stavljena ponovo u cijevi.

„Odavde, trupom puta, cijevi idu nekoliko kilometara niže do treće hidrolektrane, dolje niže. Shvatate šta oni rade? Uzmu vodu i sprovedu je cijevima, putem, ispod asfalta, da bi dobili na brzini i količini energije“, objašnjava Davidović.

Nije tu kraj priče. Od treće hidroelektrane u Šekularu, voda se ponovo pojavljuje i pravi novi vodozahvat.

„Ponavlja se isto što i ovdje gdje stojimo. Uzima se u cijevi i ispod puta dovodi nekoliko kolometara niže do četvrte, već skoro dolje do sela Rijeka Marsenića, nadomak magistrale koja vodi prema gradu“, priča ovaj čovjek.

Čitavim putem od sela rijeka Marsenića, do Šekulara, dolinom nekadašnje Šekularske rijeke, tragovi su devastacije prirode.

„Tu su nekada bili bukovi i vodopadi. Bilo je ribe kao u filmovima. Ova rijeka je bila prirodno mrestilište divlje potočne pastrmke. Sada ostavljaju vode tek za po nekog punoglavca. U početku nijesu ostavljali ništa. Ove godine, valjda zato što je kiše i vode bilo u izobilju, ostavljali su nešto malo, zašta oni kažu da je biološki minimum“,  kaže Davidović.

Dok stojimo kod škole u selu i prvih mašinskih postrojenja, prilazi nam plavi golf i čovjek iz automobila obraća se Davidoviću.

„Velee, bratee, da mi nisi vidio tetku. Trebalo je da me čeka da je prebacim do grada“,  dovikuje.

Mi zbunjeno gledamo, Vesko hladnokrvo odgovara da mu je tetka vjerovatno već otišla.

„Bila je tu. Vjerovatno se prebacila sa nekim“ , kaže Davidović.

Mladić sa golfom odlazi, nakon što nas je dobro osmotrio, a Vesko nam objašnjava kako je to „njihov“ čovjek i da je došao da osmotri šta radimo i snimamo.

Da je tako, uvjeravamo se nešto kasnije kada se vraćamo prema Beranama. Plavi golf parkiran je u krugu posljednje mašinske kuće, a mladić iz kruga te male hidrolektrane stoji sa još nekoliko ljudi.

„Zaposlili su nekoliko čuvara. I ovaj mladić je među njima. Osim njih, niko drugi nema koristi od ovih malih elektrana koje su napravljene u selu. Asfalt su napravili navodno za nas, a kao što vidite, vodi samo do posljednje hidrocentrale. Ni jedan drugi put u selu nije asfaltiran“, kaže Davidović.

Stara kamena zgrada koja je od davnina pravljena za potrebe seoske škole, jedno vrijeme je bila ustupljena koncesionarima. Tek nakon što su se mještani pobunili i to preko medija došlo do javnosti, vraćena je selu. Sasvim je druga priča da je u njoj sve manje đaka.

„Ko će ovdje da ostane? Pored četiri hidroelaktrane, mi struje imamo tek za sijalicu. Prekidi u napajanju su skoro svakodnevni. Nisko-naponska mreža stara pola vijeka. Nakrivljeni drveni stubovi. Nema uslova za život, a pogledajte ova postrojenja. Nekako se ne uklapaju u prirodu i našu sirotinjsku stvarnost“, kaže Davidović.

Na pitanje šta bi mještani željeli od koncesionara, kada je već napravljena sva šteta prema prirodi i izgrađene male hidroelektrane, on nedvosmisleno odgovara da bi najpoštenije bilo da selo dobija procenat od proizvedene i prodate struje.

„Nekako mi je to najlogičnije. Ako već ovdje proizvode milione eura, neka samo mali procenat ostaje selu za razvoj infratstrukture i druge potrebe, i možda bi prestale migracije. Možda bi selo ostalo da živi“, kaže Davidović. Koncesionar ovih kao i svih drugih malih hidroletrana na beranskim vodotocima je kompanija  “Hidroenergija Montenegro”.

Poznate je već da je ovo preduzeće osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine, kada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije „Hamera Capital“ napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

 Poznato je i kako ih je izvarao i ostavio bez akcija i udjela, bez dobiti.

U registru Centralne depoziratne agencije zabilježeno je preko dvadeset promjena. Na kraju su ostali kao vlasnici kontroverzni biznismeni, vlasnici Bemaksa, Aleksandar Mijajlović i Vesko Ubović sa po trideset procenata i "Hemera Capital“ Olega Obradovića sa 40 odsto vlasništva.

Prva dvojica su u posljednjoj promjeni prije godinu i nešto malo više, svoje akcije za male pare navodno prodali Ranku Radoviću, koji im je do tada bio izvršni direktor. 

Po istom modelu i šablonu kao u Šekularu, “Hidronergija Montenegro” je za sada napravila šest malih hidrocentrala na rijeci Bistrici, koja izvire na planini Bjelasici i uliva se u Lim u prigradskom naselju Buče. 

I na toj rijeci su pravljeni vodozahvati i cijevi sprovedene kroz trup puta Berane – Kolašin, koji je Bemaks pravio državnim sredstvima. I iskoristio, onako usput, da u put ugradi cijevi za hidrolektrane.

Sva struja odatle sprovodi se do privatne trafostanice koja je nikla kao pečurka pored puta Berane – Andrijevica, kroz naselje Buče, o čemu je Portal RTCG ranije pisao. Odatle se struja ubacuje u sistem, odnosno prodaje Elektroprivredi.

Izgleda nemoguće, ali možda i nije teško sračunati koliko je milione eura “Hidroenergija Montenegro” do sada zaradila na teritoriji opštine Berane. Osim tajkuna, koristi od toga niko nije vidio.

Ponajmanje mještani sela gdje su hidrocentrale izgrađene. Kao ove u Šekularu.