Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Kolumne

21. 05. 2021. 06:41   >>  11:13 2

DAN NEZAVISNOSTI

B.Vojičić: 15 godina vizije i snoviđenja

Ova generacija ostvarila je, na najbolji način - mirnim i demokratskim putem, najveći istorijski zadatak: obnovila je državu, nezavisnost i suverenitet Crne Gore. No, dobar dio onih koji su izgubili 2006. i dalje ne prihvataju građansku i evropsku Crnu Goru, pa se borba za upravo takvu državu, u novim okolnostima, nastavlja. Uz očekivanja, na pragu ulaska u evropske integracije - snažnijih iskoraka u izgradnji građanske, umjesto bilo čije partijske države; u vladavini prava; u borbi protiv korupcije i kriminala; u širenju prostora slobode i jednakosti, doduše suprotno svetosavskim trendovima...

Prije 15 godina - dvadesetprvog maja 2006. - građani Crne Gore odlučili su na referendumu da obnove crnogorsku državnu nezavisnost, 88 godina nakon njenog ukidanja.

Stavljena je tačka na crnogorsko državno pitanje u 20. vijeku, koje se, kretalo kao klatno, čas u jednu čas u drugu stranu. Od nestanka države 1918. do njene obnove, u okviru komunističke federacije 1945. od ponovnog podređivanja srpskom nacionalizmu u eri raspada Jugoslavije 1990-92. do nezavisnosti, prvo kroz labavu (kon)federaciju sa Srbijom 2002-2005, a zatim kroz složeni referendumski proces pod supervizijom EU 2005-2006.

Prvi put u istoriji Crna Gora je razriješila pitanje državnog statusa na miran način, demokratski i transparentno, u skladu s međunarodnim standardima, a za predsjednika referendumske komisije, opštom saglasnosću, izabran je slovački diplomata František Lipka. Taj datum je, otuda, već istorijski utemeljen i od njega se odmjeravaju etape evropskog i evroatlantskog puta savremene Crne Gore.

Indenpendističa koalicija uspjela je da preskoči “famoznu klauzulu” EU, a više od tri hiljade posmatrača OEBS-a, Savjeta Evrope, domaćih i stranih nevladinih organizacija, potvrdili su da je rezultat postignut u fer borbi, bez većih neregularnosti i u potpuno mirnoj atmosferi. Izlazak na birališta svjedoči o njihovoj visokoj svijesti, odlučivalo se o - državi. Tog dana glasalo je 419.240 građana ili 86,5 od ukupno upisanih građana u biračkim spiskovima! Crna Gora je izglasala nezavisnost - sa 55,5 odsto glasaova, dok je za ostanak zajedničke države sa Srbijom bilo - 44,5 odsto.

S proglašenjem crnogorske nezavisnosnosti ugasila se državna zajednica Srbija i Crna Gora. Labav savez dvije države (u medijima prozvan “Solanija”), formiran pod pokroviteljstvom visokog predstavnika EU Havijera Solane, trajao je svega tri godine, a njim je Brisel želio da amortizuje težnju Crne Gore ka nezavisnosti i prolongira referendum, zbog “domino efekta” u regionu, Kosova prije svega.
Ali, nije lako išlo pregovaranje sa zvaničnim Beogradom, iako je na tron zasjela “demokratska opozicija” koja je svrgla Miloševića.

Predlog državnog rukovodstva Crne Gore o novim odnosima u savezu dvije samostalne i ravnopravne države, nije bio prihvaćen ni od Srbije, ni od Evropske unije, već je podržan Koštuničin plan - da se SRJ očuva. Posredovanje, zapravo pritisak EU, rezultirao je odustajanjem rukovodstva Crne Gore od referenduma o nezavisnosti planiranog za 2001/2, te dogovorom o stvaranju Državne zajednice SCG. To je kod tvrdog suverenističkog dijela građana Crne Gore, koji su očekivali obećani referendum o nezavisnosti - dovelo do razočaranja, pa je sve upornije zahtijevana smjena vlasti, pod sloganom:"prvo demokratija pa nezavisnost".

No, kako se Evropska unija na duže staze nije mogla oduprijeti rješenju kome je i sama kumovala Beogradskim sporazumom, aktivno se uključila u proces traženja modela po kojem bi referendum u Crnoj Gori bio prihvatljiv i za indenpendistički i za prosrpski, unionistički blok.

Iako je prema Ustavnoj povelji SCG, moratorijum na referendum o državnom statusu Crne Gore isticao 5. februara 2006, zvanični Beograd (personalno: Koštunica, Tadić), te velikosrpski krugovi, konstantno su pritiskali Podgoricu, prvo da se odgodi referendum, a potom obesmisli ideja osamostaljivanja, „preseljenjem“ glasačkog kontigenta Crnogoraca iz Srbije u Crnu Goru, čega nije bilo na referendumu 1992. Kad je brckobrzinski sklepana SRJ. Venecijanska komisija, stručno tijelo Savjeta Evrope, međutim, na decembarskom zasjedanju (2005) nije u svojim preporukama uzela u obzir taj Koštuničin prijedlog.

Po principu „uzmi ili ostavi“, dogovoren je model, do tada nikad primijenjen igdje u svijetu: izlaznost od najmanje 50 odsto biračkog tijela i „kvalifikovana“ većina od 55 odsto važećih glasova za opciju „da“. Time je, tačno, obezbijeđen visoki legitimitet referendumskog rezultata i izbjegnut referendumski bojkot unionista. Ali, i visoki rizik “sive zone”. Jer se moglo desiti, kako je upozoravao Milo Đukanović, tadašnji predsjednik Vlade, da manjina od 45,1 odsto odlučuje o statusu Crne Gore, a da većina od 54,9 odsto na to nema pravo.
 
Dva državotvorna pokreta formirana su u Crnoj Gori (januar 2005.) u dva dana, kao "dvostruki kolosijek” u crnogorskoj izvedbi.

Independistički blok sa Milom Đukanovićem na čelu, činio je Pokret za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, kao multietnička koalicija, koja je okupila najširi krug građana svih vjera i nacija, predvodile su partije i pripadnici civilnog društva koji su se protivili ratovima na prostoru ex Jugoslavije i hegemonističkoj velikosrpskoj miloševićevskoj politici, i koji se protive nastavljačima te politike u Srbiji.

Na drugoj strani, unionistički blok - Pokret za zajedničku državu (sa Predragom Bulatovićem na čelu) činile su partije srpskim nacionalnim predznakom, zapravo prosrpske opozicione stranke u Crnoj Gori i srpska udruženja, uglavnom partije-saveznice Miloševićevog režima. Ovaj pokret, politički i finansijski otvoreno je podržavao Beograd, pod čijim su patronatom bile, i ove stranke i Srpska pravoslavna crkva, koja je učestvovala u formiranju “vijeća narodnih skupština”. Istoimeni pokret formiran je u Beogradu, na čijem su čelu srpski akademici, tvorci Memoranduma SANU.

U antireferendumskoj kampanji, Pokret je širio strah od predstojećeg izjašnjavanja građana, pa su predstavnici parlamentarnih stranaka (članice Pokreta) javno prijetile da će to biti „ratni referendum“. Pokret za zajedničku državu osnovali su u Beogradu akademici Ljubomir Tadić i Matija Bećković, koji su oduvijek negirali crnogorsku naciju i državu.

Predrag Bulatović je početkom 2006, uoči referenduma, tražio da se u Crnoj Gori formira koncentraciona vlada. On je pokušao da napravi savez za "obaranje crnogorske vlasti" sa Nebojšom Medojevićem, čelnikom Grupe za promjene, Andrijom Jovićevićem, bivšim ministrom policije i Miodragom Lekićem, bišim ambasadorom SRJ u Rimu. Beogradska štampa je gromoglasno najavila njihov odlazak u SAD "na poziv američkog Stejt dipartmenta".

Iz Vašingtona je demantovano da se radi o zvaničnoj posjeti, a ova četvorka se potom nije oglašavala. Savez je propao a Bulatović je i dalje tvrdio da je "moguće obnavljanje pitanja zajedništva Srbije i Crne Gore".

Referendum u Crnoj Gori nije bio samo glasanje o državnom statusu, već politički sudar dva suprotstavljena bloka, dva pogleda na sadašnjost i budućnost, svijet. Tek se proglašenjem nezavisnosti otvaraju perspektive oslobađanja teških okova mitova i predrasuda, počev od onog da Crna Gora ne može sama sebe izdržavati, te imamo li pravo na državu i naciju.

Srpski mediji su permanentno podgrijavali strah od referenduma. Jedna od dežurnih tema bila je "seoba Srbalja" kojom je potencirano da će se, u slučaju Đukanovićeve pobjede i proglašenja nezavisnosti, dio građana iseliti u Srbiju. Tvrdilo se, u tom slučaju, sjeverni dio Crne Gore će se otcijepiti i pripojiti Srbiji. U scenario uključuju Boku, "koja će tražiti autonomiju". Objavljuju mapu na kojoj su obilježeni djelovi koji će pripasti "Velikoj Albaniji". Ispod mape piše: "sve što je obilježeno žutom bojom na primorju nalazi se u glavama svakog crnolatinaša i u vekovnim snovima crne katoličke internacionale" a sve što je obilježeno zelenom bojom, predstavlja deo "islamske transferzale"

U godinama nakon referenduma negirane su brojne predreferendumske neistine i podvale:da će crnogorski državljani koji žive u Srbiji izgubiti građanska prava; da bez pasoša neće biti moguć ulazak u Crnu Goru i da će imovina srpskih građana biće ugrožena u Crnoj Gori;da će liječenje crnogorskih građana u Srbiji biće neizvjesno; da će crnogorski studenti će teško studirati u Srbiji; da će srpski investitori će postati nepoželjni; Crna Gora će se teško odbraniti od neprijatelja.

Referendum o nezavisnosti Crne Gore ne samo što nije destabilizovao region, već je, na miran, demokratski način, riješio jedan potencialno ozbiljan regionalni proglem i žarište krize. Način kako je organizovan i protekao, primljen je u međunarodnoj zajednici sa velikim olakšanjem, te je to podstaklo brzo prihvatanje njegovih rezultata, međunarodno priznanje, uspostavljanje diplomatskih odnosa, članstva u UN, NATO i drugim međunarodnim i regionalnim organizacijama. Islandu je pripala čast što je prvi priznao nezavisnost Crne Gore.

Sada su na dnevni red došle bitne i nužne promjene, umjesto dominacije bilo čije partijske pripadnosti, raširenog nepotizma, pohlepe, korupcije, kriminala. To je bitno ne samo zbog toga što smo na pragu ulaska u evropske integracije - već zbog nas samih, upravo, suprotno svetosavskim trendovima. Vlast, ali i svi segmenti društva, imaju odgovornost da pokažu viziju, i pun angažman u premošćavanju velikih podjela u Crnoj Gori, jačanju tolerancije, dijaloga i saradnje.

Pa naprijed.

 

 

Пратите нас на

Коментари2

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се