[ rtcg.me ]

SKUPŠTINA

Anarhija u našem kraju

Ako je neko glasanje u Skupštini bilo suprotno Ustavu to nipošto nije anarhija. Nije bila anarhija ni kada su prethodni skupštinski sazivi ili Vlade donosile neustavne odluke.

Пише: Види све колумне

Piše: Stefan Đukić

Započinjanje teksta citatom jeste lijepo uprkos tome što je isuviše lako. Kada to činimo pokušavamo komunicirati našim čitaocima da smo pametniji nego što jesmo, da naizgled znamo dosta, da iza nas stoji autoritet čiju veličinu pozajmljujemo citirajući. Znaju to dobro i naši politički predstavnici pa vole da ukrašavaju svoje govore mislima koje su pozajmili od velikih umova dok se šale, a blago je reći da se šale no moramo biti kulturni, sa našom politikom. Citat koji mi je pao na um je Eshilov i kaže “U ratu je istina prva žrtva” i iz nje bih izvukao jednu interpretaciju - “U miru stalno stradaju riječi”.

Ne stradaju bilo koje riječi i srećom, ne stradaju sve riječi. Mislim prije svega na sve one termine koje koristimo kao označitelje, kojima bliže određujemo sebe i druge, putem kojih sebi objašnjavamo svijet. To su riječi koje imaju posebna značenja a stradaju pogrešnom, pretjeranom i sitničavom upotrebom, postaju bezvrijedne, lišene snage značenja koju su nekad imale. Takvo stradanje su kod nas doživjeli termini kao što su izdajnik, lopov, kriminalac, ekstremista i mnoge druge.

Svakodnevna (zlo)upotreba takvih oznaka je dovela do toga da one ne više ne znače praktično ništa jer ako neko svakodnevno “izdaje” a stvari ostaju kao i do sad, ako neko svakodnevno “krade” a ne ide u zatvor nešto nije u redu - ili da riječi nisu tako strašne kao što smo mislili ili se pogrešno upotrebljavaju. Koliko god bili svjesni da se radi o potonjem, stalna upotreba čini da povjerujemo u ovo prvo. Svaka riječ je dragocjena, predstavljala ona nešto lijepo ili ružno, i kao takve, naročito ako se radi o riječima kojima označavamo i objašavamo svijet, važno je da ih koristimo namjenski, s pravim ciljem jer inače postaju bezvrijedne.

U takvu opasnost prethodnih dana često dolazi i riječ anarhija. Ona je i ranije (zlo)upotrebljavana ali kako su neke druge riječi izgubile na snazi tako je izgleda došao njen red da izgubi svoju vrijednost, da bude kratkoročno strašilo sa skupštinske govornice. Odjednom svako glasanje u Skupštini, svaka odluka koja koristi pravne nejasnoće i nedorečenosti očigledno nedovoljno dobrog Ustava i zakona se imenuje kao “ulazak u anarhiju”, “predvorje anarhije”, “država anarhije” izjednačavajući ovu riječ sa nekakvim mračnim dobom haosa i bezumlja u kojem sve živo strada. Ako pustimo da ovo prođe bez komentara učinićemo da i termin “anarhija” doživi sudbinu gorepomenutih riječi.

Anarhija pak dolazi od grčke riječi “ἀναρχία” i znači “bez vladara”. U političkoj teoriji ona postoji i na lijevoj i na desnoj strani ideološkog spektra u mnogim iteracijama. Za nju se zalažu i neki radikalni ljevičari i radikalni desničari ali i čitav niz aktivista, ideologa, boraca za različite vidove prava te imamo i zeleni anarhizam i anarho-feminizam i individualni i kolektivistički anarhizam pa čak i hrišćanski anarhizam. Kroz istoriju, kao i danas postoje mnogi pokušaji anarhističkih zajednica širom svijeta. Sva ova raslojavanja nam govore sledeće - anarhija nije nekakav besmislen haos niti društvo u kom nema nikakvih pravila i u kom svi rade sve što im padne na pamet.

Samim tim, ako je neko glasanje u Skupštini bilo suprotno Ustavu to nipošto nije anarhija. Nije bila anarhija ni kada su prethodni skupštinski sazivi ili Vlade donosile neustavne odluke. Nije bilo anarhije ni kad je sam Ustavni sud donio odluku imenujući jednu od sudija na nepostojeću, nezakonitu i neustavnu poziciju. Naprotiv, sve navedeno ne pripada nijednom ozbiljnom političkom sistemu (a anarhija u bilo kojoj iteraciji to jeste), ne radi se o sistemu uopšte već o nedoraslosti crnogorske političke klase kojoj nije stalo ni do institucija, ni do zakona, ni do bilo kakve smislene politike. A što se anarhije tiče, bolje bi bilo da, umjesto netačne i neuke upotrebe iz skupštinskih klupa poslanici pročitaju nešto o njoj iz političke teorije ili je makar upoznaju kroz sjajan roman Ursule Le Gvin - Čovjek praznih šaka (u originalu "The Dispossessed").