INTERES ILI INTERESDžIJE

Za kulturu dogodine 26 miliona eura

Sedmica za nama u znaku je ohrabrenja. Toliko koliko ga ima, ali ipak ohrabrenja. Akteri angažovani u sistemu kulture saznali su na koliko novca iz državnog budžeta mogu računati u narednoj godini. Ključna riječ - uvećanje! Oko 25 odsto više novca!

Пише: Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Nacrtom Zakona o budžetu za 2023. godinu, budžet Ministarstva kulture i medija planiran je u iznosu od 25,7 miliona eura. To predstavlja uvećanje od 5,9 miliona eura u odnosu na tekuću godinu.

Da podsjetimo, sredstva za rad Ministarstva u tekućem budžetu izdvajaju se najmanje na nivou 2,5% od državnog budžeta, umanjenog za izdatke državnih fondova i kapitalnog budžeta, ukoliko je planirani realni rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) do 8%, odnosno najmanje na nivou 3%, ukoliko je planirani realni rast BDP veći od 8%.

Nove konkursne linije

-Ukupna sredstva za projekte i programe (stvaralaštvo, baština, kreativne industrije i razvoj kulture na sjeveru) u 2022. godini iznosila su 2,7 miliona eura, dok za 2023. iznose 3,4 miliona eura što predstavlja uvećanje od 690 hiljada eura, odnosno 25,29 odsto - saopštila je ministrica kulture Maša Vlaović.

Uz vijest o znatno više novca za kulturu, u saopštenju Ministarstva posebno je naglašeno da u Ministarsvu kulture i medija planiraju kreirati novu konkursnu liniju koja će biti posvećena sufinansiranju festivala u Crnoj Gori. Ističe se “da postojeći konkurs namijenjen projektima u oblastima kulturno-umjetničkog stvaralaštva nije ni konceptom ni izdvojenim sredstvima zadovoljavao potrebe brojnih festivala.”

Shodno tome “planiraju da u okviru izdvojenih sredstava u budžetu za 2023. godinu dodatno podrže njihovu realizaciju i omoguće još kvalitetnije i sadržajnije programe.”

Đavo i sitnice

Taj podatak, principijelno ne osporavajući dobre namjere , u kontekstu petrificiranog stava javnosti o efektima znatnog dijela festivala koji se organizuju u Crnoj Gori, zaslužuje osvrt. Prvo, ako saopštite da planirate naredne godine omogućiti “još kvalitetnije i sadržajnije programe”, saopštavate i da su ovogodišnje festivali koje ste finansijski podržali obilježili “kvalitetni i sadržajni programi”. I ne samo ovogodišnji nego i svi prethodni. Oprez! Treba li podsjećati da smo za proteklih 30 godina imali festivala i “festivala”, a evaluacija ( procenjivanje neke vrednosti ili pojave po nekom utvrđenom kriterijumu ili standardu) to je bio skoro pa nepoznat pojam. Ako je u bilo čemu bilo dosljednosti, finansijeri festivala dosljedno i vješto su izbjegavali obavezu evaluacije , makar ona bila i formalno obavezujuća. Reano, osim novinara istraživača u nezboru s moćnim patronima ljetnjih festivala u “nekropolama crnogorskog turizma” i ljudi iz branše koji se tradicionalno osjećaju zakinutim u raspodjeli “kolača” a imaju kakav takav pristup medijima, riejtko im je ko i udarao na trag.

Toj praksi, s svim stečenim iskustvom i resursima koji su narasli, država mora odlučno stati na kraj. Nije komplikovano. Evaluacija podrazumijeva transparentne odgovore na pitanja: Ko? Kad? Kako? Zašto? Kome?
Transparentnosti se učimo. Kolika su ulaganja i ko su korisnici, uglavnom znamo. Ali, đavo leži u sitnicama. Malo, to vam je eufemizam za sintagmu gotovo ništa , ne znamo o zasnovanosti toga što se realizuje, potencijalnim efektima itd. A baš te “sitnica” trebale bi biti važne nekome ko odlučuje - kome i koliko. Čega? Novca. Javnog novca.

Čak i ako je potrebno mnogo vremena i sredstva donosiocima odluka su potrebna stručna i korektna vrjednovanja. Trebaju im orjentir. Svima skupa potrebno nam je znatno više od saopštenja deskriptivnog karaktera na koja su nas decenijam navikavale navikle direkcije festivala i ministarstva. Dakle treba nam evaluacija. I oblikovna i zbirna.
I statistika nam je potrebna. Traže se egzaktni pokazatelji kojima se ilustruju efekti na lokalne zajednice. Ne bi to bio grijeh. Turistička smo destinacija i korisno bi bilo da znamo gdje su ljetnji festivali na listi turističkih motiva za dolazak u Crnu Goru. Manifestacioni turizam? Ako su to imali na umu u Ministarstvu kulture projektujući posebnu liniju podrške “brojnim festivalima” znaju što čine. Tim prije što ne postoje neposredna i gotova “uputstva za upotrebu” a prevođenje “ciljeve u akcije i konkretne rezultate” nije u nas omiljena disciplina.
Ministarstvo u narednoj godini planira kreirati autonomnu budžetsku liniju Podrška za razvoj kulture djece i mladih. Aferim. Značajno su uvećana i sredstva koje planiraju plasirati u oblast medija i medijskog pluralizma. Sve što se mora nije teško. Planiraju i finansiranje projekta za Izgradnju objekta Muzeja savremene umjetnosti. Uskoro će definisati lokaciju. Ima još toga što je najavljeno s elementima dobre vijesti.

Interes ili značaj

Kultura u Crnoj Gori nije djelatnost od posebnog značaja ali jeste od javnog interesa. Tako piše u Zakonu o kulturi. Formulacija (javni interes) stekla je pravo građanstva uz opštu saglasnost ljudi s respektabilnim životnim djelom i znatnim udjelom u akcijskom ( čitaj moralnim) kapitalom u crnogorskoj kulturi koji su u vrijeme donošenja zakona imali dobru namjeru. Zato niko elementarno dobronamjeran ne dovodi u pitanje pravednost tog rješenja. Problematične su interpretacije javnog interesa. Da počnemo od značenja riječi interes. To vam je korist, nešto što nekome ide u prilog, od čega se očekuje pozitivan ishod. U Rječniku Vuka Stefanovića Karadžića riječ ima značenje kamata, dobit. Zakonodavac je interes definisao kao nešto od čega se očekuje pozitivan ishod za sve ljude. U praksi, mahom se javni inters tumači po Vuku pa se interes sagledava kao kamata, dobit. Po mogućnosti neoporezovana. Istorijat festivala u Crnoj Gori svjedoči da javni interes često podrazumijeva aktivno angažovanje interesdžija posebno zainteresovanih da kamatare za “račun javnog interesa”. I što je više novca u igri jače je interesovanje za “odbranu javnog interesa”.

Šalu na stranu, što je problematično u rutinskoj sintagmi javni interes? Problem je u tome što su formulacije koje po Zakonu o kulturi definišu javni interes toliko neodređeno da se ostavlja mogućnost da javni interes može biti sve što neko ko ima aparaturu da kreita odluke izabere da tretira kao javni interes. Tako javni interes diktira pravila a narativ o posebnom značaju kulture koji podrazumijeva sistematski rad i akcije koje konkretizuju dobru volju države potčinjen javnom interesu koji, kako ga mi interpretiramo, legitimizuje ad hok rješenja. Zbog toga je sistem kulture u Crnoj Goru, duže od trideset godina, koliko god spolja u njemu sve djelovalo statično, permanentno funkcioniše u atmosferi nekakvog vanrednog stanja i gašenja požara, pa je tu bastadurima protor ya kreativna tumačenaj javnog interesa neograničen.
Koliko god da “ove gore ne trpe regule” sistem mora biti inoviran. Kultura je sistem od posebnog značaja. Zašto poseban značaj a ne javni interes? Zbog značenja pridjeva poseban izvedenog preko sinonima - izuzeta, različit, zaseban, jedinstve, atipičan...Kultura definitvo to jeste. Što god činili posebnost ( čitaj kultura) se ne da dovesti u doticaj s kamatarima i kamatarenjem. Kultura nas može učiniti bogatim. Bogatstvo nas ne može učiniti kulturološki referentnom zajednicom.

Liječenje smislom

Sreća što postoje posebni ljudi koji za smisao života uzimaju stvaralaštvo kao kontinuiranu borbu sa granicama i ograničenjima koji su im nametnuti spolja ili su njihovo unutrašnje svojstvo. Sreća što postoje aktivni stvaraoci i djelatnici koji se čak i kada kultura nije djelatnost od posebnog značaja već aktivistička realizacija javnog interesa, ne osjećaju dovoljno poraženim da bi od tog privlačnog cilja - kulture kao djelatnosti od posebnog društvenog značaja - odustali. Djeluju i stvaraju, svakodnevno pomjeraju granice koje stvaralac, ako je stvaralaštvo forma liječenja smislom, mora da ignoriše. Njima crnogorska kultura duguje vitalnost a ne kratkoročnim projekcijama javnog interesa i intersentima iz čijih redova se regrutuju interesdžije. Radovan Zogović , Mirko Banjević, Risto Ratković. Nikola Lopičić, Živko Nikolić i stotine njih koji su djelovali u ime čovjekovo a ne u apstrakcije uvijene u oblande javnog interesa, najbolji su vam primjer.

Uzgred, kad tematizujemo uvećan budžet Ministarstva kulture logično je postaviti pitanje - da li je uvećanje plod namjere da sistem kulture ojačamo znatnijim novčanim ulaganjima ili rezultat primjene imperativne zakonske odredbe da Vlada za finansiranje kulture izdvaja 2.5 odsto tekućeg budžeta umanjenog za iznos kapitalnog budžeta? Logično je rezonovati da je do uvećanja došlo po inerciji inflatornog i ustupcima populističkim politikama prilagođene “torbe s državnim parama” za 2023. , ali nekorektno je ne pomenuti da je iz Ministarstva kulture nedavno naglašeno da je prijedlog budžeta za kulturu kreiran u skladu sa njihovim zahtjevima prema Ministarstvu finansija.

Kad se pominju torbe da podsjetimo na definiciju i značenje riječi budžet. To vam je kožna kesa, novčanik a porijeklo se izvodi od francuske riječi budget, od italijanske riječi bolgia, latinske riječi bulga.

Engleski pjesnik i filozof Thomas Lovell Bodoes napisao je u 19. vijeku pjesmu s naslovom "Torbarenje snovima".
"Ako bi bilo snova za prodaju/ Veselih i tužnih tako reći/ I da se zaori glas telala/ Što biste vi kupili?"
San o kulturi kao djelatnosti od posebnog značaja? Bravo! Shvatili ste da se ovdje se mijenjaju brojke i ljudi. Stvari nikada. I nijeste od onih kojima su činjenice sve manje važne. Čak i ako je javni interes u pitanju.