Vlatko Simunović

NASILjE

Batina je iz pakla izašla

U petak veče stigle su uznemirujuće slike sa Cetinja. Meta je bio je predsjednički kandidat Jakov Milatović. Slične prizore dugo nijesmo gledali. Stigle su osude i objašnjenja građana koji burnu reakciju opravdavaju njegovom ulogom u događajima od 5. septembra 2022. Važno je da se zna istina. Nije komplikovano. U svoj toj priči, gdje svako drži svoju stranu ludosti, srušen je tabu nepovrjedivosti prava učesmika u izbornoj trci da predstave svoj program.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Stariji će se sjetiti premijera SFRJ Anta Markovića. E, taj u sličnoj stmosferi i sličnim povodom nije mogao proći do Virpazara. Liberali nijesu mogli doći u Bijelo Polje. Davno bilo. Princip je isti. Sve ostalo su subjektivne procjene. Ako ni zbog čeg drugog, zbog tih je uspomena Jakov Milatović morao mirno ući u grad, a građani su odsustvom s tog događaja moglki poslati poruku: Cetinje noćas nije doma.

Surovo je rečeno, ali stvari tako stoje. Nešto se ne da odbraniti, a da su argumenti socijalno prihvatljivi i u skladu s pravilima otvorenog društva. Logika plemenske zadruge u oblandi građanskog aktivizma? Ako je reakcija grupe ljudi na Cetinju događaj u domenu garantovanog prava na građanski protest - što je ostatku Crne Gore preostalo? Da svaki grad i svaka politička ili interesna frakcija nađu svoje “zaštitnika časti i imena” - i mirna Sicilija. Nasilje nije rješenje. Nikad i nigdje, nasilje nije rješenje!

Nasilje u vrijeme predsjedničkih i parlamentarnih izbora rijetko se viđa van zemalja Južne Amerike i Afrike. Uglavnom se vezuje za nasljeđe vojnih hunti i parapolicijski teror. U latinskoj Americi na predsjedničke kandidate potegnu ručne lansere protivoklopnih granata, na Cetinju kišobrane. Za sad...Ne zaboravite da je na početku priče o jednom strašnom pokolju među Crnogorcima i njihovom braćom koja ispovijedaju drukčije zakone rečeno: Ka iz ruge to bi u početku.

Pamet, ljudi! Ne zaboravite da smo nedavno zabilježili nekoliko primjera bestijalnog, bezumnog nasilja u Podgorici. Ljudi su zabrinuti. Juče su bili protesti. Brutalno i nasumično nasilje?

Besplodno, nerodno, jalovo i neizdašno tretiramo kao istoriju i nasljeđe. Hvatamo za džamadane oko krhotina propaloga dvadesetog vijeka a neman je pred vratima. Tu su neman fašisti i komunisti prije stotinu godina detaljno razradili. Jesmo li društvo spremno da prevenira scenarije po kojima političke tokove kreiraju nasilje i atmosfera straha?

NOVA ŠKOLA
Prvo su maskirani momci pretukli maloljetnika, u parku. Potom je, u igraonici, brutalno pretučen tinejdžer koji je odbio da skine majicu s pribntom urbanih likova - navijača fudbalskog kluba Crvena zvezda. Na kraju niza, za sada, pojavio se snimak iz dvorište jedne podgoričke osnovne škole. Nastao je prije dvije godine. Muškarac prilazi školskoj kapiji. U društvu je ženske osobe koja pozdravlja mladiće koji ih dočekuju. Pada tu poljubac u obraz i pozdrav...Njen pratilac je dobio prvi udarac šakom u lice, drugi palicom po glavi. Zadaje mu ga, s leđa, mlad muškarac koji je čekao u zasjedi. Žrtva bježi. Sapleten je i pretučen.

Tri slučaja mučkog nasilja, osim izvršitelja, imaju još nešto zajedničko. Protivni su crnogorskoj tradiciji i shvatanju časti. Izvedeni su u duhu devedesetih godina. Dugo već, imali smo podmetnute bombe i sačekuše, ali nije bilo ničeg što liči nedjelima s potpisom “crnih trojki”. U državi gdje su uniformisani policajci na ulici rjetkost i gdje njihovo odsustvo generiše doživljaj slabosti države, u državi u kojoj mediji i iskustva “iz druge ruke” kreiraju odnos građanina prema policajcu - ti oblici nasilja su zabrinjavajući. Mogao bi to biti i oblik psihološkog pritiska na krhku stabilnost ljudi koji žive ovdje. Mi smo tu a policija vam ne može pomoći? Je li to ključna poruka? Mi koji smo devedesetih “na strašnom mjetu postojali” nagledali smo se tih “majstorija”. Uvijek na našu štetu.

OMERTA
Od Njegoša i gvardije do nedavno, nekažnjivost počinjitelja nasilja u Crnoj Gori često je garantovana snagom države. Funkcionalan je i za jug Evrope po zlu čuven zakon ćutanja. Ako izostanu adekvatne sankcije za nasilnike iz tri akta nasilja čiji smo svjedoci, neće to biti znak da je sistem zatajio. To bi bio signal da sistem ne funkcioniše. Treba rasvijetliti sve detalje.

Jedan od oštećenih je sin uspješnog poslovnog čovjeka. Da li je prebijanje njegovog djeteta poruka ocu i svim drugim očevima s ozbiljnim poslovnim rezultatima? Što im poručuju?

Drugi dječak je imao na sebi majicu s printom simbola Crvene zvezde. I narednog dana, na mjestu gdje je bio prebijen bile su vidljivi krvavi tragovi. Nanesene su mu teške tjelesne povrede. U čemu je problem? Klupske boje? Nacija?

Najlekše je suditi i presuđivati “preko koljena”.
Kad su svjetlo dana ugledali materijali sa slikama brutalnostima crnogorskog policajca nad vremešnim albanskim državljaninom na prelazu Sukobin, hiljadu je FB vitezova kliktalo : Što bih im ja uradio da je ovo moj otac!

Nijedan se, više no da ne valja, nije oglasio da osudi nasilje nad đetetom kojem je štanglama po glavi suđeno zbog garderobe s klupskim obilježjem.

Ne treba prećutati ni “podvige” FB serdari koji potenciraju činjenicu da je otac jednog od huligana činovnik Uprave policije, što bi trebalo, s njihove tačke gledanja, biti znak da su “svi oni tamo isti” i “od oca je ostanulo sinu”. Svi do jednog, onomad su odobravali bestijalnosti graničnog policajca nad građanima Albanije pozivajući se “snagu države”.
Đe je dno?

ZNACI SUTONA
Objavljeno je da je mladić koji je tukao sina podgoričkog biznismena i malodobnog navijača Crvene zvijezde, sin službenika Uprave policije. Saslušan je i pušten na slobodu. Postupajuća tužiteljka da ih je pustila da se brani sa slobode. Poslije burne rekacije javnosti promijenila je odliku. Određen je pritvor.

Kontrola nad djetetom oblast njegove duboke intime roditelja i s tom se činjenicom valja odnositi s posebnom pažnjom. Batinu u ruci ili majicu s “pogrešnim” printom moglo je imati im naše dijete. Iz te pozicije sve se jasnije vidi. Svi kojima je u opisu posla da pruže pomoć mladim ljudima koji u nasilju traži rješenje ili su mu izloženi moraju biti na visini zadatka. Oko toga se ne bi smjeli sporiti. I trajno bi morali arhivirati praksu da nasilnike štite uticajni “ljudi sistema”.

Oprez! Društvo smo koje uči na svojim greškama. Kad povučemo neke analogije, nije van pameti sumnja da smo kao društvo u fazi sutona. Dug je spisak imena prestupnika koji su, u ratu i miru, ostavljali za sobom kravave tragove. Najčuveniji su bili su đeca ili bliska rodbina oficira javnih i vojnih službi bezbijednosti. U hronikama devedesetih zabilježene su sve njihove mladalačke bestijalnosti. Oni su tamna božanstva mitologija s robnim znakom “legende devedesetih”.

Ništa što postoji kao mogućnost ozbiljne zajednice ne ignorišu. Na razvalinama dvadesetoga vijeka tražimo rješenje za izlazak iz krize izazvane okolnostima koju naša, na način starinski formatirana pamet ne može rješavati. Decenijama beremo gorke plodove nasjeđa teške represije kreirane u tami centara moći van građanske kontrole. Sve jednačine s dvije nepoznate u Crnoj Gori, od Petrovića do “mlade crnogorske demokratije” rješavane su perifernim, kapilarnim nasiljem. Kako to funkcioniše svjedoče filmovi Živka Nikolića. U njima je raskrinkana suština “stare škole”. Čistotu “uvjerenja” ekstremisti svih uvjerenja i opredjeljenja s posebnim užitkom utiskuju batinom. Batina je “emiter” poruka ljudima koji na obodu paklenog kruga gedaju i ćute. Ne morate vjerovati u vladare iz sjenke da bi pomislili da ništa što rađa strah na našem terenu nije nasumično. Jesu li nasilja čiji sno svjedoci ovih dana izuzetak?

PREDNOST ISKUSTVA
Ako su izuzetak, pa su tri bezumna akta bila su način da svoje “probleme” riješavaju mladi i obijesni momci, mladim ljudima sistem mora pomoći. Pomoć treba stići prije negoo što i za njih i za nas bude prekasno. Zašto? Ako se na ulicu nijesu “spustili” iz nekog opskurnog regrutnog centra koji planira “kreativne” operacije uznemiravanja javnosti, sebe i njih ne spasavamo stavljajući ih u srce tame, u novi regrutni centar, u naše zatvore. U njima će im “zaštitu” pružiti prekaljeni pitomci “stare škole”. U njihovim su rukama. Tako se spirala zla, stradanja i nasilja nastavlja.

Život nas ne moli da budemo jaki. Život nas tome nauči. Imali smo kad naučiti. Način da sebi pomognemo postoji. Pamet, ljudi! Batina je iz pakla izašla. Ima dva kraja.