Vlatko Simunović

IZBORNA TIŠINA

Strah od letjenja

Ima dana koji čovjeka ostave bez teksta. Jedan od takvih je ovaj današnji. Građani danas biraju čovjeka koji će Crnu Goru narednih pet godina predstavljati u zemlji i inostranstvu. Nedjelja je i izborna je tišina. Ima li u Crnoj Gori ičega izvan politike?

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Bila jednom jedna zemlja. Sve što je od nje ostalo je pitanje da li je u njoj bilo života prije smrti. Inteligentih oblika nije. Legenda kaže da jeste. Istorijskih izvora prve vrste koji to dokazuju nema. Nije to dobar početak.

Evo jednog od boljih. Strah od letjenja mnogima je promijenio život. Ne kao fobija. Mijenjao ga kao roman Erike Džong. „Na letu za Beč kompanije Pan Am bilo je 117 psihoanalitičara. Najmanje šestorica njih su mi bili terapeuti, a za sedmog sam se udala“ - tako počinje svoju ispovest Izadora Ving, strastvena žena koja čezne za slobodom.

Sedam je kandidata za predsjednika Crne Gore. Među njima je i jedna kandidatkinja za predsjednicu. Obaveza da se ćuti na teme koje su političke čovjeka koji piše i govori suočava sa teško premostivim pregradama. Kako pisati a da u napisanom izostanu agresivne, šokantne dosjetke iz reona dnevne politike i da svaka slučajnost s sadržinom čuvenog romana američke spisateljice spisateljice, osim broja 7, bude slučajna? Da pokušamo.

KARAKTER I FUNKCIJA

Odavno smo zajednica čiji ljudi, uz svaku riječ ili sintagmu vezuju niz asocijacija s ukusima i mirisima iz kužine političke kulture. Riječ, na dan izborne tišine, ima svoj karakter i funkciju. Ima ga ona i drugim danima ali danas ima posebnu težinu. To sirotim komentatorima pravi problem. Ima dana koji i njih ostave bez teksta. Građani danas biraju čovjeka koji će Crnu Goru narednih pet godina predstavljati u zemlji i inostranstvu. A to je zemlja u kojoj van politike nema ničeg.

Osim protokolarnih činjenica vezanih za izborni proces, vijesti o procentima izlaznosti birača, eventualnim nepravilnostrima i obavještenjenja kad su i đe glasali predsjednički kandidati, na današnji dan novinari do 20 sati ne bi trebali tretirati teme vezane za aktivnosti političke prirode. Pravila su uspostavljena da bi, primjenjujući ih, postavili odgovarajući, za sve jednak i za sve obavezujući okvir. Pravilno je poštovati pravila izborne ćutnje. Razlike i nesaglasnosti na tu temu ne bi trebale postojati.

LIJEP DAN

Ako pišete tekst koji treba biti objavljen na dan izborne ćutnje ne možete ga započeti rečenicom : Cio naš život određen je obimom i kvalitetom našeg razmišljanja.

Ta, drugim danima nedužna rečenica, mogla bi da se tumači kao povreda izborne ćutnje. Dio je ovoga teksta da bih čitaocu ilustrovao tehnikalije kojima se na dan izborne ćutnje služi savjestan kolumnist., pa on svjedoči kako, za dan izborne ćutnje neodgovarajuću rečenicu, pisac hvata u letu, hvata za rep i odbacuje. Odbacuje jer bi se, stavljena u odgovarajući kontekst, mogli čitati kao povreda izborne ćutnje. Ne žalimo za njom. Riječi se najbrže troše i nestaju. Samo su neke nedoder.

U zemlji gdje Ustav i zakone čitaju kao dnevni meni u ribljem restoranu, pa svak poruči što može i hoće, konstatacija da je osvanuo lijep dan i da mu je prethodila noć puna zvijezda, zahtijeva ništa manje rigoroznu provjeru. Mozak neprestano stvara misli i mišljenja. Ljepota je u oku posmatrača. Dopustimo mu da samostalno donesu zaključak i izjasne se.

Napisati da je noć puna zvijezda prethodila lijepom danu dodatno je otežavajuća okolnost. Da se ne pravimo ludi. Svi znamo što znači niđe tako vedrih noći / niđe tako rujne zore i čiji je to narativ. Na dan kada građani Crne Gore biraju čovjeka koji će i u zemlji i inostranstvu predstavljati narednih pet godina, to mu dođe nešto jednako nedopustivo kao da po izlasku sa biračkom mjesta pjevušite moju staru majku nađi u Nikšiću...

STARE FOTOGRAFIJE

A tek priča o povratku u prošlost listanjem starih fotografija... Uvijek se tu podvuče pitanje - ko su ova čudna stvorenja? Inadžijsko pitanje u sred izborne ćutnje. Ne treba tako. Nije ovo zemlja u kojoj nečeg imam van politike. Uključujući i izbor pića koje pijete.

Mi jučerašnji nejasni smo nama današnjima. A tek obrnuto...Ako napišeš da si album smjestio u krilo, listaš ga lijevom rukom a u desnoj držiš čašu votke, tu si ga tek, kolumnisto, sebi iskopao jamu koja će te progutati. Votka?! Čak i u najobičnijim danima ta riječ navlači na čovjeka bijes kriptoljevičara i partrijskih komisija zaduženih za oblast društvenoga morala. U danu izborne ćutnje votka je to je crvena linija koju se ni najlakomisleniji kolumnist ne usuđuje preći. Definitivno, ovo sa starim fotografijama i votkom, ne da nije dobar, nego je bahat, arogantan, s stanovišta obaveza koje nameću nepisana pravila izborne ćutnje bogohulan početak.

PUTNIK

Na dan izborne ćutnje zahvalna bi tema mogla biti putovanja. Oduvijek su u modi. Najčuveniji putnik je Italijan s slovenskim korijenom Marko Polo. Skoro svi koji su čuli za njega, vjeruju da je rođen na Korčuli. Čuven je i kao putopisac. Njegov “Milion” obavezna je lektira stotinama godina. Vojislav D. Nikčević, Crnogorac koji se nije zadovoljio dostignućima istorije pisane po sjećanju i predanju, pa je istraživao arihive i fokusirao se na arhajska vremena, prije dvadesetak godina, “perifernim vidom” uočio je dokument koji dokazuje kotorsko porijeklo Marka Pola. To je dobra tema. Ipak, ni to nije nešto čime se može danas čovjek naviti u tekstu a da na narušava izbornu tišinu. Đe je Marko Polo tu je Put svile. Đe je Put svile tu je Kina. Đe je Kina tu je geopolitika, meka moć itd...Suviše je to buke.

Ponovo smo na početku, ali i dalje koristimo motiv putovanja. Uspjeh se danas mjeri bogarstvom foto arhive koju su najuspješniji formirali obilazeći Barselonu, Lisabon, Veneciju, Toskanu, Pariz, Amsterdam. Najuspješniji putuju koriusteći prednosti avio saobraćaja. Njih bi, da čovjek poznaje nekog, mogli pitati: Vjerujete li u život nakon avionske nesreće? Na tu temu mogla bi se napisati šaljiva priča. No, i tu ima izvjesnih nejasnoća.

Šaljiva priča i avionska nesreća u istoj rečenici! Ako se dublje pozabavimo isuviše je spoljnih momenata koji upućuju na kršenje izborne tišine. Da ne govorimo kakav je to indirektni, zabranjeni uticaj na birače. Avion je za današnjeg čovjeka simbol ravan onom što je čovjeku u vrijeme herojske Crne Gore bio sivi soko. Nešto kao - crmnički je oro svaki polećeti gotov vazda. Ne, ne...Hiljadu puta ne! Ta priča mogla bi uticati na izlaznost birača u opštini Bar.

Dakle, svak kome je na srcu izborna tišina ne bi smio sebi dozvoliti ni mogućnost da radi, na dan kada građani Crne Gore biraju čovjeka koji će i u zemlji i inostranstvu predstavljati narednih pet godina, makar i anketu na temu: Vjerujete u život nakon avionske nesreće. Kakvo je to pitanje? Zašto buka na dan izborne tišine? Da ne vjerujemo ne bi lećeli. Čežnja za slobodom. Ne pričamo o politici. To je lična sloboda.