- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
18. 02. 2023. 20:05 >> 20:00
STAV ANTONIJEVIĆA
Kako je članu 48. rečeno odlučno ne
Pitanje koje se poslednjih dana postavlja u Crnoj Gori, nakon više mjeseci političkih igara, koje je veoma teško shvatiti ukoliko ne živite punim političkim plućima u Podgorici, je da li će se dozvoliti kandidatura nesporno crnogorskom državljaninu sa podjednako nespornim prebivalištem u Crnoj Gori?
Piše: Milan Antonijević
Zakon o izboru predsjednika Crne Gore postavlja i uslov da je predsjednički kandidat u poslednjih 15 godina, najmanje 10 godina imao prebivalište u Crnoj Gori i taj period se cijeni do dana održavanja izbora.
Tu se nekako, u crnogorskim medijima, pojavljuju informacije o dvojnom srpskom i crnogorskom državljanstvu jednog od kandidata, pa se i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije pominje kao ono koje je (o)davalo podatke o državljanstvu samo jednog od kandidata. Ukoliko sjedim samo u Srbiji, opravdano mogu postaviti pravno pitanje zbog čega je podatak o državljanstvu dostavljen crnogorskoj Državnoj izbornoj komisiji, koji se po našem Zakonu o državljanstvu, po članu 48. izdaje isključivo na lični zahtjev. Takođe, dalje Zakon o državljanstvu Srbije uređuje da se ovi podaci mogu izdati isključivo onima koji su zakonom ovlašćeni da koriste te podatke ili na zahtjev, odnosno uz saglasnost lica na koje se ti podaci odnose. Kako ovdje zahtjeva lica na koje se podaci odnose, tj. njegove saglasnosti nije bilo, pitanje je zašto se naš MUP miješao u jednu očigledno političku ujdurmu u susjednoj državi. Obaveza uzdržavanja države Srbije od miješanja u izbore u susjednoj zemlji stoji i to je dodatni razlog da se preispita odluka MUP-a Srbije da suprotno zakonu dostavlja podatke o kandidatima na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori.
Kada pređemo granicu Srbije i uđemo u Crnu Goru, tu počinju da važe crnogorski zakoni. Podaci koji se razmjenjuju između država, čak i ako su dostavljeni na zahtjev Državne izborne komisije Crne Gore, moraju biti pribavljeni na zakonit način, te o zakonitosti postupanja državnih organa Srbije i Crne Gore takođe vrijedi govoriti i voditi računa. O motivima srpskih zvaničnih institucija i motivima crnogorske zvanične institucije koja ima zadatak da utvrdi konačnu listu kandidata, kao pravnik, ne želim da govorim, već ću ograničiti na pravna pitanja.
Ovdje bih, zakonitosti radi, govorio i o zabrani diskriminacije i zabrani nejednakog postupanja koji se odnosi kako na pravo glasa, tako i na pravo da budete birani. Obavezuju i standardi OEBSa koji će se cijeniti u Crnoj Gori, kao zemlji koja je imala izazove u izbornim procesima. Za više konkretnih detalja, upućujem čitaoce, ali prije svega i Državnu izbornu komisiju na dokument OEBSa – Postojeće obaveze za demokratske izbore u zemljama članicama OEBS-a i glavu šest koja daje standarde o kandidaturama u izbornom procesu. Tu su i presude Evropskog suda za ljudska prava koje govore o pravu građana da budu kandidati na izborima i obavezama države da ta prava omogući u praksi, bez nepotrebnih ograničenja i bez diskriminacije. Prije svega uputio bih vas na više nego jasnu presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Podkolzina protiv Litvanije", gde se utvrđuje da drugačiji tretman i provere kojima je bila izložena ova kandidatkinja, predstavlja kršenje člana tri Evropske konvencije o ljudskim pravima, tj. da predstavlja ponižavajuće postupanje.
Samim tim, kako je Sud stao na stanovište da ponašanje litvanskih vlasti krši jedno od osnovnih prava iz Konvencije, sud sam navodi da nije dalje utvrđivao kršenje članova 13 i 14, gdje bi se, mogu slobodno reći, sa sigurnošću uvrdila kako diskriminacija, tako i i kršenje prava na efikasni pravni lijek.
Na kraju, ostaju dva zaključka:
-Posebna pažnja koju zvanična institucija, Državna izborna komisija Crne Gore, posvećuje kandidaturi jednog od kandidata zabrinjava jer su standardi o zabrani diskriminacije i nejednakog postupanja vrlo precizni.
-Srbija nije mogla, bez saglasnosti onoga na koga se informacija odnosi, dostaviti podatke o državljanstvu.
Da li će i Državna izborna komisija donijeti odluku da uskrati pravo pojedinim kandidatima i da li će se odlučiti da tumači i donese odluku na osnovu podataka koje je protivzakonito Srbija dala ovom državnom organu, otvorena su pitanja. Ukoliko se na to i Državna izborna komisija i odluči, ostaje pitanje efikasnog pravnog lijeka, gde bi se morali vratiti na obavezujuće presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i na smjernice OEBS-a koje navodim.
Kako je sledeća instanca, tj. efikasni pravni lijek - Ustavni sud Crne Gore, koji, koliko je meni poznato, teško da se može nazvati efikasnim, zbog nedostatka kvoruma za odlučivanje, to postojeću pravnu nesigurnost i krizu Ustavnog suda može samo još više produbiti i dodati joj i izbornu krizu.
Posljedica takve konačne odluke crnogorskih institucija će biti narušavanje fer i poštenih izbora i predsjedničke trke i prije nego što se Crna Gora u nju upustila. Lista kandidata za budućeg predsjednika ili predsjednicu Crne Gore je u ovom trenutku u crnogorskim medijima više političko, dok sam ovim tekstom nastojao da ga vratim u domen prava, prije svega postojećih zakona, ljudskih prava i visokih standarda o fer i slobodnim izborima koji stoje nad Crnom Gorom, kao i nad cijelim našim regionom. Činjenica da je Crna Gora jedan od lidera u procesu evropske integracije, dodatna je motivacija da se pažljivo pristupi pasivnom biračkom pravu, tj. pravu da se nađete na listi za lokalne, parlamentarne ili predsjedničke izbore.
Srbija je nedavno rekla ne članu 48. svog Zakona, a Crna Gora mora reči da fer i poštenim izborima, gdje svi kandidati imaju jednak tretman, a samim tim i jednake šanse 19. marta.
(Autor je pravnik i stručnjak za ljudska prava iz Srbije)
Коментари0
Остави коментар