Mi.M. [ Nova.rs ]

Kako bi sukob SAD i Venecuele mogao da zapali cijene nafte i hrane u svijetu

Venecuela je ponovo u središtu međunarodne energetske krize. Predsjednik Nikolas Maduro zatražio je od članica OPEK+ da pruže podršku Karakasu, upozoravajući da Sjedinjene Države vode „direktnu agresiju“ koja, kako tvrdi, ugrožava stabilnost venecuelanske proizvodnje nafte i remeti globalne energetske tokove.

Kako piše AP, Maduro je u pismu generalnom sekretaru OPEK-a Haithamu Al Gaisu upozorio da je riječ o „kršenju međunarodnog prava“, a ministar vanjskih poslova Ivan Hil objavio je dokument na Telegramu.

„SAD žele da oslabe našu izvoznu sposobnost i ugroze naše energetske resurse“, stoji u pismu u kojem Maduro upozorava da bi eskalacija mogla „ozbiljno ugroziti globalnu stabilnost“. Poruka je stigla u trenutku kada su SAD zatvorile vazdušni prostor iznad Venecuele, što je, kako piše AP, izazvalo masovno otkazivanje letova i haos među putnicima, dok je američki nosač aviona USS Gerald Ford raspoređen blizu venecuelanske obale. Karakas je to nazvao „de fakto blokadom“, a više latinoameričkih vlada pozvalo je na hitnu medijaciju.

Zašto je venecuelanska nafta nezamjenjiva

U pozadini političkog sukoba stoji činjenica da venecuelanska nafta ima specifičan, nezamjenjiv karakter. Zemlja izvozi oko 800.000 barela dnevno – manje od 1% globalne potrošnje, ali, kako objašnjavaju analitičari Atlantic Council-a, kvalitet venecuelanske teške i sumporne nafte ključan je za proizvodnju dizela, a tržište dizela već je ozbiljno zategnuto. Zbog toga bi i relativno mali poremećaj mogao izazvati globalnu inflaciju, posebno u sektorima transporta, industrije i poljoprivrede.

Prema procjenama Atlantic Council-a, američke rafinerije na obali Meksičkog zaliva posebno zavise od ove vrste nafte, jer SAD dominantno proizvode lakšu sirovu naftu. Ako bi sukob prerastao u udare na naftna postrojenja ili luke, upozoravaju analitičari, posljedice bi mogle uključiti sabotaže infrastrukture u Venecueli, prekide u Kolumbiji ili čak poremećaje u industrijskom kompleksu Point Lisas u Trinidadu i Tobagu, ključnom za globalno tržište amonijaka i đubriva. Takvi poremećaji ne bi uticali samo na energente, već i na međunarodne lance snabdijevanja hranom.

Zašto su Venecuelanci siromašni uprkos najvećim rezervama nafte na svijetu

Paradoks Venecuele – zemlja sa najvećim rezervama nafte, ali jednom od najsiromašnijih populacija u regionu – rezultat je decenija lošeg upravljanja energetskim sektorom, političke kontrole nad državnom kompanijom PDVSA i potpune zavisnosti od jednog resursa. Kako pišu ekspertni izvori u Vašingtonu, hiljade inženjera i stručnjaka napustile su zemlju, investicije su presušile, a prihodi od nafte godinama su trošeni na kratkoročne socijalne programe umjesto na modernizaciju infrastrukture. Sankcije su dodatno urušile već oslabljen sistem, pa zemlja s ogromnim rezervama nema kapacitete da ih efikasno monetizuje.

Nafta kao pregovarački adut u odnosima sa SAD

Kako piše Rojters, Maduro danas ima „fleksibilnost i motivaciju“ da ponudi dio naftnih isporuka kao pregovarački ulog u eventualnim razgovorima sa SAD. Najveći dio venecuelanske nafte trenutno ide u Kinu – više od 80% između juna i oktobra – ali bi, prema navodima Rojtersa, PDVSA mogla da preusmjeri isporuke ukoliko dođe do političkog dogovora.

Administracija Donalda Trampa navela je da je otvorena za pregovore, uprkos pojačanom vojnom prisustvu u Karibima. „Slanje više nafte u SAD i zaštita američkih investicija nešto je što Maduro lako može da ponudi“, rekao je za Rojters energetski analitičar Tomas O’Donel, ali je upozorio da to „možda neće biti dovoljno sada kada Vašington ima prednost zbog stabilnog tržišta“.

U istom izvještaju Rojters navodi i da su SAD označile ozloglašeni „Kartel de los Soles” kao stranu terorističku organizaciju, čime dodatno povećavaju pritisak na Karakas.

Mogućnost preusmjeravanja isporuka i vraćanja američkih licenci

Rojters takođe podsjeća da je većina dugoročnih ugovora PDVSA-e suspendovana nakon što su sankcije uvedene 2019. godine, pa Karakas gotovo svu naftu prodaje na spot tržištu, uz popuste. Upravo ta fleksibilnost znači da venecuelanska nafta može biti brže preusmjerena ka SAD ili Evropi, ako se politički uslovi promijene.

Maduro razmatra i povratak američkih licenci stranim energetskim kompanijama, ali, kako piše Rojters, većina zapadnih firmi ostaje oprezna poslije godina eksproprijacija i visokih rizika. Bez velikih investicija, PDVSA teško može obnoviti kapacitete i približiti se nivou proizvodnje iz ranih 2000-ih.