- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
17. 07. 2019.
06:32 >> 06:33
20
OD PRAVOSLAVNIH ZEMALJA
Lajović: Samo CG nema crkvenu samostalnost
Bez želje da donosimo neki vrijednosni sud, samo na bazi određenih mjerljivih podataka i činjenica, zbog aktuelnosti ovog pitanja, daćemo uporedni pregled država sa većinskim pravoslavnim življem (kojima pripada i Crna Gora) i pregled autokefalnih i kanonskih crkava sa stanjem iz 2019. godine.
Piše: Mr Vladimir Lajović
Malo boljim poznavaocima geopolitičkih kretanja od 1917. je jasno kako je došlo do ovog neodrživog stanja koje imamo danas, da se upravo u zemljama Zapadnog Balkana i zemljama bivšeg SSSR-a, ovo pitanje autokefalnosti i dalje drži otvorenim i spornim, i kako se pomenute zavisne strukture prekograničnih eparhija koriste za širenje političkih uticaja. Sticajem istorijskih okolnosti, prevashodno padom Konstantnopolja/ Carigrada pod Osmansku vlast, a naročito sa pojavom modernog poimanja države i nacije, od početnih četiri patrijarha (ne računajući Rim) mnoge pravoslavne zemlje su krenule da osnivaju svoje patrijaršije i arhiepiskopije. Pa smo od srednjeg vijeka do danas dobili niz pravoslavnih crkava sa nacionalim predznakom (Ruska, Bugarska, Crnogorska, Rumunska, Srpska itd.) koje su na ovaj ili onaj način dobijale i gubile kanonsko priznanje od Carigradske patrijaršije.
Ovaj proces traje do današnjih dana, sa tendencijom zalaganja Ruske pravoslavne crkve da relativizuje pravo Carigradskoj patrijaršiji, kao majki crkvi, da daje tomose o autokefalnosti, nego da to pravo pripada svim autokefalnim crkvama. Zbog tog neslaganja danas imamo dva diptiha Carigradski i Moskovski koji se razlikuju (što se vidi iz tabele).
Kako vidimo iz tabele, samo tri države sa većinskim pravoslavnim življem nemaju svoju autokefalnu i kanonski priznatu pravoslavnu crkvu. To su Crna Gora, Makedonija i Moldavija. A autokefalnost je na drugoj strani priznata crkvama koje čine čak neznatni dio populacije (Amerika, Poljska, Češka).
Crnoj Gori kao dominantno pravoslavanoj zemlji od Beogradske patrijaršije se uporno osporava pravo na autokefalnost, uprkos činjenici što je 2006. obnovila nezavinost, a do gubitka nezavisnosti (1918) je imala autokefalnu pravoslavnu crkvu, koja se pod brojem devet vodila u Antinskoj Sintagmi (1855) i Diptihu Moskovske patrijaršije (1851). Kada se tome doda da je teritorija nezavisne (većinski pravoslavne) države potpuno suprotno kanonu 17 sa 4. Vaseljenskog sabora razdeljena i data pod jurisdikciju 4. prekogranične eparhije SPC-a, koje su počinjene Beogradskoj patrijaršiji, može se sagledati dubina nekanonskog stanja u Crnoj Gori.
Crnogorski primjer je utoliko drastičniji i paradoksalniji, jer na teritoriji Crne Gore, sa takvom hiljadugodišnjom tradicijom državnosti i crkvenosti, ne da nema autokefalne crkve, nego nema ni samoupravne/autonomne, koje danas imaju čak Kineska, Japanska, Finska, Sinajska pravoslavna crkva itd.
Pa možemo reći da je Crna Gora jedina većinska pravoslavna država koja nema pravoslavnu crkvu sa bilo kakvim atributom samostalnosti, a kamoli autokefalnošću. Pojam autokefalije i autonomnosti pravoslavnih crkva je vrlo složen i nastao je kao istorijski fenomen, koji je teško objasniti kroz kratak pregled ili osvrt. Samo podsjećanja radi, nakon prvobitnog širenja hrišćanstva van većih gradova, vaseljenski sabori su morali utvrditi veće teritorijalne jurisdikcije (mitropolije, patrijaršije) i potvrditi pet patrijaršija (pentarhija) – Rim, Carigrad, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalim.
U tom smislu, pojam autokefalnosti je postojao prije Velike šizme (1054.) godine. Ipak, moglo bi se reći da su pomenuti pojmovi u organizaciji crkve specifičnost pravoslavlja u odnosu na ostale hrišćanske denominacije. Jednostavno rečeno, autokefalnost se prema kanonima može razumjeti kroz sljedeće elemente/uslove: da postoji sabor arhijereja, da oni biraju između sebe svog predstojatelja/prvojerarha, da osvjećuju svoje miro i da imaju određenu teritoriju kao svoju jurisdikciju.
Autonomnost je kada na pomenuti samostalni izbor predstojatelja daje saglasnost patrijarh autokefalne crkve pod čijim omoforom djeluje ta autonomna crkva.
Коментари20
Остави коментар