Danijel Garić [ Piše: Danijel Garić ]

Lula mira

Ušli smo u posljednju trećinu dugog vrelog ljeta. Osjetili su se mliječni zubi “El ninja”. Pokazaće “dječak” (prevod sa španskog toplog klimatskog obrasca “el ninjo”) svoje prave jake zube kad kod nas bude zima, a na južnoj hemisferi zažeže ljeto. Australija već drhti od pomisli šta ove godine može da se desi i kakva ih požarna sezona očekuje.

Пише: Danijel Garić Види све колумне

Kod nas nije bilo požara. Makar za sada. Neka luda sreća, kažu jedni. Drugi nas vraćaju na proljeće ove godine i jedan bitan momenat. Zakonski je tzv. investorima predočeno da poslije požara neće moći graditi narednih 30 godina. Jesu li palili, pa gradili, ne znamo. Je li sad čudno što požara nema poslije ovakvog zakona, a ne n’o nije...

Kako god, za sad smo prošli odlično. Neko je jednom rekao: “talik crnogorski”. Talik ili ne, od Grčke do Slovenije, štete od prirodnih katastrofa su ogromne. Samo da podrži da nas ovako zaobilazi...

Da stavimo na stranu sve naše briselske obaveze, sve evropske zelene politike, dekarbonizaciju, električne automobile i ostale progresivne polise. Svakom ko razmišlja logično i pragmatično, jasno je da ključ za spas planete drže oni najveći. Dvojac u klinču koji se pita. Amerika i Kina. Dok se ne nađe najmanji zajednički interes, mrka nam je kapa, svima od Brisela, pa nadalje...

Klimatske promjene su globalna kriza koju ne može riješiti nijedna država sama. Ako se SAD i Kina ne udruže da dramatično smanje emisije gasova staklene bašte, svijet koji ostavljamo našoj djeci postaće dehumanizovano zgarište. Ipak, dima iz lule mira nema ni na vidiku.

Nikada kao sada nije bilo tako nužno promijeniti geopolitičke odnose, zanemariti blokovske netrpeljivosti i staviti na stranu finansijske interese. Ovo nužno radikalno preispitivanje geopolitike je prvi put u najboljem interesu svih nas koji kohabitiramo na jedinom nam poznatom mjestu za život u kosmosu.

Ova godina će biti najtoplija u istoriji. Posljednjih osam godina su bile najtoplije u istoriji. Ovaj jul je već proglašen apsolutnim istorijskim rekorderom. Za 31 dan je samo u SAD- u oboreno skoro 3300 dnevnih temperaturnih rekorda. Kina je patila i zbog vrućina i zbog poplava. Kako to da Peking i Vašington i dalje zatvaraju oči pred problemom koji im bode oči?!

Americi se desila i Kanada. Sjećamo se fotografija crvenog Njujorka, 500 kilometara udaljenog od mjesta požara. U saveznoj državi Vermont je pet hiljada kuća nestalo u poplavama. Na Havajima je vatra progutala grad za nekoliko minuta. U Kini je izmjereno rekordnih 52, 2 Celziusova stepena. U mukama su umirale stotine od žege. A, onda su poplave zbrisale preko 200 hiljada domova i trajno raselile skoro dva miliona ljudi. Kako to da Kina i SAD to i dalje jasno ne vide?!

Od Sidneja do Londona, od Johanezburga do Osla, skoro svi su doživjeli najtoplije dane u istoriji. Zamislite 70 stepeni izmjerenih u Iranu. Granica preživljavanja! Zamislite da se tokom zime na južnoj hemisferi izmjeri 38 stepeni. Zaista ludo, ludo vrijeme već živimo...

Nije samo vazduh vreo. Uživali smo ove godine u “nikad boljoj vodi” na našem primorju. Ta prijatna temperatura vode je zapravo početak pakla. Sredozemno more doživljava najtoplije temperature u istoriji, na nekim mjestima je čak tri stepena toplije od prosjeka. Opet, zamislite temperaturu vode od 39 stepeni. Toliko je bilo u Majamiju ovog ljeta početkom avgusta.

Dakle, sve nam zavisi od pomenutog dvojca koji upravlja kormilom civilizacije. Kina nam je geografski dalja, uticaj njene kulture ovdje je neprimijetan, Nema medija, filmova i političara koji bi rekli nešto u njenu odbranu. Biće da su Amerikanci opet u pravu. A, je li zaista tako?!

Iako je SAD usvojio revolucionarni zakon o smanjenju inflacije, koji podrazumijeva 300 milijardi dolara u investicije u čistu energiju i energetsku efikasnost...iako Brisel potencira dekarbonizaciju i ima globalno najprogresivnije zelene politike, evo šta radi ta “ozloglašena” Kina.

Skoro 600 milijardi dolara Peking je uložio u čistu energiju u samo jednoj godini! Već sada, Kina dobija više struje iz obnovljvih izvora od ostatka svijeta! Ovakvim trendom Peking će do 2030. godine proizvoditi iz obnovljivih izvora tri puta više struje od američkih godišnjih potreba.

Sada je Kina najveći svjetski emiter ugljen- dikosida. SAD ovo koristi kao diplomatsku ofanzivu i pokušava da spere višedecenisjki teret najprljavijeg globalnog igrača i glavnog krivca za ovo što nam se sada dešava. Ipak, istorija pamti da je od početka industrijske revolucije Amerika unijela više CO2 u atmosferu od ostatka svijeta i da dugo ignorisala upozorenja i zabrinutost naučnika i Ujedinjenih nacija. Sada bi da opet igra ulogu globalnog policajca i dijeli lekcije obavezne dekarbonizacije. Sada Kina pita: a, što niste mislili na planetu dok ste se vi razvijali?!

Početkom 60’ tih je svijetu prijelila nuklearna katastrofa. Tada su se, pred sam nuklerani rat, Kenedi i Hruščov dogovorili da je možda glupo započinjati rat u kojem nema pobjednika. Dogovorili su se da smanje naoružanje za dobro svih. I NIkson i Regan su nastavili sprovoditi ovaj plan. Svijet je odahnuo.

Umjesto da troše ogromne količine novca planirajući rat jedni protiv drugih, SAD i Kina bi trebalo da se dogovore da međusobno smanje svoje vojne budžete i novac preusmjere za agresivne korake u cilju poboljšanja energetske efikasnosti, kretanja ka održivoj energiji i okončanja našeg oslanjanja na fosilna goriva. Takođe bi trebalo da pruže povećanu podršku zemljama u razvoju koje pate od klimatske krize ne svojom krivicom.

Možda je sada vrijeme za jedan sličan pakt kao onaj anti-nuklearni. Dok povećavaju vojne budžete (američki: 900 milijardi dolara, kineski 300 milijardi dolara), ne vide ni jedni, ni drugi gdje je neprijatelj i koliko je jak. Klimatska kriza dolazi, a budžeti neophodni za borbu protiv nje su stostruko viši. Koliki god da su, rat je unaprijed izgubljen. Vrijeme je za primirje. Pa da se ispuši ta lula mira.