Vlatko Simunović

OSVETA

Plemenska emocija

Osveta nije zakonita. Osveta nije moralno opravdana. Osveta je zabranjena i kažnjiva. Od Svetog Petra Cetinjskog do danas to je činjenica koju prosvijećen svijet u Crnoj Gori razumije. Politika se cijele ove sedmice bavi osvetom. To je poraz prosvjete i kulture. Ima li u tom ludilu sistema?

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Slobodan čovjek se identifikuje preko tri osnovne aktivnost. To su mišljenje, stvaranje i čin. Odgovaraju im tri vrste znanja: teoretsko - krajnji cilj je istina; poetika - krajnji cilj je stvaralaštvo i praksis koji kao krajnji cilj ima djelovanje. Znanje izvedeno iz prakse dijeli se na etiku, ekonomiju i politiku. Ne kažem to ja. To je smislio Aristotel. I taj je razlikovao eupraksiju (εὐπραξία, “dobra praksa”) i dispraksiju (δυσπραξία, “lošu praksu, nesreću”).

Osveta je dispraksija. Ko misli da nije neka baci pogled na kalendar. Četiri ljupke brojke sve kazuju. Godina je 2023. Krvna osveta je stavljena van zakona već 200 godina. Zločini učinjeni iz osvete su kažnjiva djela a osveta niska pobuda.

Umjesto da dobra praksa ( etika i ekonomija - teorijsko znanje i stvaralaštvo) slobodnu Crnu Goru pokrenu iz mogućnosti u ostvarivost, kao praksis aktuelizovana je osveta. Čak i ako je osveta aktuelizovana samo ao mogućnost, a jeste, osveta kao krajnji cilj djelovanja i znanja izvedenog iz prakse, kao politika, poražavajuća je činjenica koja baca tamnu sjenku na evropsku priča koju njegujemo kao prioritet. Iz iracionalnog izrasta totalitarizam. To smo naučili u 20, vijeku.

TREBA ZNATI

Ko nije sklon da zabudali i plane kao šibica, sjetiće se da je Šekspir tvrdio da je osveta otrov koji pijemo nadajući se da će drugi čovjek umrijeti. Mahatma Gandi je osvetu tretirao kao plod slabosti. Njegov primjer pokazuje snagu oprosta i mogućnost prekida lanca nasilja i osvete. U praksi, takvu su snagu imali Nelson Mendela i Martin Luter King junior. I stari Grci su bili na tragu te ideje.

Aristotel kaže da je osveta instinktivna reakcija i osoba koja je odbaci pokazuje najviši oblik snage. Osveta je zamka u koju ulaziš misleći da ćeš povrijediti drugoga ali na kraju budeš u njoj zarobljen. Osveta nije ni pravedna, ni hrabra, ni mudra. Osveta je smrtni grijeh, ostavlja dušu tamnom i hladnom. Što je više imaš u ruci više ti izmiče. Osveta ne mijenja prošlost ali može da uništi budućnost. Nije to pitanje pristojnosti, vaspitanja, obzira...Da bi tom neko shvatio dovoljno je da usvaja fundamentalne elementarne socijalne inteligencije. Dovoljno je da je homo sapiens. Dakle svjesno biće koje uz termin osveta vezuje čuvene osvetnike i osvetnice u istoriji, književnosti, filmu i drugim umjetničkim medijima, a ne iskustvo plemena.

DA JE SREĆE BILO

Razuman čovjek teži Crnoj Gori u kojoj građanin kad mu pominjete osvetu pomisli na grčku mitologiju i Klitemnestru, supruga Agamemnona, kralja Mikene, koja je osvetila smrt njihove kćerke Ifigenije tako što je organizovala njegovo ubistvo.
Razuman čovjek živio bi u Crnoj Gori u kojoj kasirka ili automehaničar, kad asociraju osvetnikla, oživljavaju lika iz romana “Grof Monte Kristo” Aleksandra Dime koji se vraća kao bogati grof kako bi se osvetio ljudima koji su ga nepravedno osudili na zatvor, Beatrix Kiddo iz filma “Kill Bill” Quentina Tarantina, koji se vraća da se osveti članovima bande koji su je pokušali ubiti na dan njenog vjenčanja ili Maximusa Decimusa Meridiusa iz filma “Gladiator” koji se sveti caru Komodusu za smrt svoje porodice i nepravdu koja mu je nanijeta.

Razuman čovjek očekuje da živi u Crnoj Gori u kojoj studentkinja književnosti osvetnika prepoznaje u liku Hamleta, glavnog lika iz istoimenog drame Vilijema Šekspira, koji se suočava s moralnim dilemama i izabrao je osvetu za svog oca, kralja čija je smrt sumnjiva. Ako je baš darovita i seriozna, ja bih volio da se sjeti Ištar koja se, u sumerskoj mitologiji, osvećuje svom sestriću Gilgamešu zbog odbijanja njenih romantičnih izleta.

Moja rana sjećanja na osvetnike i osvetnice vezana su uz Elektru. U grčkoj mitologiji, ona se osvećuje za smrt svog oca, kralja Agamemnona, tako što organizuje ubistvo njegove supruge Klitemnestre i njenog ljubavnika Egista. Moja rana “infekcija” davno uporište ima u obimnoj knjizi “Grčki mitovi” Roberta Grevsa koja je dugo vremena bila na počasnom mjestu u biblioteci mog oca.
Svijet se promijenio. Mom djetetu omiljeni osvetnik je lik iz stripova i filmova koji se osvećuje zločincima u Gotamu nakon što je svjedočio ubistvu svojih roditelja kao dijete. Dio je svijeta u kom najbrže rastu ekrani.

IPAK SE OKREĆE

Najcrnja od svih osveta je krvna osveta, poznata i kao vendetta, je oblik osvete koji se tradicionalno praktikovao u seoskim ili manje razvijenim zajednicama. Ta praksa podrazumijeva da se osveta ili kazna za neki prekršaj ili zločin izvrši nad članom porodice ili rodbine osobe koja je počinila taj prekršaj. Ideja je da se osoba koja je počinila zločin bude kažnjena preko bližnjih, najčešće kroz oblik fizičkog nasilja ili čak ubistva.

Državni aparat vjekovima pokušava da kroz sisteme represije, prosvjete i kulture učvrsti u ljudima stav da muškarci ili žene koji pribjegavaju osveti pokazuju nezrelost, deficit karaktera i nisku emocionalnu inteligenciju. Pošto ljudski rod postoji jer su ljudi koji uspijevaju razumjeti što je zlo a što je dobro u većini, osveta je kriminalizovana i iskorijenjena. Može biti privlačna kao trenutno rješenje za nepravdu ili povredu, ali osveta ugoročno može donijeti još više problema i patnje, kako za osobu koja se sveti, tako i za druge uključene u sav tak osvetnički košmar. To vam je matematika za drugi razred osnovne škole!

Odluka da se pribjegne osveti izraz je sociopatije, bezumlja i nesposobnosti da se sagleda šira slika. Osveta ne može omogućiti osobama da prevaziđu bol i ljutnju. Osveta je izbor osvetnika koji ne može da se usmjeri na pozitivnije načine rešavanja konflikata, kao što su dijalog, pomirenje ili preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke.

Osveta ne promoviše vrijednosti poput opraštanja, tolerancije i saradnje. Osobe koja se odluče osvetu nijesu izabrale za put mira i pomirenja, ne predstavljaju primjer drugima i ne doprinose stvaranju pozitivnije i sigurnije zajednice. I to nije viša maetmatika. To su elementarne činjenice.

LJUDI NAZBILJ I LJUDI NAHVAO

I najgluplji alat vještačke inteligencije, ako mu postavite pitanje zašto bi čovjek s atributima politički angažovanog djelatnika pominjao osvetu u javnom nastupu, prepoznaje da on to radi iz nekoliko razloga. Emocionalno nabijeni termini mogu privući pažnju i ljude motivisati da se angažuju u političkim situacijama gdje postoji duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo ili tenzije. Politički lideri pokušavaju da se povežu sa pristalicama i zajednicama koje osjećaju da su povrijeđene.
Ako mašinu pitate što je problem s retorikom osvete, saopštiće vam da retorika osvete može imati negativne posljedice, uključujući podsticanje nasilja ili polarizaciju društva. Sugeriše da to nije politički korektna priča jer termin osveta povrjeđuje ljude koji su zbog bezobzirne osvete izgubili bližnje ili doma njeguju svoje bogalje.

Ako mašinu lišenu emocija pitate da li preporučuje upotrebu termina osveta, krv, grob, kao pisamce na displeju dobijete poruku da bi svi trebali biti pažljivi u izboru svojih riječi i voditi računa o dugoročnim efektima naših poruka na društvo. I ona grešna, kako bi kazale stare Pivljanke, razumije da je osveta plemenska emocija, krv koja nije suza, bezumlje, gruba i bezobzirne sile koja ljudima nazbilj ( gospodi) ne priliči.