ISTOMIŠLJENICI

Stereotipne naslovnice romana

Govore li korice zaista toliko o samoj knjizi ili o knjizi ne treba suditi na taj način? Možda nam, uprkos nedostatku mašte dizajnera, stereotipne naslovnice služe kao mentalne prečice i olakšavaju odabir među brojnim naslovima. Portal "BuzzFeed" predstavio je nekoliko dizajnerskih klišea i objašnjenja posmatrača.

Mračna silueta čovjeka na koricama romana upućuje na to da je pred nama nasilan triler kakav čitaju tate na odmoru.

Ukoliko naiđemo na korice sa čovjekom koji prolazi pored ograde u magli, vjerovatno je riječ o kriminalističkom romanu u kom glavnu ulogu ima psihički kompleksan detektiv. Možda je i neki triler s gotskim elementima čija se radnja odvija u istorijskom Londonu, Barseloni ili Parizu.

Žena u dugoj, bijeloj haljini znači da je roman namijenjen ženama, ali nije moderna literatura, već ima malo više književnih pretenzija.

Naslovnica sa ženom u dugoj crnoj haljini s otvorenim leđima upućuje na pomalo zločest roman o intrigama visokog društva 20-tih i 30-tih godina prošlog vijeka, s prizvukom erotike.

Čovjek s mačem u ruci i/ili kapuljačom na glavi donosi neki "fantazi"roman, dio dugog serijala, možda s egzotičnim elementima (samuraji, npr.) Glavni je junak vrlo vjerovatno usamljeni jahač i borac protiv zla. 

Žena koja sjedi i gleda vodu znači šta drugo nego da je pred nama sjetna priča o izguljenoj ljubavi, bolu i zaboravu?

Ako nas privuče naslovnica romana sa ženskim nogama, čitaćemo povremeno duhovitu, defitivno jednostavnu knjigu, o netipičnoj i samokritičnoj djevojci koja uživa u seksu.

Takva naslovnica je očito težnja autora za uspjehom romana "Pedeset nijansi sive".

Mnogo crnog i crvenog s gotskim šarmom... da vas ne podsjeća možda na "Sumrak"?

Ako je na korici knjige pred nama strašna cesta koja ne vodi nigdje, sigurno je to neki dobar psihički triler za koji su filmska prava  odavno otkupljena.