O.Z.

IZLOŽBA NA RIMSKOM TRGU

Izuzetna estetsko-umjetnička vrijednost spomenika Jugoslavije

U okviru Decembarske umjetničke scene (DEUS 2021.), sinoć je održan okrugli sto “Socijalističko spomeničko nasljeđe”. U raspravi, povodom izložbe "Arhitektura. Skulptura. Sjećanje. Umjetnost spomenika Jugoslavije 1945-1991", učestvovali su Boštjan Bugarič, Kristina Dešman, Slavica Stamatović Vučković i Janko Ljumović.

Moderatorka razgovora Nela Gligorović istakla je na početku da je izložba četvrta postavka na temu socijalističkog spomeničkog nasljeđa, i to prvi put u javnom prostoru. Do sada je realizovana u galerijskim prostorima.

Kustosi izložbe su: Boštjan Bugarič, Kristina Dešman, Maja Ivanič, Špela Kuhar, Eva Mavsar, Špela Nardoni Kovač i Damjana Zaviršek Hudnik.

Izložbom su obuhvaćena 42 spomenika, odnosno memorijalna kompleksa s područja bivše Jugoslavije.

"Promišljajući samu ideju izložbe, bili smo u dilemi da li predstaviti spomenike kao estetske i umjetničke objekte, ili kao mjesta sjećanja i određene simbolike", navela je na početku razgovora kustoskinja Kristina Dešman.

Dodala je da je izdat i katalog, u kome su predstavljena 33 spomenika, s prve postavke u ljubljanskoj Galeriji “Dessa”.

Spomenici su, istaknuto je, proizvod jednog interdisciplinarnog rada, u koji je bilo uključeno mnogo autora, a proces njihovog nastajanja dovoljno govori koliki je njihov značaj - naročito šezdesetih i sedamdesetih godina u bivšoj Jugoslaviji.

"Nakon Drugog svjetskog rata, posebno krajem pedesetih, autori-umjetnici oslobođeni su kanoničnih uputstava za izgradnju, što im je dalo slobodu i označilo prekid socrealističkog projektovanja", kazala je Slavica Stamatović Vučković, uz napomenu da su spomenici rađeni u saglasju s prirodnim okruženjem i projektovani kao upotrebni prostori", što je kod nekih zbog devastacije, to, nažalost izostalo.

Oslobođeni ideološke pozadine, svi ti spomenici imaju izuzetno visoku estetsko-umjetničku vrijednost. Upravo je to bio i glavni kriterijum za njihov odabir, bez obzira na istorijski kontekst koji ih prati, ocijenjeno je.

Po mišljenju Janka Ljumovića - oni su izričit primjer politike sjećanja. Ljumović je naglasio da u Crnoj Gori postoji zanimljiva politika sjećanja, koja se odnosi i na lokalne zajednice. Čuvanje i obnova spomenika od strane lokalne zajednice dio je kulturne politike, kazao je, što na svojevrstan način pokazuje spomenik na Barutani, djelo crnogorske arhitektice Svetlane Kane Radević. Ljumović je takođe istakao da danas ne postoji definisana politika izgradnje spomenika i to označio bolnim pitanjem naših tranzicija.

Kad su u pitanju spomenici Jugoslavije, kao jedan od najbitnijih problema, saglasni su učesnici Okruglog stola, pokazuje se pravo upravljanja i nadležnosti nad njima, te da li sve sredine ex-YU imaju isti odnos prema toj vrsti baštine. U tom smislu, Boštjan Bugarič je naveo da u svakoj državi bivše Jugoslavije postoji tim ljudi, koji pomaže u prikupljanju različitih materijala: od digitalnog materijala, preko filmskog, do televizijskih emisija itd, koje oni kao kustosi kasnije smještaju u određeni izložbeni kontekst.

Izložba "Arhitektura. Skulptura. Sjećanje. Umjetnost spomenika Jugoslavije od 1945 - 1991", u organizaciji Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Podgorica, postavljena je na Rimskom trgu, i moći će da se pogleda do 11. januara.