Šest bizarnih smrtonosnih gluposti čovječanstva

Pogledajte koji su najbizarniji, smrtonosni, hirovi čovječanstva.

Radijacija kao dodatak ishrani

Marija i Pjer Kiri su 1898 godine otkrili radijum! Koji je sticajem okolnosti nevjerovatno radioaktivan i svako ko u dužem periodu ostane u kontaktu sa njim će umrijeti od posljedica zračenja. Što su nekoliko godina kasnije shvatili i nesrećni Marija i Pjer.

Ali  je svijetlio u mraku i ljudi su u to vrijeme baš cijenili naučna dostignuća. Zato su počeli da radijum stavljaju u sve što im je palo na pamet. Marija je recimo držala radioaktivnu so pored svog kreveta, a Pjer je nosio komad radijuma koji ga je neprestano zračio.

Radioaktivno ludilo je počelo u Parizu ali se brzo proširilo po svijetu, pa ste mogli da kupite radioaktivne paste za zube, čokolade pa i lijekove. Čak se prodavala i radijumska voda, za one koji su stvarno htjeli da iskoriste sve prednosti ovog čudesnog sastojka. Radijum je bio toliko popularan da francuska Agencija za radioaktivni otpad kaže da čak i danas postoji 130 područja u Parizu gde je radijacija povećana i troše nekih 4 miliona evra godišnje na dekontaminaciju. 115 godina kasnije!

Smrtonosna boja

Viktorijanska Engleska je stvarno voljela zelenu boju! U devetnaestom vijeku sve je bilo zeleno, od tapeta pa do nameštaja ili odjeće. Pa dobro, kakve veze ima moda sa smrtonosnim hirovima sigurno se pitate. Pa, ima!

Problem je što je sve do nedavno bilo jako teško napraviti boje. A zelenu pogotovo. Zato su majstori koristili arsenik da bi je napravili. A kao što znate, to je jedan od najgorih otrova za koje znamo. Načudnije od svega je što su ljudi i tada znali za njegove pogubne posljedice. Ipak to ih nije spriječilo da se okruže njim gdje god su mogli. Otrovna zelena boja je čak korišćena i za hranu. Ipak, najgore su bile tapete koje su ispuštale toksične hemikalije. Posljedice su bile smrt nekoliko hiljada ljudi, ali potreba za praćenjem mode je izgleda toliko jaka da je i kraljica Viktorija lično neko vrijeme koristila ovakve tapete. Dok zelena jednostavno nije izašla iz mode.

Hiljade mrtvih zbog čaja

Britanci stvarno vole čaj! To svi znamo! Ali, problem je što čaj raste u Kini. A Kina je daleko, a Kinezi su dobri trgovci. Dakle, čaj je nekada bio vrlo skup a Kinezi su tražili samo srebro za svoje male zelene listiće.

Ali onda su se britanski prodavci sjetili da Kinezi imaju tu čudnu naviku da koriste opijum, koji je u Kini naravno bio zabranjen. Ali Englezi su ga u Indiji imali više nego dovoljno. I eto sjajne ideje za trgovinu! U jednom trenutku u devetnaestom vijeku čak 90 posto muškaraca u Kini je bilo navučeno na ovaj narkotik. Onda je kineski car zabranio trgovinu sa Britancima kako bi spriječio širenje opijuma. Ali do tada su se baš svi u Britaniji navukli na čaj, pa je kraljica poslala svoje vojne brodove da objasne neke stvari Kinezima. Oni su ubili 25.000 ljudi i na kraju dobili Hong Kong za svoju trgovinu. Ko bi rekao da je čaj bio tako opasna stvar.

Kancerogene farmerke

Svi vole farmerke! Toliko da se svake godine potroši skoro 20 milijardi dolara na njih. A one se danas prave u Kini, naravno. Posebno u oblasti Ksintang, gdje proizvedu oko 200 miliona pari godišnje. Dovoljno da kombinacija hemikalija, varikine, boja i prašine zatruje sve kilometrima okolo, odnosno životni prostor za nekih 12 miliona ljudi. Otpadne vode iz fabrika farmerki su prepune i teških metala, koji su toksični i kancerogeni. Rijeke su u cijeloj oblasti boje indiga. I to ne u lijepom smislu. Takođe, radnici koji ih prave su izloženi prašini i drugim hemikalijama koje dokazano izazivaju rak.

Olovo kao začin za bogate

Hrana je u istoriji bila jako, jako neukusna. Ali stari Rimljani su otkrili da ako vrlo dugo kuvaju razno voće mogu da naprave šećerni sirup. I toliko im se dopalo da su ga stavljali na sve, od mesa pa do vina. Baš kao što restorani brze hrane trpaju šećer u sve danas.

Ali nije problem u šećeru, nego u olovu. Rimljani su koristili olovne posude za kuvanje i čuvanje ovog sirupa. Naučnici su isprobali da istom tehnologijom danas naprave sirup i ustanovili da su Rimljani bukvalno bili zatrovani olovom čak i do 1.000 puta više od količine koja je štetna po ljude. Naravno, i Rimljani su znali da iz nekog razloga nije dobra ideja da jedete olovo, ali to ih nije spriječilo da se kljukaju ovim "začinom" koliko god su mogli. Ludo, ali najviše su ga koristili bogataši i imperatori.

Genocid zbog bicikla

Krajem devetnaestog vijeka bicikl je postao planetarni hir. U Americi je 1895. godine postojao jedan bicikl na svakih 7 ljudi. Njujork Tajms je napisao iste godine da je onaj ko ne vozi bicikl ili bogalj ili totalni kreten.

Ovakvu popularnost je omogućio izum gume na naduvavanje. Prije toga su bicikli imali drvene točkove, pa nisu bili baš udobni ili bezbjedni.

Gume su dolazile iz Afrike, gdje je lokalno stanovništvo porobljeno kako bi skupljali kaučuk po cio dan dok ne umru. Sve je organizovao preduzetnički raspoložen belgijski kralj Leopold Drugi. Ako selo nije pravilo dovoljno kaučuka, vojnici bi ga spalili, a radnicima bi odsjekli ruke kao primjer drugima. Ropstvo je naravno bilo zabranjeno u Evropi i većem dijelu svijeta, ali je Leopold, čuvao Kongo toliko izolovanim da niko nije znao šta se dešava. Broj biciklista se u tom periodu u Americi povećao za 10 miliona, a broj ljudi u Kongu smanjio za isto toliko miliona, što je jedan od najgorih genocida u svijetu.

(dominomagazin.com)