VRIJEDNA MARIJA

Radila tri posla i umrla u snu

Marija Fernandez (32) radila je tri posla i sanjala o boljem životu negdje drugdje. Sanjala je o ulicama Los Anđelesa i o dva posla umjesto tri. Sanjala je o spavanju, ali pravom spavanju – bar šest-sedam sati. I umrla je u snu.

Ali njeni snovi se nijesu ostvarili. Ona je radila tri posla u tri „Dunkin' Donuts“ radnje u sjevernom Nju Džerziju, putujući od Njuarka do Lindena i Harisona, pa nazad. Često je spavala u autu – dva sata na jednom mjestu, tri na drugom – i često je motor držala uključen, spremna da nastavi dalje čim se probudi.

Ni posljednji dan njenog života nije bio mnogo drugačiji. Ustala je u 6 ujutru tog ponedjeljka, 25. avgusta, i ušla u svoj auto. Te večeri je trebalo da ide kod drugarice na proslavu, ali je svom dečku, Glenu Karteru, prvo javila da će da odspava.

Parkirala se na parking, spustila sjedište i sklopila oči. Sigurnosna kamera obližnje radnje zabilježila je da je na parking stigla u 6:27 ujutru. Kasnije tog dana našli su njeno beživotno tijelo. Bila je u svojoj radnoj uniformi.

Iako je vrijedno radila, ona je zarađivala samo 8,25 dolara po satu – što je minimalac u Nju Džerziju – a dane je izdržavala pijući velike količine kafe i jedući tost-sendviče i krofne. Popodne je radila u Njuarku, preko noći u Lindenu, a vikendom u Harisonu. Njeni poslodavci opisuju je kao uzornog radnika.

Ali Marija nije samo primjer ekonomske nejednakosti ljudi. Ona je bila živo biće koje je nervirao višak kilograma, koje je imalo tri mačke za ljubimce i koje je hranilo ptice mrvicama hljeba.

Ona je obožavala Majkla Džeksona i njegovu muziku, često je na svoj račun davala kafu ljudima, a beskućnicima i krofne, čak i kada je sama bila švorc.

Marija Fernandez, koja je rođena u Masačusetsu, nije išla na koledž. Željela je da postane kozmetičarka i frizerka, ali nije imala dovoljno novca za obuku. Prvi posao u „Dunkin' Donuts“ u Lindenu dobila je prije četiri godine, a prije 18 mjeseci počela je da radi i u Njuarku i u Harisonu. Ali nikad nije gunđala, tvrde njene komšije.

Njena gazdarica, Amelija Rezende, kaže da je Marija već nekoliko godina unazad jedva plaćala 550 dolara mjesečno za stan u suterenu u kom je rijetko kad spavala. Ona se nadala da će se preseliti u Pensilvaniju, gdje živi njen dečko.

Sada, kad nje nema, Glen Karter, njen dečko, razmišlja o tome kako su htjeli da kupe neki stan u Heršiju u Pensilvaniji, o njenim planovima da proslavi rođendan Majkla Džeksona sa prijateljima, o svemu što je ostalo nedorečeno i nezavršeno.

„Ona mi je tog jutra obećala da će me pozvati ponovo“,  kaže Glen.