[ Index.hr, objavila B.B. ]

SINTETIČKA DROGA POD LUPOM

LSD možda korisna u teškim depresijama

LSD, droga koja asocira na hipi pokret i umjetnost šezdesetih godina prošlog vijeka, stidljivo opet postaje predmet medicinskih istraživanja, 75 godina nakon što je gotovo slučajno otkrivena u velikoj švajcarskoj laboratoriji.

Prije nego što će postati rekreativna droga povezana sa Vudstokom i umjetnicima 60-ih godina, LSD, supstanca visokih halucinogenih svojstava, nastao je 1943. kao eksperimentalni lijek u psihijatriji.

Uznemirena stepenom zloupotrebe LSD-a, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je pozvala vlade zemalja na akciju, pa je 1971. ta psihodelična droga stavljena van zakona, a medicinska istraživanja obustavljena, na veliku žalost dr Alberta Hofmana (1906.-2008.), koji je i otkrio i čitav život branio terapeutske vrijednosti svog otkrića.

Od 2006. dozvoljena su istraživanja u nekim zemljama, posebno kako bi proučavali njegov utjecaj na liječenje teških depresija ili kao propratni lijek za pacijente oboljele od neizlječivih bolesti.

Među rijetkim istraživanjima koja su od tada dopuštena je i studija nazvana "II. faza" koju je sproveo psihijatar i psihoterapeut u Švajcarskoj Peter Gaser.

Cilj studije na 12 pacijenata, finansirane novcem kalifornijskog instituta Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies (MAPS), je da utvrdi kako LSD može pomoći oboljelima da se nose sa svojim strahovima i tjeskobama, kada im je dijagnostifikovan rak u uznapredovaloj fazi.

"To je tek početak i moguće je da se LSD vrati kao neki lijek", predviđa Hans Mangold, kustos izložbe u Švajcarskoj nacionalnoj biblioteci u Bernu.

LSD, otkriven je slučajno prilikom Hofmanovog rada s gljivicom na raženoj glavici. Hofman je ne znajući stvorio LSD kombinujući glavni sastojak ražene glavice, lizerginsku kiselinu, s dietilamidom. Tokom istraživanja slučajno je na kožu nanio tragove spoja i osjećao se neobično. Kako bi bolje istražio pojavu, uzeo je veliku dozu i iskusio snažne halucinacije.

Artur Stol, vlasnik istraživačke laboratorije "Sandoza", predlaže tada svome sinu, psihijatru u Cirihu, da testira supstancu na svojim pacijentima.

Lekari zainteresovani za testiranje droge na sebi, objašnjavali su da ta supstanca izaziva neku vrstu prolazne vještačke psihoze i može im pomoći da bolje razumiju misli svojih bolesnika. Pacijentima je taj čudotvoran lijek trebao ublažiti tjeskobe i opsesivne neuroze.

LSD se iskrao iz medicinskih laboratorija i prihvatili su ga umjetnički i književni krugovi pod utjecajem američkog pisca Kena Kejsija, autora "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" i profesora psihologije Timotia Larija, koji je izgubio radno mjesto na Harvardu, jer je drogu podijelio svojim studentima.

Krajem 60-ih godina LSD biva postupno zabranjen. Tada je dr Hofman napisao i knjigu kako bi odbranio riječju svoj izum.

Njegova knjiga "LSD: Mon Enfant terrible" dijelom je hemijski priručnik, a dijelom metafizička rasprava, kaže Mangold.

Dr Hofman knjigom je želio da unese nove dokaze u raspravu o LSD-u i cijelog se života trudio prikazati pozitivnu stranu svog otkrića.