NOVA STUDIJA

Kompjuteri i TV ne štete razvoju djece

"Medikal risrč kensl" (Medical Research Council), sproveo opsežnu studiju na velikom uzorku od oko 11.000 djece iz osnovnih škola, i dokazao da je pogrešno povezivati loše ponašanje s gledanjem TV-a ili igranjem igrica na računaru.

Nova je studija, doduše otkrila da postoji mala korelacija između broja sati provedenih pred televizorom i ponašanja, međutim, ona je toliko neznatna, da naučnicii vjeruju kako je vjerovatnije da je pravi uzrok problema stil odgoja roditelja, koji djeci dopuštaju da puno gledaju TV.

Uprkos novim rezultatima, stručnjaci preporučuju da se vrijeme pred ekranom ograniči. To se upozorenje temelji na činjenici da povećanje vremena provedenog u gledanju TV-a ili u igranju video igara, smanjuje druge važne aktivnosti, kao što je  igra s prijateljima ili učenje. Neka ranija, manja istraživanja, pokazala su snažnije korelacije između TV-a, računara i društvenih vještina djece.

Američko udruženje pedijatara preporučuje da djeca, pred televizorom, ne provode više od dva sata dnevno, i da to vrijeme uglavnom bude ispunjeno obrazovnim, nenasilnim programom.

Rezultati analize MRC-a, predstavljeni u časopisu "Arhivs of dizizis in čajldhud"(Archives of Diseases in Childhood), pokazali su da oko dvije trećine petogodišnjih ispitanika gleda TV između jednog i tri sata na dan, 15 odsto ih gleda više od tri sata, a manje od dva odsto uopšte ne gleda.

Gledanje više od tri sata TV-a dnevno, povezano je s malim porastom problema u ponašanju u dobi od sedam godina. Nakon sedme godine ti dječaci i djevojčice malo lakše upadaju u tuče, lažu ili postaju nasilni.

Prema studiji, vrijeme provedeno pred računarom, uopšte ne utiče na ponašanje. TV i kompjuter takođe nijesu povezani s drugim problemima, poput hiperaktivnosti ili sa socijalizacijom i odnosima s prijateljima.

Voditeljka istraživanja dr Alison Parks, kaže da ona i njeni saradnici nijesu pronašli da bi ekran mogao biti uzrok  bilo kakvih društvenih problema.

'Naš rad pokazuje da samo skraćivanje vremena provedenog pred TV-om, ne može poboljšati psihosocijalnu prilagođenost', rekla je i dodala da je važnije dinamiziranje porodica i obezbjeđivanje kvalitetnog sadržaja programa koji djeca konzumiraju.