Objavila: M.L.B.

HUAN VLADIMIR MARTINOVIĆ

Ostvario đedov san, vratio se Crnoj Gori

„Crna Gora su ljudi! Ja znam šta znači biti Crnogorac, jer sam u Argentini odrastao okružen Crnogorcima od kojih sam naučio kako se voli Crna Gora i njeni običaji. Moj đed i njegovi prijatelji su stalno pričali o Crnoj Gori. Nekad sa radošću, nekad sa tugom, nekad sa strahom...Svako od njih sa velikom ljubavlju u srcu za rodnu grudu, za uspomene, za tradiciju i običaje, koje su prenijeli na nas i sačuvali od zaborava", priča Huan Vladimir Martinović, argentinski slikar, crnogorskog porijekla.

Vladimir je potomak Sava Nikova Martinovića, oficira Crnogorske vojske, koji je osuđen na smrtnu kaznu u teškom vremenu za Crnu Goru, koja je 1918. izgubila ime, crkvu, naciju.

Zajedno sa svojim bratom Vasom i Krstom Zrnovim Popovićem se 1919. ukrcao na brod , koji je poslala za njihovo izbavljenje kraljica Jelena Savojska, njihova bliska rodjaka.

Vaso Martinović se vratio i osnovao porodicu na Cetinju, i njegov potomak je Veljko koji od 1994. živi u Barseloni u Španiji. Idući tragom svog porijekla , pronašao je svoje bliske rođake u Argentini, koji su potomci brata njegovog djeda Vasa. Živi u Barseloni, u kojoj je osnovao porodicu i u kojoj odgaja, kako sam kaže „tri Crnogorca“. Njegovo vrijeme se dijeli na vrijeme provedeno sa porodicama u Cetinju, Barseloni i Buenos Ariesu.

Huan Vladimir Martinović naglašava da je dolaskom u Crnu Goru, ostvario đedov san, jer se kao njegov potomak vratio u samostalnu, nezavisnu i slobodnu Crnu Goru, koju je zajedno sa porodicom želio da upozna. Vladimir je poznati argentinski slikar. Bio je učesnik Festivala "Oda života- Ode to life" , koji je u Podgorici organizovala NVO „World Art Games Montenegro".

Na festivalu je izlagalo 20 umjetnika iz 13 država svijeta. Vladimirova izložba je bila postavljena u Galeriji “Klub“ Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Izložbu je otvorila gospodja Ana Vukadinović , generalna direktorka za ekonomsku i kulturnu diplomatiju u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Ono što Vladimirovu izložbu čini posebnom su platna na kojima je slikao pejzaže Crne Gore, koje je prvi put vidio sada dolaskom u Crnu Goru.

Vladimir je inače član Crnogorske zajednice u Buenos Ariesu , čiji je predsjednik Emilio Ognenović. Članovi crnogorskih zajednica u Argentini koje su osnovane u provincijama Santa Fe, Ćako i Buenos Ariesu, se vraćaju svojim crnogorskim korijenima, domovini koju su njihovi preci napustili sa nadom da će se jednog dana vratiti. Oni se nijesu vratili, ali se danas nakon skoro 100 godina Crnoj Gori i svojim korijenima, vraćaju njihovi potomci.

„Impresionirani Vladimirovom i Veljkovom pričom , koji hodaju tragovima svojih čestitih djedova Sava i Vasa Martinovića, dolazimo do zaključka da zemlja u kojoj smo rođeni živi u nama i sa nama svakog trenutka. Zahvaljujući domovini mi postajemo ljudi svjesni svojih korijena, koji nam potvrdjuju da mi zauvijek pripadamo nedje. Ljubav prema domovini , ljubav prema svemu što se povezuje sa njom, nebo iznad nje , pjesme koje su o njoj i u njoj ispjevane, priroda, sjećanje , uspomene, tradicija , vjera, čast i vaspitanje ...je nešto što nam je duboko utisnuto u duši i čitavom našem biću ...To niko ne može da nam oduzme!“, saopšteno je iz Asocijacije dijaspore.

Životni putevi članova porodice Martinović i nasljednika Sava Nikova i Vasa , nas uče da kome u srcu nije domovina, taj se svukuda mora smatrati prognanikom.

"Čestiti preci Vladimirovi i Veljkovi , potvrđuju mudru misao da „država to nije teritorija...država to su njeni narodi!“ Vladimir, Veljko i svi mi , koji Crnu Goru nosimo u srcu , koji je promovišemo osjećajima i postupcima koji čovjeka čine čovjekom , našu domovinu...naš jedini dom ...našu Crnu Goru čini vječnom!", navodi se u saopštenju.