[ Pobjeda, Objavila: J.B.Č. ]

I ŽENA I DIJETE

Sa ISIL ratišta vratilo se osam muškaraca

Nedavno objavljena informacija da je u Siriji zarobljen crnogorski državljanin Dino Alijagić iz Podgorice, ponovo je aktuelizovala problem procesuiranja učesnika na stranim ratištima, ali i svojevrsne „katalogizacije“ ne samo motiva potencijalnih ratnika, nego i identifikovanja barem djelova organizacionih struktura bez kojih bi takvi poduhvati bili tek na nivou avanturističkih pokušaja.

Prema Pobjedinim istraživanjima, u Crnu Goru se sa ISIL ratišta vratilo osam muškaraca, jedna žena i jedno dijete. U fazi je takozvanog izviđaja nekoliko predmeta, ali za sada nema ni nagovještaja kada bi se neki od njih mogli procesuirati do faze otvaranja sudskih postupaka.

Pravni stručnjaci upozoravaju na činjenicu da se do relevantnih dokaza o nečijem učešću na sirijskim, iračkim ili libijskim ratištima vrlo teško dolazi, a naročito je teško dokazivo učešće u borbrnim dejstvima u državama u kojima je, zbog haotičnog stanja, vrlo komplikovano razlučiti što su vojne, a što paravojne formacije, gdje se prelazi linija civilne, humanitarne ili solidarne logistike i gdje završava univerzalno pravo na samoodržanje, pa samim tim i na samoodbranu.

Pobjedin novopazarski sagovornik, inače neformalni lider jedne od većih vehabijskih grupacija, koji je navodno bio u humanitarnoj misiji u sirijskom gradu Al- Kurijah, u provinciji Deir Ezor, objašnjava da pravo na samoodbranu „garantuju“ i Alah i Časni Kuran pa mimo toga ne mogu presuđivati ni zemaljski sudovi.

"Imao sam oružje, ali milošću Alaha, ni metka nijesam ispalio", tvrdi on.

Dodaje da je činio što je mogao „pomažući muslimanskoj braći koja se bore za svete ciljeve na svoj način“, a on na svoj.

"Vakufio sam i imovinu, i dušu i srce, pa bi sad neko trebalo da mi sudi. Na to ne pristajem iako su neki ljudi iz nekih organa probali da na moja leđa natovare bremena njihovih šejtanskih ambicija. Ne dam to na sebe, nikako", poručuje on.

Ipak: u regionu, na prostorima bivše Jugoslavije, procesuirano je više od 50 džihadističkih povratnika, a najviše u Bosni i Hercegovini, 23.

Osuđena su 22 na ukupno više od 50 godina robije. U prosjeku manje od 2,5 godine jer nije bilo dokaza da je neko od njih učestvovao u borbenim operacijama pa se nijesu mogle izreći zakonom predviđene maksimalne kazne.

Prema raspoloživim podacima, na najdužu kaznu u regionu osuđen je Zećija Ćazimi, neprikosnoveni vođa i propovjednik najradikalnijih islamističkih radikala sa Kosova.

U zatvoru bi trebalo da provede narednih 10 godina, ali njegova kačanička logistika toliko je moćna da ga štiti od svakog, pa i najblažeg vida eventualne represije.

Uz sve ostalo, i dalje je najuticajniji čovjek i unutar organizacije Rinia Islame, odnosno Islamske omladine, a sa posebnim pijetetom ožalio je Lavdrima Muhadžerija, čiji su posmrtni ostaci nedavno dopremljeni iz Sirije i sahranjeni u Kačaniku.

Ljudi Ćazimijevog kova ni u ostalim radikalnim islamističkim sredinama u Bosni, Sandžaku, Makedoniji i Albaniji, odlaskom na robiju ne gube ništa od autoriteta, nego se, naprotiv, na razne načine predstavljaju kao mučenici i žrtvenici za svete ciljeve na Alahovom, odnosno putu Gospodara svih svjetova. I što je najtragičnije, postaju uzor dijelu muslimanske mladeži.