Anka Radović, TVCG

TREBA VIŠE OD POTPISA

Nepismenih manje, fali pismenosti

Međunarodni dan pismenosti prilika je da kažemo šta je pismenost u 21. vijeku, da upozorimo na problem nepismenosti, ali i na to pismenost ne znači samo poznavati slova. TVCG je istraživala kakva je situcija kod nas, a kakva u zemljama regiona i poznate lingviste iz regiona pitala šta danas znači biti nepismen.

Šta danas znači biti pismen i ko je onaj ko je nepismen? Koliko je onih koji se potpisuju prstom i da li su pismeni svi oni koji znaju slova? Problem pismenosti nije isti kao u 19. ili 20. vijeku. Od pismenih se danas očekuje više od potpisa.

"Mislim da je danas aktuelnije postaviti pitanje u nekim različitim parametrima. Morali bi raditi na unapređenju pismenosti u smislu kvaliteta izražavanja misli", smatra prof. dr Simon Sazdov sa Filološkog fakulteta u Skoplju.

Iako je stopa nepismenosti sve manja, kvalitet izrazavanja mlađih generacija je sve lošiji. Ne pišemo i ne izražavamo se pravilno i ne poštujemo norme standardnog jezika.

"Kod nas je u posljednjih deset godina, nažalost, standardni jezik postao informacija, a ne sredstvo kojim informacija reba da se prenese", kazala je, za TVCG, Sanja Orlandić sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK).

"I onaj mali korak, koji bi tražio do to bude usklađeno sa pravopisom, da to bude uvijek usklađeno sa normom, e to je već dio u kojem smo manje pismeni", ocijenila je prof. dr Dijana Stolac sa Sveučilišta Rijeka.

Pitanje je da li je riječ o strahu od jezika ili je ipak u pitanju samo nebriga.

"Svjedoci smo da se danas u javnoj komunikaciji ne vodi mnogo računa o jezičkoj kulturi", istakla je Sanja Orlandić.

Važno pitanje je i koliko mediji brinu o jezičkoj kulturi - koliko mozemo naučiti od dobrih spikera, lektora, novinara.

"Nekada je bilo normalno da se treba izgovarati kako su na televiziji rekli", kazala je Dijana Stolac.

Međunarodni dan pismenosti obilježava se od 1967. godine kako bi se ukazalo na činjenicu da u svijetu i dalje postoji veliki broj onih koji ne znaju slova.

U Crnoj Gori, po posljednjem popisu je oko jedan i po posto takvih. No, da li samo znanje snova podrazumijeva pismenost? Šta je sa onima kojim nešto hvali, a ne fali, koji protestvuju a ne protestuju, sa onima koji su se izvinuli, a ne izvinili, sa onima koji sumljaju, a ne sumnjaju, da su od nekoga višlji a ne viši.