Pobjeda

MIHAILO PISAO AMBASADORIMA

Crnogorski pravoslavni vjernici ugroženi

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo pisao je diplomatsko-konzularnim predstavnicima stanih država u Podgorici, upozoravajući na stepen povrede prava vjernika i sveštenstva CPC, nacionalnoj asimiliciji i neosnovanom preuzimanju objekata i kulturnog blaga Crne Gore.

Kako navodi u pismu, već duži vremenski period vjerujući pravoslani Crnogorci koji ne žele da svoj nacionalni identitet podrede i stave u službu Crkvi u Srbiji, lišeni su prava da svoja bogosluženja obavljaju u sakralnim objektima na teritoriji Crne Gori, koji su vjekovima pripadali crnogorskom narodu.

"Napominjemo da je samo od 1860. do 1910. godine država Crna Gora podignula 12 manastira, sagradila 163 a obnovila 112 crkve za potrebe Crnogorske pravoslavne crkve, koje su sada u posjedu Crkve Srbije. Na ovaj način, bez obzira što je Crnogorska pravoslavna crkva tradicionalna crkva u Crnoj Gori, grubo se krše odredbe člana 14 stav 2 Ustava Crne Gore u kojem se jamči da su “vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova", navodi se u pismu mitropolita Mihaila.

Ističe da se ne poštuje ustavni princip (član 14 stav 1) da su vjerske zajednice odvojene od države.

"Pretvaranjem Crkve Srbije u (para)državnu crkvu Crne Gore i uspostaljanjem njene supremacije nad ukupnim pravoslanim hrišćanima suprotno je i odredbama važećeg Zakona o slobodi vjeroispovjesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Na ovaj način aktelna vlada i premijer, narušavajući princip sekularizma, krše odredbu iz čl. 9 Zakona koji ističe da u Crnoj Gori nijedna religija nema status državne religije", navodi se u pismu.

On naglašava da su poštovaoci i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve diskriminisani u organima države uprave i drugim službama zbog svog vjerskog uvjerenja i pored činjenice da je Zakonom (član 14) zabranjen svaki vid posredne ili neposredne diskiriminacije po osnovu vjere ili uvjerenja.

Poseban problem, kako ukazuje, predstavlja činjenica da se uz aktivno učešće Crkve Srbije nastoji promjeniti nacionalna struktura stanovništva Crne Gore, primarno u dijelu pravoslanih hrišćana.

Navodi da način upisa Crkve Srbije u evidenciju vjerskih zajednica predstavlja poseban problem, jer je, kako tvrdi, izvršena uz grub falsifikat koji je izvršen uz direktnu asistenciju državnih organa, što čini biće krivičnog dijela, a izvršioce krivično odgovornim.

"Stoga cijenimo važnim da Vas, shodno Vašoj poziciji, na ovaj način upoznamo sa stepenom povrede prava vjernika i sveštenstva Crnogorske pravoslavne crkve, nacionalnoj asimiliciji i neosnovanom preuzimanju objekata i kulturnog blaga Crne Gore", navodi se pismu.

U zaključku pisma, mitropolit Mihailo navodi stav CPC povodom ustoličenja "srpskog Mitropolita u Crnoj Gori", prema kojem srpska Crkva i njena Vlada u Srbiji, kao i njeni eksponenti u Crnoj Gore, žele da crnogorku Crkvu i Državu vrate u 1918. godinu.

"Crnogorska pravoslavna crkva je do 1918. god. bila priznata od Vaseljenske Patrijaršije, Ruske Patrijaršije, čak i od strane Srpske pravoslavne crkve i drugih pomjesnih pravoslavnih crkava", navodi se u pismu.