Žabljak
Oblačno
-2.1 °C
Pljevlja
Oblačno
1.9 °C
Herceg Novi
Pretežno oblačno
15.6 °C
Nikšić
Malo oblačno
8.9 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
8.7 °C
Bar
Pretežno oblačno
15.0 °C
Podgorica
Malo oblačno
13.6 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
11.8 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
2.4 °C

Izoštreno

Ustavni put (11) 10. 01. 2018. 10:00   >>  09:22 2

Ustavni put (11)

B.Vojičić: Opozicija kao izdaja

Crna Gora, kako sada stvari stoje, nema opoziciju, nego “opoziciju“. To nije opozicija, iskrena, nesebična, objektivna, rukovođena idealnim namjerama, već je to opozicija nekolicine nezadovoljnika koji su uvrijeđeni što nijesu na vlasti, upozoravale su su prije 112 godina novine na Cetinju.

Ustavnost i parlamentarizam fenomeni su političkog života Crne Gore u XX vijeku, u vrijeme kada neznatan dio crnogorskog društva posjeduje znanja o ovim oblicima političkog uređenja. Otuda je bilo koje političko konfrontiranje s knjazom Nikolom, kao posljedica „novog ustavnog doba“, doživljavano kao neprijateljsko, štetno, a Gospodarev patriotizam, državnička mudrost i politička dobronamjernost kao fakat, uzvišen čin. Opoziciono djelovanje poluzvanična štampa kvalifikuje kao neprijateljsko i izdajničko, razlike su tek u tumačenju uzroka. Neki opozicionari postali su to zabludom, drugi, iz nečasnih pobuda. Prvi su neprijatelji proizašli iz rđavog shvatanja, mladalačke bujnosti, neobaviještenosti. Na drugoj strani stoje oni, koji su njihova krajnost, čije je interese uvrijedio novi ustavni režim.

Kako se objašnjava u članku poluzvanične „Ustavnosti“ (septembra 1906) „od Crne Gore, koja je do juče imala autokratski oblik vladavine, srastao, tako reći sa duhom i narodnim shvatanjem, koje mu nije bilo protivno, teško je odjednom stvoriti državu s najsavremenijim oblikom vladavine, s najslobodoumnijom ustavnošću i parlamentarnošću. Vidi se danas u svijetu da, osim Engleske, nije gotovo ni jedna država zadovoljna sa najmodernijim oblikom vladavine, jer i on ima svojih velikih nedostataka. Zato bi kod nas, ići naglo iz autokratizma u drugu krajnost, u vladavinu političke razuzdanosti, značilo potkopavati osnove državne, rušiti moralne principe, razjedinjavati narodne snage i oslabljivati ukupnu narodnu snagu za velike radove u budućnosti. Ne treba se vraćati natrag, ali ne treba naglo skakati ni naprijed, da se ne bismo suviše zamorili i klonuli, kad nam skokovi budu potrebni“.

U tom članku, objavljenom neposredno prije održavanja izbora za prvu Narodnu skupštinu, kada u Crnoj Gori još nije bilo političkih stranaka, biračima je objašnjeno da crnogorski režim ima dvije grupe protivnika. Ni jedna, ni druga grupa nema znanja i vrijednosti, koja je preporučuje da bude vlast. Prva grupa protivnika, može se nazvati revolucionarima, a druga reakcionarima. Prvu grupu čine srednjoškolci i studenti koji se školuju van Crne Gore i oni su neprijatelji koji su proizašli iz rđavog shvatanja, mladalačke bujnosti, možda i iz hotimične neobavještenosti, u kojoj ih drže oni, koji možda za to imaju kakvog svog naročitog računa. Drugu grupu čine stariji, među kojima većinu čine oni čije je lične interese uvrijedio novi režim ili će ih možda uvrijediti.

“Ustavnost“ (oktobra 1906) u tekstu posvećenom opoziciji, navodi da je od 1906. godine riječ “opozicija“ ušla u modu, kao i da se mnogi grabe da se samoproglase opozicionarima. Zbog toga se u tekstu pokušava dati odgovor na nekoliko pitanja: čemu opozicija, ko je predstavlja, kakva je opozicija u Crnoj Gori. Na početku se kaže da politička sloboda traži da ne bude samo jedno mišljenje, već da se borbom više raznih mišljenja, stvori nepristrasno mišljenje, koje neće naginjati samo u jednu stranu. Nažalost, u Crnoj Gori postoji prava bujica jednostranog opozicionog mišljenja, koja ne služi opštem dobru, već ličnim ciljevima. Ko čini crnogorsku opoziciju? U članku se navodi da na jednoj strani postoji tzv. mlađa struja, među kojima ima izuzetnih ljudi, ali koji još nemaju ni dovoljno iskustva, ni dovoljno staložena znanja da bi svoje ideje priveli u djelo, bez štete po državne i narodne interese. Oni dobro misle, imaju iskrene namjere, ali nemaju iskustva i rutinu, a još manje umjerenosti i velike strpljivosti. Na drugoj strani su “klasolovci i ordenolovci“, stari i mladi koji misle da su političke slobode došle radi njih, njihovih ličnih, koterijskih i rodbinskih interesa. Oni su u većini. Ispraznom larmom i mnogobrojnošću, ugušili su glas savjesti i ozbiljne kritike od strane onih ljudi koji s njima neće da imaju ništa zajedničko. Zato Crna Gora, kako sada stvari stoje, konstatuje autor, nema opoziciju, nego “opoziciju“. To nije opozicija, iskrena, nesebična, objektivna, rukovođena idealnim namjerama, već je to opozicija nekolicine nezadovoljnika koji su uvrijeđeni što nijesu na vlasti.

Neke od ovih karakteristika crnogorske opozicije, ubrzo će, prema zvaničnom stanovištu, biti potvrđene u praksi, i to čim su nekadašnji opozicionari, na osnovu izborne volje, postali vlast. Predviđajući šta se sve može u budućnosti dogoditi, knjaz Nikola je riješio je da danas podari milom, ono što bi kasnije morao silom, konstatuje Miloš Živković u provladinom „Cetinjskom vjesniku“, novembra 1909. Time je, kaže autor, svojim političkim protivnicima, koji se u tekstu ironično nazivaju “demokratama“, uskratio zadovoljstvo da nešto od njega otmu, i da izvojuju krupnu političku tekovinu. A kada su njegovi politički oponenti shvatili da ih je knjaz nadmudrio, oni su, umjesto da budu zadovoljni što je Crna Gora dobila Ustav, naprasno počeli da se žale što ustav nije slobodoumniji, prikrivajući tako svoju želju za vlašću i položajima, i prikazujući se borcima za slobodu. Ovi ljudi, uglavnom iz redova studentske populacije školovane u Beogradu, ostali su tako bez ijednog ozbiljnog argumenta za svoju antirežimsku agitaciju. Štoviše, knjaz je mnogima od njih dao u ruke poluge sistema vlasti. I umjesto da se pokažu kao demokrate, ovi mladi ljudi, osjetivši slast vlasti, odmah počeše vršiti nasilja i gaziti odredbe ustava. Da su duže ostali na vlasti, kaže se u članku, tamnice bi napunili reakcionarima. Budući da su, zbog svojih ekstremnih pretenzija ubrzo pali s vlasti, mnogi od njih, umjesto da druge zatvaraju, sami završiše u zatvoru.

Crnogorski režim, oličen u Gospodaru, nije de fakto vjerovao u svrsishodnost parlamentarizma, jer je u njemu vidio sistem koji uludo troši „narodnu volju“, unosi razdor i netrpeljivost, slabi državu umjesto da je jača. Smatralo se da parlamentarizam dovodi na političku scenu one ljude koji se uz dopadljive demagoške priče o „opštem dobru“ bore za lične i koterijske interese. Uz manipulaciju, vlast može osvojiti i nepatriotska i nemoralna grupacija, jer je crnogorsko društvo politički nedovoljno zrelo, dovodeći u opasnost interese države i društva, jer se država lakše može zaraziti virusom anarhije nego demokratije. Upravo je kao zaštitu od ovakvih „izazova parlamentarizma“, državna ideologija nametala Gospodara i one političke snage koje ga podržavaju. Samo Gospodar i oni koji su mu naklonjeni, imaju „opšte interese“ u prvom planu.

Iako se unaprijed nije znalo političko opredjeljenje izabranih poslanika, već nakon nekoliko sjednica bilo je jasno da većinu imaju knjaževi protivnici, koji su prvo, krajem 1906.godine, formirali Klub narodne stranke, a početkom 1907.i prvu političku stranku u Crnoj Gori – Narodnu stranku. Rad parlamenta obilježili su sukobi dvije političke grupacije – „klubaša“ i „pravaša“, kao i pad Mijuškovićeve vlade. Poslanička opoziciona većina, koja je pripadala Narodnoj stranci, potom je formirala dvije vlade, Radulovića i Radovića koje su bile kratkog roka. Knjaz je mandat za saziv nove vlade dao Lazaru Tomanoviću, svom privrženiku, koji nije mogao da obezbijedi većinu u parlamentu. Knjaz Nikola je, jula 1907.godine, odlučio da raspusti Skupštinu i raspiše nove izbore, koji su zakazani za oktobar 1907. O knjaževoj odluci da raspusti narodnu skupštinu, zvanični „Glas Crnogorca“, juna 1907, objavio je komentar na prvoj strani:

„Cetinje, 26.juna. Kad je Njegovo Kraljevsko Visočanstvo, naš uzvišeni Knjaz i Gospodar, radeći vazda o dobru svoga naroda, darovao Crnoj Gori Ustav, On je bio proniknut dubokim uvjerenjem, da je došlo vrijeme, da se i Njegova junačkom slavom uvjenčana država počne uređivati poput ostalih jevropejskih država. Pošto je proveo skoro po vijeka kao Samodržac sve državne vlasti, vazda u neposrednom općenju sa svojim dragim narodom. On je s njim dragovoljno podijelio svoju zakonodavnu vlast, kao što su uvijek On s narodom a narod s njim dijelili zlo i dobro.

Tako prošle godine na Lučindan skupiše se na Cetinju narodni poslanici u prvu zakonodavnu Narodnu Skupštinu. Unaprijed se znalo, da ovi prvi narodni poslanici još ne mogu dovoljno poznavati duh i pravi smisao ustavnosti niti biti vješti parlamentarci, ali je vazda postojala sasvim prirodna pretpostavka, da će oni baš za to još više nastojati, da u neprekidnom sporazumu sa Velikodušnim Ustavodavcem najprije, u samom početku, najbrižljivije razviju i učvrste ustavni život, ne izlažući ga trzavicama i opasnostima.
Ali za vrijeme polugodišnjega svoga rada prva Narodna Skupština nije opravdala tu prirodnu pretpostavku, uništavajući se sve više u dugotrajne besplodne rasprave, koje su većinom poticale lične strasti, te bacile sjeme razdora u Narodnoj Skupštini, koja se najposlije razdijelila u dva tako zavađena, upravo neprijateljska tabora, da se sasvim onemogućio svaki dalji rad prvog Narodnog Predstavništva.
To je dalo povoda Knjaževskoj Vladi da, po savjetu i samog skupštinskog Predsjedništva, predloži Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Gospodaru odlaganje sjednica skupštinskih, Koji ih je i odložio za tri mjeseca u nadi, da će kroz ovo vrijeme svi dobromisleći narodni poslanici uvidjeti, kakva je nježna briga potrebita tek dobivenoj ustavnosti, što li zahtijeva opšte dobro narodno i državno, te da će se sporazumjeti, kako bi se mogao nastaviti pravilan i koristan rad prvog Narodnog Predstavništva.
Na izmaku ovoga vremena svakome je jasno, da nas je i ova nada prevarila, što više, bilo je pokušaja kroz ovo vrijeme da se onaj razdor iz Skupštine unese u narod na veliku štetu narodnu i državnu po nekim krajevima naše otadžbine, kao što je bilo i izjava nepovjerenja nekim narodnim poslanicima od strane njihovih birača. U takvim prilikama Knjaževskoj Vladi nije preostalo drugo, nego da predloži Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Gospodaru, da raspusti prvu Narodnu Skupštinu i da naredi nove izbore, kao što glasi Najviši Ukaz koji na čelu lista donosimo.

Mi smo uvjereni, da je bistri um našega naroda već uvidio, da put kojim je bila krenula prva Narodna Skupština, ne vodi nikakvome dobru ni narodnome ni državnome. Narodu ne treba novih tereta i tako je dosta opterećen; narod je sav pod oružjem i svaki čas dužan je da na glas trube poleti pod svoje barjake, i ko unj unosi razdor, to je njegov zlotvor, taj ne znade što radi. A državi ne treba težnja za radikalnom izmjenom njenoga bića; naprotiv njena budućnost zahtijeva, kao što zahtijeva ponos svakoga pravoga Crnogorca, da se sveto čuva sve ono dobro, što je Crnu Goru u Srpstvu uzdiglo i u svijetu proslavilo; a da one nove uredbe i ustanove uvodimo, koje se slažu sa duhom narodnim i sa državnim životom, prema narodnim potrebama i prema sredstvima, koje narod može da državi stavi na raspoloženje.

Mi se nadamo, da se s ovim našim pogledima naš narod potpuno slaže, te da će dobro paziti, da pošalje u drugu Narodnu Skupštinu ljude, koji će biti vjerni tumači i dostojni predstavnici njegovi; iznad svega pak ljude, koji ljube mir i slogu, i koji će se starom crnogorskom odanošću okupiti oko Prestola našeg Uzvišenog Vladaoca, koji je na bojnom polju staru slavu crnogorskoga oružja potvrdio, koji je Crnu Goru proširio, preporodio i uveo u koncert jevropejskih država – oko iskušanoga oca otadžbine“.

Komentari 2

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo