Žabljak
Umjereno oblačno
14.3 °C
Pljevlja
Pretežno vedro
18.8 °C
Herceg Novi
Pretežno vedro
23.1 °C
Nikšić
Pretežno vedro
21.8 °C
Cetinje
Malo oblačno
27.7 °C
Bar
Pretežno vedro
22.6 °C
Podgorica
Vedro
25.8 °C
Ulcinj
Malo oblačno
23.3 °C
Kolašin
Pretežno vedro
14.2 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (20) 28. 02. 2018. 10:12   >>  10:10 3

USTAVNI PUT (20)

B. Vojičić: Takav je svijet!

“Neko je rođen za ulogu onoga te tegli, makar i veoma jako i za teret izdržljivoga, a neko opet za ulogu onoga koji drži dizgine. Snaga klade valja, ali um caruje. Snaga može da smota i tri portfelja, ali ako um nedostaje, može se posrnuti i na jednom budžetu od 2 miliona kruna“, vaga podgorička “Slobodna riječ”, 1907.

Kako je cetinjski provladin list “Ustavnost“ uporedio one koji su pomislili da su prvi parlamentarni izbori u Crnoj Gori (1906) bili - pobjeda „radukalne demokratije“? Jedan lik iz Turgenjevog romana inspirisao je autora nepotpisanog članka da otkrije tadašnjoj (nepostojećoj i neprosvijećenoj) javnosti, kako se vara „prosti i naivni narod“. Poslije prvih izbora za Narodnu skupštinu, septembra 1906,“Ustavnost“piše "Prazne riječi”;tumači tumačenja da je na izborima pobijedila "nekakva radikalna demokratija" i to u Crnoj Gori “gdje su svi jedno”. A “naivni narod slušao i treptao očima”:

"Da li su svi čitaoci našega lista čitali ili čuli za veličanstveni roman ’Novinu’ velikog ruskog romansijera Ivana Turgenjeva, ne možemo znati, ali ćemo im za to da ukažemo na jedan tip iz tog romana, na koji nas podsjećaju neke riječi i događaji prilikom pošljednjih naših izbora. Neđanov – jedan od junaka u tome romanu – fanatist i utopista, koji je Rusiju proputovao unakrst da bi poznao 'narodne jade' i koji je izgovorio hiljadama praznih riječi na đačkim tajnim zborovima i hiljadu puta izlive svojih osjećanja popratio prevrtanjem suznih očiju, taj Neđanov jednog dana, i ako je porijeklom bio iz bogatog roda, silazi u prosti narod. Skinuo je sa sebe bogate haljine, izuo lakovane čizme, bacio rukavice, i kad su ga neki pitali, zašto to radi, odgovorio je, da i spoljašnjošću hoće da postane 'narodniji', da bi na taj način lakše mogao uvjeriti prosti i naivni narod o svojim dobrim željama za njega. Dugo je Neđanov lutao tako preobučen, ili, kako on reče u razgovoru s jednim svojim drugom, 'pojednostavljen'; dugo je krstario po radničkim zborovima, uvlačio se u fabrike, prljao se garom ugljena, jeo običnu radničku hranu, i kad se uvjerio da narod rado sluša prazne riječi, a da ih teško prima, svršio je, po svojoj volji, tragično u svojim 'narodskim' haljinama.

Riječi, koje su se čule prilikom naših pošljednjih izbora, jako nas podsjećaju na ovaj tip iz Turgenjevljeve "Novine". Čule su se prazne riječi da je na izborima pobijedila stranka "radikalne demokratije". Izbačene su prazne besmislene riječi, koje ništa ne znače, a koje mogu samo da zbune one koji su ih čuli, a koji možda nemaju dovoljno znanja da im dadu pravu vrijednost. Neki, obradovani što im je narod na izborima dao povjerenje, nijesu znali čime prije da polaskaju instinktima mase, čime prije da joj se dodvore i da joj pokažu rječitu blagodarnost, no da bubnu na srijedu sa frazom o pobjedi nekakve radikalne demokratije! Bila je valjda namjera da se biračima pokaže kako su birali narodske ljude, kao da i svi drugi to nijesu. Sišlo se u narodnu masu, kad se tako reklo, skinute su gospodske haljine i odbačene stare dobro poznate prepotentske navike, pa je načinjeno ljubazno lice sa ljupkom frazom na ustima o radikalnoj demokratiji. A naivni narod slušao, slušao i treptao očima, pa se topio od radosti, gledajući, kako se, što no rekao Turgenjevljev Neđanov, pojednostavljavaju ljudi plave krvi i gospodskih haljina i navika. Oblače se u togu neke radikalne demokratije, da bi pokazali bar spoljašnošću kako se od naivne mase ne razlikuju.

Ili je to neka neiskrena namjera koja hoće i na štetu svoga ugleda da se spusti i na najniže grane, da bi se preko onih najnižih, ali najčvršćih pleća podigla na najviše grane; ili je to kapitalno neznanje, kad se može govoriti o pobjedi stranke nekakve radikalne demokratije u našoj zemlji. Mora da je u našoj zemlji stoljećima vladala nekakva priviligovana aristokratija, kad je sad pobjedila demokratija! Samo u zemljama, gdje ima aristokratije, javlja se borba demokratije. U Crnoj Gori, gdje su svi jedno, zajedno sa svojim vladaocem, gdje nema staleža ni povlašćenih klasa, gdje svi imaju jednaka prava i jednake dužnosti, gdje su se svi podjedanako borili za slobodu zemlje i gdje svi imaju pravo, naročito u novom režimu političkom, da ako imaju sposobnosti, dođu i na najviše položaje, nema smisla govoriti prazne riječi o pobjedi nekakve demokratije. Jer, ako je ta demokratija pobijedila, kao što se prilikom izbora javno čulo, onda treba reći koga je pobjedila i ko je to njoj bio protivan u ovoj zemlji, gdje smo svi potekli iz narodnih kuća, klasirani smo junaštvom na bojnom polju i ispravnom službom otadžbini i prijestolu! Nije li to bio kakav manevar, da se nevjerno narodu predstavi, kako odgovorni predstavnici današnjih najviših vlasti u zemlji hoće da budu nekakve aristokrate ili bar konservativci, pa se time omraze pred narodom. Ako je to, neopravdano je, jer su i današnji nosioci novog režima jednaki svima Crnogorcima, a da nijesu nazadnjaci, pokazuju njihovi slobodoumni zakoni. Ili se možda praznim riječima o pobjedi demokratije na izborima htjelo polaskati masi na račun drugih? Ako je to, onda sažaljevamo takvu pojavu koja nas tješi, samo utoliko što dolazi od one strane gdje je uvijek bilo prepotencije i koja tek sad nepromišljeno govori o demokratiji, kad i narod po Ustavu učestvuje u upravi zemlje, tj. u dijeljenju vlasti i bogatih položaja.

Takvi su putevi u unutrašnjoj politici nesolidini. Narod ne treba zbunjivati praznim riječima, već mu govoriti istinu u oči i obećavati samo ono u programima, što se može ostvariti. A to mogu raditi samo oni ljudi koji imaju znanja, iskustva i savjesti. Znanje neće dopustiti da se govori o pobjedi demokratije u Crnoj Gori, gdje je sve demokratsko, počevši od vladaoca, do pošljednjeg sirotana i gdje je u prilog te demokratije uveden ustavni režim; a savjest neće opet dopustiti, da neko, i ako je možda u duši uvjeren da nema u Crnoj Gori nikog ko ne bi bio demokrat, govori kako je pobjedila demokratija, da bi time narodu pokazao kako nijesu svi demokrate, zbog čega on treba da ih mrzi i da im ne dade svoje povjerenje.“

Da se ne radi samo o pretpostavkama, “da su putevi u unutrašnjoj politici nesolidni”, potvrdiće podgorička"Slobodna riječ", nastala kao nezavisna a završila kao “pravaška” novina. U bilješci "Prenemaganje exposlanika"(septembar 1907) list ovako doživljava agitovanje bivšeg poslanika Cerovića - za koga opoziciona “Narodna misao” veli:”Gavrilo Cerović ministar pravde, govori dobro; mlad, besplodne energije, pripada Narodnom klubu” - da se domogne Narodne skupštine, na izborima 1907, poslije raspuštanja prvog saziva:

“Rasturio bivši poslanik G. Cerović brke u strelce, a brada u bojni poredak pa se vinuo sa traženog odsustva u Ulcinj, da posjeti selo Zubce s namjerom – bajagi, da im zahvali na povjerenja koja su mu ukazali prošlih izbora. Lepršnuo brcima, a povukao očima, a nadigao nos, dako bi namirisao što god da prija njegovom za vazda i za vjek izgubljenom izboru.

Došao pred crkvom Zubačkom 29. jula ove godine i poslje mise pred crkvom poče da šklopoće njegova jezičina i na svršetku svoga govora reče: ‘Nijesam ovom prilikom došao da me izaberete za poslanika (premda i ako mu je iza rukava uzaludna kandidatska lista virila zaoštrenim lapisom). Nego sam došao jedino da Vam zahvalim’.

No, Zubčani svjesni ljudi u svom poslu posmotriše ga i zagledaše se između sebe i razumješe se dobro da će mu jedan glasno reći: ‘Batali mori, batali; znamo zašto si došao od toga nema ništa, jer si zaista zaludu dolazio i razdro opanke.’ Na ovo ex poslanik iskašlja i proždrije gutljaj, a Zubčani pođoše svojim kućama razgovarajući sa podsmješljivim tonom o njegovom govoru, a ex ostade na cjedilu svoga razočaranja, te viđe sebe da je u duplikatu zbilja pravo veliko eks”.

“Slobodna riječ”(početkom 1907), opet tumači "klubaške" jade Andrije Radovića pod nazivom "Da li će svisnuti?", što je karakteristično kad ovaj list piše o političkim oponentima vlasti, konkretno: o ex- šefu Vlade iz opozicione “klubaške” većine. “Biti bez vlasti, bez imalo moći bar i poslaničke – e to je strašno”:

"Mnogi se ozbiljno pitaju: da li će svisnuti Andrija Radović ako slučajno ne bude jesenas izabran za narodnog poslanika? On tako 'mnogostrano spreman' a još 'mnogostranije sposoban', pa baza bez posla po cetinjskim ulicama i još da ne bude izabran za poslanika, da svoju mudrost bar u Skupštini ne upotrijebi, ide li to?! Ono, činjelo se i prije našem Andru po svemu, da ga narod ne zarezuje, 'ex narod, narod..." – što bi rekao on s ironijom, jer npr. eto lani na jade mu ljeto dođe, idući po Crnoj Gori tobože u misiji ministra građevina otete šovrljantima, a ustvari u agitaciju, koja mu ništa ne donese do koju hiljadu dijurni iz kase, od koje je Andro na taj način umio gotovo vazda okusiti duplu platu, jer on jedini od ministara iz Mijuškovićevog kabineta ne bi izabran, iako se bio kandidirao na nekoliko mjesta, a najvrući je bio u Spužu, jer se nadaše na Spužane da će mu se učiniti vješt, ako ni s čega, a ono bar radi onog mosta, koji dobiše onako ubrzo. Ali Spužani mu pretpostaviše njegova šovrljanta i docnijeg mu jednomišljenika Jovetu "Dakle". I tako za Andriju ne bi lani mjesta u Skupštini – uvjeri se najopipatelnije, da nije popularan ni u jednom kutiću Crne Gore. Ali sad opet drukče misli. Nazva ga brozovička "Misao", zar po svojštini, što li "dičnim Crnogorcem", pa uobrazio, da se rehabilitirao i kandidirao se za poslanika na mjesto vrsnog mu političkog sadruga Šobajića u Nikšiću! Svi klubaši tamo, a osobito Andrijina tazbina Petrovići ubiše se agitujući za njega.

Veselom Andru i do sad je sigurno pomjerena koja daska, jer ko bi zbilja i manje ambiciozan od njega izdržao to, što je on morao izdržati?! Toliki "krasni" njegovi politički planovi, pa sve prah i pepeo!!...još sad, da ne bude ni ciglo poslanik, da nema prilike prepisivati govore iz knjiga, naučiti ih napamet, te ih kao đače deklamaciju govoriti u Skupštini, no čitave četiri godine, pa još četiri, četiri, četiri i još još...biti bez vlasti, bez imalo moći bar i poslaničke – e to je strašno!...

Baš bi se ti "pravaši" osvetili, da njihova kandidata u Nikšiću sklone, da ostane klubašu Andriji širina, da bi bio izabran, jer inače on će svisnuti te ili poluđeti, a greota je, zar ne?!...“

“Slobodna riječ” (avgust 1907) iznova se bavi Radovićem, pa u prilogu "Najbolji finansijer",polemiše i sa opozicionim “klubaškim” listom"Narodna misao" koji ga brani, ali mu odaje priznaje sposobnosti “da vuče teret tuđih misli” sve dok sam nije postao šef vlade:

"Tamo nečija 'Misao' pronašla u Andriji Radoviću, najboljega finansijera crnogorskog! Na pronalasku joj se može čestitati. Od njega nema Crna Gora nikakve koristi, ali ima koristi besprimjerna sujeta Andrije Radovića. Kad se taj najnoviji pronalazak 'Misli' ocijeni, dobija se drugačija slika. Niti je Andrija Radović kakav finansijer; niti je 'Misao' sposobna da u tome pogledu daje mjerodavnu ocjenu. Andrija Radović je u finansijama radio ono što su drugi umjeli smisliti i projektovati. On je bio običan mehanički izvršitelj tuđih misli i planova. Dokazi su za to fakta: 1. da se prije ustava nije ni sanjalo o nekakvim njegovim finansijskim sposobnostima, kad ih je mogao, ako ih je imao, najlakše pokazati, 2. da je za vrijeme svoje vlade sastavio skroz fiktivan i lažni budžet, koji nije odgovarao ni finansijskom stanju zemlje, ni stvarnome stanju prihoda i rashoda naše državne kase. Njegov je budžet bio odjeven u lažne sume, kao kakav ciganin u salonsko odijelo, ispod koga strče golotinja, surovost i neznanje. Jedno se Andriji Radoviću mora priznati. On neobično dobro i istrajno umije da tegli. Ljudi, koji imaju esprija, koji znaju pronaći i primijeniti ono što su pronašli, neka teret svoga pronalaska natovare na njegova leđa, pa mogu biti sigurni da će taj fizički 'najbolji finansijer' izvući ga kud ga kandžijom upute. On ima uopšte odličnu prirodu i sposobnost za vučenje tereta tuđih misli.

Zato je, mora se priznati, u kabinetu Lazara Mijuškovića u očima neposvećenih, izgledalo kao da mnogo vrijedi. Međutim, on je u tome kabinetu samo fizički dobro teglio ideje finansijske svoga šefa, koji je britkom kandžijom svoga uma dirižirao. Kad je i sam postao šef vlade, naviknut samo na vučenje tereta, a ne i na duboko razmišljanje u kome će ga pravcu vući, pa je preko svoga budžeta – u vodu.

Takav je svijet! Neko je rođen za ulogu onoga te tegli, makar i veoma jako i za teret izdržljivoga, a neko opet za ulogu onoga koji drži dizgine. Snaga klade valja, ali um caruje. Snaga može da smota i tri portfelja, ali ako um nedostaje, može se posrnuti i na jednom budžetu od 2 miliona kruna“.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo