Žabljak
Vedro
20.8 °C
Pljevlja
Malo oblačno
22.9 °C
Herceg Novi
Vedro
26.7 °C
Nikšić
Vedro
26.8 °C
Cetinje
Vedro
25.9 °C
Bar
Pretežno vedro
25.7 °C
Podgorica
Vedro
31.3 °C
Ulcinj
Vedro
26.6 °C
Kolašin
Vedro
24.6 °C

Izoštreno

JEZIVI KRAJ 23. 04. 2019. 14:50   >>  17:11 27

JEZIVI KRAJ

N. Šofranac: Sezona iluzija, padova i gorkih polemika

Nikad veća euforija, ulaganja, podrška, nikad veće pobjede, ali i bolniji porazi. Pokušajmo u najkraćem opisati čudnu sezonu Budućnosti Voli, uz neizbježne horor scene iz Beograda.

Prvo želim da pričam o košarci, i za promjenu o odnosu snaga Budućnosti i Zvezde. Nakon sjajne prošle sezone u kojoj je Budućnost detronizovala Zvezdu tako što je pobjedila čak 5 puta u 6 mečeva, i to na sve različite načine, sa budžetom od samo 1, 2 miliona naspram njihovog Evroligaškog budžeta, otvorila je sebi nove horizonte, novu eru, a žestoko zakočila Zvezdin projekat i prouzrokavala neizmjeran gnijev njenog predsjednika, ali i nemoć. Već od kraja maja se pravio tim za veliku avanturu, euforija je učinjela da se zažmuri i na prvi ikada gubitak domaće titule, ali pojačanja koja su stizala djelovala su malo zbunjujuće. Iskreno, djelovalo je kao da se Budućnost sprema za jedan dobar nastup u Evrokupu a Zvezda za novi pokušaj u Evroligi, dovođenjem Perperoglua, Berona, Reglenda i Cirbesa, a i sa Odžom i Fajeom su znali da idu na sigurno.

Znajući Koti Klarka iz Ruske lige, a Erla vrlo dobro iz Besiktaša osnovna mi je dilema bila zašto baš oni iz cijelog Univerzuma, ne zato što su loši, naprotiv, ali ako su oni ti najskuplji koji treba da donesu ekstra kvalitet, koja je onda tačna koncepcija? Da li zadržati veliku bazu domaćih igrača(koji su na kraju masovno i ostali, i po cijenu da ih nema uopšte poput Seada, ili vrlo malo poput Popovića, tada i oba Nikolića, sve manje Suada), ili napraviti novi roster stranaca? Ako su ostali svi junaci titule onda je trebalo tipovati na samo tri stranca ali izuzetnog kvaliteta, a bilo ih je itekako po Evropi i svijetu, željnih Evrolige. Oni koji su došli bili su jasne želje Džikića, uključujući i Džeksona i zalutalog Krafta, a najviše se odlagalo sa centrom, jer su sve dobre opcije izmakle. To rješenje petice je bilo pretanko, Džikić je odbijao Omića cijelog ljeta, a na kraju septembra baš njega uzeo, ni sam ne vjerujući dovoljno, a do tada se čak špekulisalo da Koti može na 4, a Erl na 5, pa da možda i ne treba! Ono što je pružio Omić je u stilu “dobra da je bar prodat”, ali u ovom finalu čak bi i on itekako valjao u odnosu na ono što je mogao da pruži Devin Vilijams, to posljednje famozno pojačanje. Od nove godine do 15.februara smo znali da mora doći nova petica i na kraju je došao igrač na čije se ime trener Repeša smije prije nego što i postavimo pitanje, šta reći.. Posljednji veliki adut koji je trebao da zaustavi fizičku dominaciju Odža u finalu. Potezi u decembru su opet izgledali sjajno, Bitadze već razigrani košarkaški astro, Kol sa svojom klasom i željom da se vrati u visine, kao i Bel, igrač kojeg je Blat obožavao, timski igrač. I na kraju je ispao tim koji je izgledao veoma snažno, ali samo sporadično to i pokazivao.

Već u Laktašima mi je izgledala prevelika razlika između Zvezde i Budućnosti. Počev od činjenice da su oni već tada imali 11/11 u sezoni, bez rasturanja za vrijeme FIBA prozora dok se Budućnost tada prepolovila u sred priprema i turnira u Italiji, pa do situacije da Zvezda djeluje kao već naštelovana ekipa a Budućnost daleko od toga i gubi 27 razlike već u prvom poluvremenu. I tada smo vidjeli brojne stvari koje gledamo ovih dana, pakleno navijanje lokalnog stanovništva(ali ono sportsko)koje je u toj dvorani imao i Partizan dan ranije, a Zvezda još više, tako nešto u septembru sigurno ne bi imala u Pioniru, potom dominaciju Odža i Fajea u ogromnoj mjeri, fanatična borbenost, izuzetan šut za tri Reglenda, Berona i Perperoglua, brzinu više, Budućnost koja tone. Veoma neprijatno za sve nas koji smo čekali taj hit tim za Evroligu, i brojna pitanja kako to stići tokom sezone. Priča se sada da nije trebalo ispustiti 1.mjesto u regularnoj sezoni ABA zbog Evrolige, jer bi se titula mogla osvojiti samo uz prednost domaćeg parketa.

Ali to prvo mjesto je ispušteno već 7.oktobra kad je Zvezda slavila u Podgorici 16 razlike, dakle prije nego je i počela Evroliga.I ako znamo da je Zvezda dobila 21 od 22 meča, prvo mjesto joj se moglo oduzeti jedino da se pobjedi u Beogradu sa 17 razlike i da se dobije sve ostalo, dakle zaboravimo odmah. Iz te perspektive doći da se igra u Pioniru 40 minuta za Evroligu je čak i dobro dostignuće, ali šta je bilo između? Poraze od Krke i Cibone ona prekrasna prošlogodišnja ekipa ne bi nikad dozvolila jer je bila zategnuta, u savršenoj rotaciji, davala i više od 100%, ovoj sadašnjoj nikad nismo znali kako će da odigra.

Hod Džikića po žici

Džikić je bio uzdrman i nakon Cedevite 28.oktobra, a da je 11.novembra prokockao plus 22 u Baru bilo bi neizbježan rastanak, ali baš tada pronalazi ludi Euro prvijenac protiv Baskonije sa 21 trojkom u transu i počinje novi kratki život. U tih 25 dana su pali i veliki CSKA i to njihovim oružjem 93:92 u utakmici vijeka, ali i sjajna Barsa, dok je u Zadru pogođeno opet 16 trojki, igralo se rutinom šampiona. Onda odjednom nova kriza, i teški porazi od Cibone i Krke, a u Minhenu od raja do pakla, taman kad su mu stigla glavna pojačanja. I ta iluzija u Beogradu pred Novu godinu, kad se od minus 15 došlo na plus 8 protiv Zvezde, bilo je 55:63 i muk u Pioniru, da bi se za tren oka ekipa po ko zna koji put raspala i dala pobjediti 15 razlike, a Tomićev tim prvi put osjetio strah od jedne tek pretumbane Budućnosti, koju je sjutradan preuzeo Repeša.

Sve to je obećavalo moćan tim u plej ofu, pa smo uživali u jednom rasturanja šampiona Evrope Reala 73:60 a tri dana kasnije zubima iščupano protiv Cedevite, oscilacijama nikad kraja, a početkom marta postalo da bude jasno da se Nikola Ivanović neće vratiti, a da ovaj tim neće porasti do proljeća, bar ne puno. U Evroligi je izgubljeno posljednjih 10 mečeva, ostalo je na tih 6 sjajnih pobjeda i previše izmaklih, ali već od 22.kola i meča sa Himkijem kompletan fokus prebačen na odbranu ABA titule. Utisak je da se moglo i sa manje intervencija na tržištu napraviti moćniji tim, sačuvati duh iz prošle sezone kad je tim kojem je jedini javni zadatak bio da izbori opstanak osvojio krunu, ali i stigao do četvrtfinala Evrokupa, kako samo izmučio moćnu Lokomotivu u tada redovno pozorišnoj Morači. Moj lični doživljaj je taj da se sa tri jaka stranca mogao napraviti najjači tim u regionu, a tokom sezone i eventualno pojačati. Ovo je bila ta godina kad se budžetom, ambijentom, jačinom mečeva mogla napraviti prednost u AB ligi, jer Evroliga ti sama po sebi daje tu snagu, a sad se sve opet mijenja drastično.

Zvezda je imala svoje brojne poraze u Evrokupu, rani oproštaj, izgubljeni kup sa rezanim timom, i ušla u tešku psihološki seriju s Partizanom, koju je u jednom momentu prvog meča mogla i da izgubi, i doživi novu krah sezonu, i to je sport. Krah projekta je okrznula i 2014.godine protiv Cibone, ali njihovo odustajanje čudesno je spasilo sve, sada taj produžetak protiv “Trinkija”. Ali potom plus 35 u finišu majstorice s Partizanom, i plus 100 u tri domaća meča finala, kao i žestoke bitke u Morači, a sve bez dva ključna igrača za koja nisu smjeli da priznaju da su izgubljeni(Perperoglu čak na ivici da igra sinoć, a čovjek jedva na štakama ide), to je potvrda da su radili najbolje i bili daleko najbolji tim sezone. U takvoj situaciji iskaču i drugi igrači, kad je sistem uspostavljen, bili su to i Dobrić, i Davidovac, i kao nikad Čović, ili sinoć Simanić, baš kao što su to radili Džikićevi momci prošle godine. Gledajući cijelu sezonu potpuno logičan završetak, jer ne vidi se kako je Budućnost mogla osvojiti Pionir, jedino rješenje je bilo da je Partizan uspio u tom prvom meču, onda bi vidjeli Budućnost opet na tronu.Ali moralo se sve bolje. To je sport, desi se da onaj ko pogodi sve prve godine i osvoji kad mu niko ne traži, promaši sve naredne godine kad može da bira u zlatnom rudniku.

Zahlađenje odnosa

Taj sportski dio je po meni uvijek najvažniji, i odlučujući, te stvari treba precizno reći. Kao što svi znaju ovdje postoji i onaj drugi dio koji je bio kao nikad u prvom planu. Pošto sam pratio situaciju od početka imam uvjerenje da je predsjednik Zvezde okrenuo ploču upravo nakon 8. januara prošle godine kad je po drugi put poražen od Budućnosti u rafalu od 16 trojki, i gubio izvjesno prvo mjesto u sezoni. Iako je to prvo mjesto Budućnost sama prokockala u Baru i Zagrebu, te večeri je napustio nervozno vip salon jer mu je rečeno da Budućnost takođe želi u Evroligu i da će pokušati da je izbori na terenu. Kad je došlo do famozne serije svjedoci smo svega što je radio, iako je opet poražen u Beogradu, uz pomoć sudija je iščupao i tu jednu pobjedu od 6 mogućih, ali prijetio da neće ni igrati 4.meč, vodio kampanju i mjesec dana nakon poraza, jurio uzaludno za Bertomeuom koji ga je ignorisao, tvrdio da Budućnost ne može u Evroligu, dok mu je tim padao protiv Borca, Tamiša, juniora Mege. Kao što je i govorio u svojim izjavama prijateljski odnosi su bili dok je Budućnost bila sparing partner i obožavalac Euro Zvezde, a čim je postala ozbiljan rival i u stanju da kako kaže “otme” Zvezdi Evropu onda je postala neprijatelj, jer po njemu drugi ne treba da se takmiče i nadaju.

Nemoć je ipak bila ogromna, političkim dogovorom je stigla čestitka iz Zvezde koju samo on nije potpisao, gledao je feštu na krcatom Trgu nezavisnosti, s omiljenim pjevačima, i ulazak u kuću Bertomeua. Ovo što se ove sezone dešavalo je logičan nastavak, tri dana uoči finala je tražio pomoć države i iscrpio sve (ne)moguće resurse. Zapanjujuće mi je bilo i pričati sa novinarima u Beogradu koji su doživjeli nastup Budućnosti u Evroligi kao klasičnu uzurpaciju, govorili mi da niko i ne gleda uživo te mečeve. Rekao sam im da je krcato na svakom meču, da dvorana sija, da su padali i velikani, da se pjevalo i kad se gubi 20 razlike, dok je Zvezda prošle sezone imala polupraznu Arenu, pa poluprazni Pionir, aferu sa Omićem, i da joj je valjalo da godinu odmori pa se sad vrati sa željnom publikom, pa su ostali bez teksta. A medijska hajka nije stala, na svim televizijama kod njih gostovali su intelektualci i istoričari koji su pokušali objasniti da je sad Podgorica “ustaškija” od Splita, da se mora na grub način naučiti da poštuje pravo, i sve to na klimanje voditelja, i sve to prolazi tako.

Najgora strana sporta

Ova priča bi bila preduga i višeslojna, ali želim reći samo suštinsko. Ovakva vrsta pritiska koja je postojala u Pioniru pokazala je najgoru stranu sporta, nešto što nikakve veze sa istim nema. Zvezda je bila toliko raspoloženija da je mogla gospodski uzeti ovu titulu a uzela je na najružniji način kao klub (ne kao tim koji je sjajan), jer je strah bio prevelik da se opet kiksa, a to radi samo neko ko ne prihvata rizik sportiste, već postavlja pitanje života i smrti kao u politici. Na utakmici broj2 u Beogradu vidio sam nacionalnu netrpeljivost prevelikih razmjera, nešto potpuno nekarakteristično za Zvezdinu evropsku publiku, nešto što nije bila ljubav prema svom klubu već totalni bijes prema protivničkom, jednako na početku i na 40 razlike. Sva ta dešavanja koja su medijski vješto zatamnjena i prikrivena smatram da su trebala izaći na vidjelo naše ali i regionalne javnosti, pa sam ih detaljno opisao, izazvavši ogromnu buru koja tjera sve trezvene da se zapitaju kome toliko smeta istina. Ako nekom još njije bilo jasno odgovor je ubrzo stigao. Nakon dešavanja na trećem meču u Podgorici(ružno na zagrijavanju, ali daleko od šovinizma tokom cijelog meča) kompletna medijska mašinerija se aktivirala da osudi cijelu našu zemlju, i silni novinari su se pitali “kako sada spriječiti incidente u Beogradu kad su nas tako šikanirali dole?”, isti novinari koji nisu smjeli riječ da progovore o sramotnom navijanju na početku serije u Pioniru, kao da se nije ni desilo, a kamoli o sjajnoj atmosferi na 4.meču u Morači. Jedna nestvarna kampanja laži u sred 21.vijeka, dirigovana iz istih centara, ignorisanje istine jednako kao u zlim vremenima, s velikim dijelom tamošnje javnosti ali i naše koja upravo to odobrava, izvrtanje činjenica, mazanje zdravih očiju..I sve to sasvim očekivano kulminira sinoć, onakvim dočekom ispred dvorane, pa natpisom Budućnost Voli na Albanskom jeziku, pa još gorim šovinizmom, sve do režiranog upada na teren civila koji fizički napadaju i pljuvaju igrače, gadjaju ih stolicama i predmetima, što nema nigdje na svijetu, sve pred očima cijele bivše Juge. Prkos i reakcija Popovića i Kola koji je blistao u dva domaća meča, pogađanje Suada, bježanje u tunel gdje nema nikakvog obezbjeđenja, a prava kanonada ide sa tribina, šta je to nego mržnja? Bili se srušio svijet da je na svlačionici u Morači pisalo Ylli i Kuq, ako već preferiraju taj jezik, i kakva je liga koja dozvoljava sistematsko šikaniranje jedne nacije i države, ili više njih kroz finale sopstvenog takmičenja?

Prvo, u svakoj iole ozbiljnoj organizaciji sinoć nakon svega od policije i redara niko ne bi smio ni da priviri, jer se znalo što će biti. Svi koji su napali igrače na terenu sad bi bili u zatvoru, zakoni su svuda jasni, pomenuću samo jedan derbi Lacio-Roma 2004.godine- nakon lažne vijesti da je ubijen jedan dječak tri navijača Rome su ušli na atletsku stazu i tražili od Totija da napuste teren, što je on i poslušao i povukao ekipu. Samo zbog tog mirnog kontakta osuđeni su na godinu dana zatvora, ali gdje mi živimo? Jasno je da je za ovu seriju Čović dobio sve garancije od čelnika lige ali i viših struktura čiju je pomoć tražio da može da gura do kraja nekažnjeno, pa je i pretjerao sinoć javno, a onda Budućnost bila uslovljena da mora da igra inače gubi službeno. Ništa nije ispražnjeno kao u Morači, a još su preko mikrofona tražili da ne pada više ništa u teren i da ne nasjedaju na provokacije?! Svega ovoga ne bi bilo da nije režirano da bude, vidjeli smo u istoj dvorani na istom meču samo tri dana nakon našeg referenduma i nečuveni transparent “Bog vas kleo prokleti izrodi”i užasan ambijent, ali potom i more “normalnih”mečeva. Primorana da igra nakon takvog stresa Budućnost se raspala kao u mnogim mečevima sezone, moje je mišljenje da bi izgubila i bez publike, i na nekom drugom terenu, već sam i rekao, ali igrati u onim uslovima-ne. Tako danas stižu saopštenja da ABA liga više ne postoji i da je sve to dozvolila, ali sad je malo kasno za to.

Izdali tekovine lige SFRJ

Stara Jugoslovenska liga bila je drugačije organizovana, pravila stroga i ista za sve, ali svaki domaćin koji bi ono dozvolio gubio bi automatski 20:0. Bilo je i problema kao slučaj Šibenka-Bosna 1983, pogodak Dražena za istorijsku titulu, ali zbog faula Hadžića na ivici sirene odlučeno da se ponovi majstorica i to u Novom Sadu. Šibenka nije htjela, i Bosna je dobila tu titulu punu otrova, ali se sistem poštovao. Ova liga je reinkarnacija te nostalgične i moćne SFRJ, izuzetno uspješna u smislu što zaista učestvuju svih 6 republika(večeras očekujemo MZT za povratak Makedonaca), i što su svi uložili svoju evropsku sudbinu baš u ruke ove lige, ali je opet i na klimavim nogama jer iza nje ne stoji moćna država već više njih, i dali su joj život sami klubovi koji joj ga uvijek mogu i oduzeti.Ali ovako više ne ide.

Budućnost je jedan od osnivača lige, sa Slovencima i Hrvatima, jer Zvezda je ušla tek druge godine, a Partizan tek četvrte, jer isprva nisu vjerovali u projekat. Sada je neko odlučio da skupo plati ceh prošlogodišnje titule i ugasi Evroligašku euforiju. Ako se ne može obezbjediti minimum regularnosti i ne zabrane famozna saopštenja i huškačke konferencije neće dugo trajati, već prije tri godine je bila na izdisaju pa su je spasili Budućnost.Zvezda i Cedevita, promjenom vlasničke strukture iste. Hrvati ovo sad gledaju sa čuđenjem sa sve ovo, a i sami tvorci Ju košarke Popović, Stanković, Nikolić i Šaper, pa Žeravica i Novosel, oni koji su iz ničega stvorili zlatne rudnike i najveću silu uz Američku, oni koji su vukli za ruku Viljema Džonsa da bi dao Beogradu EP 1961, i Staneta Dolanca da bi Ljubljana dobila SP 1970, sa betonskih igrališta stvorili more asova, sad ne bi vjerovali da se na ovaj način Srbi i Crnogorci godinama otimaju za to jedno mjesto u eliti Evrope, prosto nezamislivo. Košarka je doživjela veliki udarac, sad je u ozbiljnoj krizi, a jedina je nada da se izliječi ekspresno od ljudi koji su je doveli u ovo stanje.

Ako je Čović još aprila 2014.godine rekao Draganu Bokanu da je Zvezda srušen klub i on srušen predsjednik nakon poraza od Cibone, čiji ga je bankrot čudom spasio i ipak vratio u Evroligu, možete shvatiti zašto je ovogodišnji ishod postavio kao pitanje života. Tako nešto sportu ne treba, nikada, samo se gubi. Sada se legitimiše i kao vođa navijača, mesija zvezdaštva, a godinama je kočio Zvezdu ka ciljevima spasa kao čelnik FMP-a, kao 2004.godine kad je Zvezda u transu osvojila kup SCG sa tri pobjede u produžecima u Novom Sadu, i došla u Zagreb da osvoji Jadransku ligu, koja je Sagadinu nesrećno izmakla godinu ranije u Ljubljani. Na tom fajnal foru Zvezda je izgubila upravo od Refleksa kako se tada zvao FMP, nakon dva produžetka, sve sa Redži Frimenom koji se vratio kod njih iz Zvezde, i uz krajnje diskutabilno suđenje, na kraju uzeo i titulu. I pored tih nepravdi i neidiličnih odnosa sada dijeli lekcije svim navijačima, nakon dvostrukog preimenovanja drevnog kluba. Uporediti njega sa Nebojšom Popovićem morala bi biti groteska i indignacija za svakog zvezdaša.

Ostaju tako ožiljci jednog takmičenja koje gubi sopstveni smisao i identitet, ali i puno šire jer se toleriše i previše toga što nema veze sa sportom. Repeša odlazi danas, Budućnost će imati tri trenera u magičnoj Evroligaškoj sezoni, sezoni nove dvorane, euforije, uzleta..Ako su onu sa Lukom Pavićevićem prije tri godine pojeli skakavci, ovu su sami krokodili. Do novih izazova.

Komentari 27

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo