Žabljak
Vedro
2.9 °C
Pljevlja
Vedro
-0.6 °C
Herceg Novi
Vedro
15.6 °C
Nikšić
Vedro
5.6 °C
Cetinje
Vedro
2.2 °C
Bar
Vedro
14.6 °C
Podgorica
Vedro
13.4 °C
Ulcinj
Vedro
12.3 °C
Kolašin
Vedro
0.8 °C

Izoštreno

GORAN SEKULOVIĆ 28. 11. 2019. 18:25   >>  18:25 1

GORAN SEKULOVIĆ

Ekonomija kao žila kucavica crnogorske nezavisnosti

Da svijet ne počinje od nas – na ovo bi se trebalo počešće podsjećati. Dokaz za to je i knjiga "Teme iz ekonomske istorije Crne Gore" dr. sc. Branislava Marovića, istaknutog crnogorskog istoričara, pisca kapitalnih knjiga i studija kojima je osvijetlio ukupni ekonomski i privredni razvoj naše zemlje i to još od dukljanskih vremena, pa sve do savremenosti.

Marović egzaktno pokazuje i osvjetljava u biti nepromijenjenu srž i jezgro projekta obnove svake pune, cjelovite, pa samim tim i crnogorske državnosti, zatim (dis)kontinuitet procesa modernizacije crnogorskog društva i države u zavisnosti od državno-političkog karaktera pojedinog vremena i doba, pa sljedstveno tome i sve istorijske protivrječnosti, dileme, stranputice i odluke koje se tiču tzv. crnogorskog pitanja, kao i svu logičnost, nužnost i opravdanost potrebe, načina, sredstava, puta, etapa, svrhe, karaktera, upućenosti, sadržaja i bitka (bića) najnovije i nadati se i konačne savremene realizacije hiljadugodišnjeg državotvornog sna dukljanskih/zetskih/crnogorskih umnika, narodnih prvaka i dinastičkih i vladajućih elita o slobodi, nezavisnosti i samostalnosti-suverenosti i ovog prostora i prije svega njegovog narodnog i nacionalnog etnosa, koji se kao takav zakonito i civilizacijski, identitetski i ontološki, povijesno i istorijski uobličuje i kao njegov vrhovni etos.

Etika slobode i čojstva kao srž i poveznica, spona, kao najbolji i najtemeljniji obdržitelj, ne samo tradicionalne, već i savremene crnogorske (multivjerske, multikulturalne i multietničke) nacije, usko je povezana sa crnogorskom ekonomijom. To su osjetili i znali mnogi crnogorski protivnici, pa su istovremeno negirali i crnogorsku ekonomiju i crnogorsku naciju: "...Neki autori ranije su negirali postojanje crnogorske ekonomske istorije kao što su to radili i rade i sa nepriznavanjem crnogorsku nacije" (str. 7 Marovićeve knjige).

O tome je pisao i dr Tomica Nikčević u knjizi "Političke struje u Crnoj Gori u procesu stvaranja države u XIX vijeku; otpor stvaranju države" sa stanovišta ekonomskog jačanja nekadašnje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (Mitropolije crnogorsko-primorske sa Cetinja) što joj je tek i omogućilo da više vjekova bude slobodoljubivi i državotvorni predvoditelj, stožer i objedinitelj Crne Gore.

Ekonomska nezavisnost je žila kucavica svake, pa i naše, crnogorske, nacionalne i državne nezavisnosti, slobode i suverenosti. Vidi se iz mnoštva istorijskih dokaza u ovoj knjizi da je zato i proces obnove crnogorske državnosti u prvoj polovini devedesetih godina XX vijeka morao otpočeti u ekonomskoj sferi, kao ideja ekonomske samostalnosti i održivosti crnogorskog društva. I nije ništa novo zaista, kao što se vidi iz ove u isto vrijeme i analitičke i sintetičke knjige, to što su se i tada kao i mnogo puta ranije pojavile vrlo jake snage koje su pokušale da zaustave Crnu Goru ne samo privremeno već i trajno da ne krene na put sopstvene samospoznaje i samosvijesti o tome što je bila, što jeste i što treba i mora da bude ubuduće ako hoće da sačuva istinu i sjećanje o sebi, slobodu, dostojanstvo, kao i samopoštovanje i nadu svojih građana i ugled sopstveni među drugim narodima i državama u svijetu.

I "konačno", da savremena crnogorska suverenost nije nastala zbog uistinu preživjelih istorijskih i etničkih resantimana, ponajmanje i nikako zbog eventualnih nacionalističkih opterećenja, već zbog isključivo budućnosti crnogorskih građana ili zbog toga, kako čitamo na str. 122 – "da o sopstvenoj sudbini treba u prvom redu sami da razmišljamo i preduzimamo sve opravdane korake" ("Saobraćajni problemi u Zetskoj banovini", izdanje Trgovinsko-industrijske i zanatske komore u Podgorici, 1935.g.). Upravo je Komora "zahtijevala od Kraljevske vlade da već jednom otpočne sa ostvarivanjem svojih obećanja" i "više puta konstatovala da su vanredno teške privredne i socijalne prilike u Zetskoj banovini posebno na komorinom području "posljedica nedovoljne pažnje sa strane mjerodavnih faktora i ranije i danas, to svako zna i uočava", (str. 121 i 122).

Mnogi strateški privredni i ekonomski projekti o kojima se i danas govori, bili su na dnevnom redu u Crnoj Gori i u mnogo ranijem vremenu.

Kada dr Marović citira onovremene istorijske izvore i daje svoje komentare njihovih navoda, podataka i činjenica, izgleda gotovo da čitamo o potrebi i aktuelnog osiguranja stabilnosti, sigurnosti i budućnosti naše zemlje, ali i o današnjem socijalnom raslojavanju crnogorskog društva i naglom bogaćenju jednog uskog sloja, o aktuelnim evropskim stavovima o suzbijanja u našoj zemlji narasle korupcije i osobito korupcije u visokim slojevima društva, kao i ustoličenja i izgradnje pravde za sve, tj. pravne države. "Otvoreno tržište koje se stvaralo, puno istočnjačkih čari i zapadnjačkih noviteta, nije moglo u dovoljnoj mjeri da koristi siromašno crnogorsko stanovništvo. Idilu je kvarilo i bezobzirno bogaćenje novog sloja ljudi, koji su se oslanjali na vlast i u njoj zauzimali visoke položaje." "Mi smo tek na početku građanskog uređenja, mi mu istom temelj polažemo. Utoliko više moramo biti na oprezu da se u našu, s tolikom mukom i tolikim žrtvama ograđenu, kuću državnu ne uvuku elementi rastrojstva koji bi je brzo potkopali, da se u naš zdravi narodni život ne unesu zarazne klice koje bi nam svojim otrovom brzo ugasile svijeću života i od našeg samosvjesnog, pregalačkog i junačkog naroda načinile mekušun slapčine, izmetnutu mrtvacu, podobnu da bude tuđa podloga i da posluži kao građa za tuđe građevine. Da bi se od toga sačuvali, valja da se pri našemu državno-građanskom preobražaju i pri svijem novim uredbama rukovodimo načelom: da svaki narod svojim narodnim životom živi i da se ni jedan narod, bez opasnosti po svoj opstanak ne može odreći svoga narodnog temelja. Mudrost državama zahtijeva, a korist narodna nalaže da se počne s onim što je najpreče. A najpreče je pravda, jer je pravda temelj države", (Nikola I povodom proglašenja Opšteg imovinskog zakonika 1888.g.; str. 44/45).

Ova knjiga tako ima i sasvim aktuelne, savremene pouke. Naime, možemo biti i zapravo i jesmo nezadovoljni mnogo čime u našoj zemlji uz sve ogromne rezultate u njenom razvoju. Prije svega, najčešće nezadovoljni tempom i dinamikom, određenim potrebnim sadržajem, kvalitetom i bogatstvom promjena i smanjenja i relativnog ukinuća mnogih negativnih društvenih pojava, među njima svakako su i još brži ekonomski razvoj i boljitak za većinu ili već sada za što veći broj našeg stanovništva, kao i rezultati dakle na planu borbe protiv korupcije i za idealne i stvarne parametre pravne države. Ali, ne prebregavajući to nezadovoljstvo, nužno moramo imati u vidu pređene puteve crnogorske države i društva koji su u mnogim etapama razvoja bili pod stranim uticajem i hegemonijom, opterećeni ratovima koji su maltene svaki čas onemogućavale miran i cjelovit prosperitetan razvoj, do neslaganja i otpora unutar samih Crnogoraca o tome koji je najbolji put i za koga se od većih i velikih pretežno vezati, s obzirom na realnu brojku i veličinu naše zemlje i naroda. Alktuelna elita uz političku, morala je i mora od prvog dana borbe za obnovu nezavisnosti pa tako i dan-danas da vodi borbu na najmnanje dva fronta: uz dakle političku, nikako ne smije da zaobilazi ni ekonomsku sferu, ali ne bi smjela, a ona to ipak čini!, da zaobilazi ni kulturnu, tj. identitetsku i osobito društveno-humanističko-naučno-kulturno-obrazovnu sferu.

Upravo na ovom trećem polju najmanje je do sada urađeno! Mora se ipak primijetiti kao da su aktuelnoj crnogorskoj vlasti dopali najteži poslovi i ispiti u identitetskoj sferi i to iz najmanje dva razloga: naime, u pitanju je uistinu golema koncentracija "Gordijevog čvora", tobožnjeg dvostrukog crnogorskog identiteta naslijeđenog još od doba nezavisne Crne Gore, osobito u potonjim njenim decenijma, ali plus tome treba dodati i osobito poražavajuće stanje na ovom polju u Kraljevini SHS/Jugoslaviji i nezaokruživanje potpune suverenosti i pune identitetske pozicije u socijalističkoj SFRJ, bez obzira na obnovu izvornog crnogorskog državnog i nacionalnog subjektiviteta u okvirima jugoslovenskog federalizma u to vrijeme. A da je – koliko god se to činilo neumjesnim, pa i gotovo nevjerovatnim – u ranijem periodu bilo na ovom putu nešto i lakših zadataka i aktivnosti, govore i ova Marovićeva zapažanja: "Zahvaljujući svom energičnom prethodniku knjazu Danilu, koji je udario temelje državno-političkom uređenju crnogorske države, Nikoli I bilo je lakše da taj proces nastavi. Na tom započetom putu razvoja države Nikola I pokazao je dosta državničke mudrosti i sa uspjehom je učvrstio, razvio i usavršio uspostavljene institucije državne vlasti i sredio društveno-ekonomske prilike u Crnoj Gori." Uz ovo, treba reći da Nikola I, bez obzira što je i na kulturnom planu imao takođe vidnih uspjeha i rezultata, ipak nije uspio da napravi trajne i stabilne identitetske osnove Crne Gore, što je 1918. g. imalo za posljedicu da je Crna Gora doživjela gubitak ne samo i svoje i evropske zaslužne dinastije Petrović Njegoš, već i same države, crkve i svog imena.

Sljedeći podaci iz Marovićeve knjige najbolje kazuju zbog čega nam treba nezavisnost i suverenost zemlje i što bismo "dobili" da je naša zemlja utopljena u velikosrpski unitarni i hegemonistički koncept: "O ekonomskoj zapostavljenosti Crne Gore od strane Kraljevske vlade najeklantantnije govore podaci" koji su se odnosili "na razdiobu investicija za javne radove. Jedan od najznačajnijih vidova javnih radova svakako je bila izgradnja saobraćajnih komunikacija...Ukupna suma, dakle, iznosila je 7 milijardi 524 miliona dinara. Crna Gora je...od ove sume dobila svega 90 miliona dinara za izgradnju prve crnogorske željezničke pruge Bileća-Nikšić..., dok je Srbija dobila 4 milijardi 797 miliona dinara, Hrvatska 581 milion, Slovenija 237 miliona, Bosna jednu milijardu 724 miliona i Vojvodina 85 miliona. Ne samo da je Crna Gora bila u periodu 1919-1939. godine zapostavljena u investicijama za izgradnju novih željezničkih pruga već i puteva, luka, mostova, bolnica, magacina, instalacija za elektrifikaciju zemlje, postrojenja za vodosnabdijevanje i melioraciju...Već smo rekli da je Crna Gora godišnje davala u centralnu kasu samo od duvana 70 miliona. Za 20 godina Crna Gora je uplatila u tu kasu jednu milijardu i 400 miliona dinara. Međutim, i tada je bilo Crnogoraca koji su podržavali tezu kako Crna Gora ne bi mogla ekonomski samostalno da egzistira bez Srbije. Mislilo se tada da bi se u jednom drugom necentralističkom sistemu kakav je federacija došlo do ravnopravnijih i ’čistijih bratskih finansija, što će reći da znamo što dajemo, a što nam pripada da dobijemo bez prošnje i moljakanja", (str. 124/125).

Govoreći o pruzi Beograd-Bar i brojnim otporima njenoj gradnji, Marović piše: "Posljednja i odlučujuća riječ Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika SFRJ, presjekla je sve otpore. Izgradnju pruge prihvatili su i ostali jugoslovenski državni organi." (str. 200)

Autoru ovog teksta je prof. dr Branko Pavićević, prvi predsjednik CANU, rekao da je tek Tito presjekao dilemu oko Akademijinog naziva, da li da se imenuje kao CANU ili kao Akademija Crne Gore. Tito je presudio: "zvaće se Crnogorska akademija, a ne Akademija Crne Gore!"

Koliko bi još više identitetskih posrtanja bilo da je prevagu odnio drugi prijedlog kada i sa ovim toliko hramljemo!? Ovo je dobar šlagvort za pitanje: Đe bi Crna Gora danas bila da za vrijeme Nikole I nije izgrađena luka Bar (za koju se danas interesuju veliki svjetski investitori), put od Podgorice preko Mateševa ka Peći, željeznička pruga od Bara do Virpazara i od Podgorice do Plavnice, da nije izgrađen Zetski dom, osnovan Državni Muzej, Arhiv, otvarane škole, građene i rekonstruisane crkve autokefalne Crnogorske crkve u koje danas njeni vjernici i poštovaoci ne mogu ući!..., ili da nije bilo Jadranske magistrale, pruge Beograd-Bar, da nije izgrađeno Crnogorsko narodno pozorište i Njegošev Mauzolej..., ili da nije probijena Sozina i da se ne gradi dio autoputa Bar-Boljare od Podgorice do Mateševa?

Kao da ni danas nijesmo svjesni naših potreba, zahtjeva, interesa, prirodnih i logičnih čežnji, moći i snaga da nam, uprkos svemu, bude bolje, ljepše, uspješnije i bogatije življenje na jednom predivnom geografskom prostoru u kome nam istorija često nije bila naklonjena, pogotovo onda kada smo gubili kompas sopstvenog upravljanja našim životima i prepuštali ga drugima. Čuveni su stavovi srpskog akademika Živojina M. Perića koji je podržavao etničko i etičko crnogorsko biće i o tome kako nam je velikosrpski imperijalni koncept ukrao državu, crkvu i naciju 1918, a sada čujmo i prof. Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dr Mija Mirkovića koji je zdušno podržavao gradnju pruge Beograd-Bar i čije riječi su za Crnu Goru i danas aktuelne i upotrebljive u njenom daljem razvoju: "Ni nauka, ni privreda Jugoslavije ne treba da se zanose dvijema pogrešnim postavkama: da gradnja jedne Jadranske pruge isključuje gradnju druge, i da se funkcija teških željezničkih pruga u dinarskom masivu mogu nadomjestiti uslugama autostrade." (str. 201)

Znajući izuzetno dragocjene sadržaje Marovićeve i ove i prethodne knjige "Komunisti Crne Gore i crnogorsko nacionalno pitanje 1919-1989", s pravom se s velikom pažnjom očekuje buduća Marovićeva knjiga – zbirka tematskih članaka i studija koja će biti isključivo posvećena ekonomiji i privredi Crne Gore između dva svjetska rata, tj. u Kraljevini SHS/Jugoslaviji.


Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo