[ M.M.Lj. ]

ZOJA BOJANIĆ LALOVIĆ

"Nije bilo lako biti moje dijete"

Govoreći o privatnom životu u emisiji “Upoznajte parlamentarce”, poslanica Demokratske partije socijalista Zoja Bojanić Lalović kaže da joj je porodica najveća podrška u životu. Protiv podmetanja i životnih udaraca bori se pozitivnom energijom. Na svoju djecu je posebno ponosna, jer smatra da su pokazali skromnost, zrelost i znanje u trenutku kada nije bilo lako biti njeno dijete.

Imala je srećno djetinjstvo. U želji je dočekana, jer su njeni roditelji dugo čekali na potomstvo. Devet godina je čekala i jako željela da dobije sestru. 

„Za mene je najtraumatičnije bilo to što nijesam imala brata ili sestru. Sjećam se prvog dana škole u prvom razredu. Učitelj Gavro Nikolić nas je pitao da se predstavimo, da kažemo koga imamo. Sedjela sam u prvoj klupi i čekala da red stigne na mene da kažem da ja nemam ni brata ni sestru. Odzvanjalo je u mojim ušima da drugi govore jednu sestru, dva brata...”, priča Bojanić Lalović.

Ustala je i izgovorila bijelu, dječiju laž da ima brata.

“Učitelj je bio zbunjen. Ja sam za sebe pravdala da imam brata od ujaka. Znala sam da izgovaram laž, ali morala sam da izađem iz ove situacije. Majka je pričala o tom trenutku kako je morala da ide u školu da se pravda i izvinjava što njeno dijete nije govorilo istinu. Kasnije sam dobila sestru Snežanu i to je poseban trenutak u mom životu“, kazala je Bojanić Lalović.

Nije bila mirna djevojčica, ali je odgovarala obavezama i bila je odlična učenica.

„Bila sam radoznala u jednoj mjeri koliko je to normalno za jedno dijete i bila sam, možda, ne razmažena, ali mažena“, prisjeća se poslanica

Rukovođenje podgoričkom Gimnazijom, za nju je bila posebna čast. Smatra je posebnim spomenikom kulture i svjedokom vremena. Učionica Gimnazije bila je njeno prvo radno mjesto. Na taj period je posebno ponosna.

„Trudila sam se da stvorim autoritet znanjem i tek kasnije, kada sa njima imam prijateljske odnose i kada se čujemo, mislim da sam bila profesorica koju su voljeli“, prisjeća se Bojanić Lalović.

Najveći autoritet u životu joj je bio otac, do posljednjeg dana.

„Kada je umro, ja sam već bila majka. A onda vam se desi da kad jednog roditelja izgubite da svu ljubav usmjerite ka drugom roditelju. Za mene je majka posebna i najveći kritičar i kako god, ona je sada za mene najveći autoritet“, kaže ona.

Majka je dvoje djece, Damjana i Miljane. Učila ih je da je znanje jedina moć.

„Najviše volim njihovu skromnost, samostalnost i zrelost u ovom trenutku. Možda nije bilo lako biti moje dijete u jednom trenutku iz puno razloga, ali oni su se sa tim, ali oni su se sa tim nosili svjesni da svojim znanjem i radom mogu dokazati da su svoji“, kaže poslanica.

Ističe da je politika za nju sredstvo i da je u nju ušla kako bi radila za mlade i obrazovanje bez ambicije za nekom ličnom koristi.

Sa podmetanjima u karijeri se borila optimizmom i dobrom energijom. Sve je lakše bilo uz podršku porodice.

„Kroz unutrašnje monologe sam jačala sebe. Vjerujem da u konačnom sve dođe na svoje i da ljudi prepoznaju dobru namjeru. Ja uvijek kažem da nije tu bilo zlih namjera. To je samo trenutak kada ljudi žele da vam nešto što ste uradili bagatelišu i idem dalje“, ističe Bojanić Lalović.