[ Izvor: Anadolija, Objavio: I. P. ]

PRIČA MOSTARKE

Rušenje Starog mosta odredilo joj sudbinu

Stari most u Mostaru odredio je sudbinu Mostarke Maje Popovac, koja je 9. novembra 1993. godine kao student arhitekture u Pragu čula šokantnu vijest da je granatama Hrvatskog vijeća obrane (HVO) simbol rodnog Mostara srušen u Neretvu.

"U trenutku kada je Stari most pao bila sam u Pragu i moj je tadašnji šef na poslu rekao da se nešto u Mostaru dešava", kaže Popovac, počevši priču o trenutku koji joj je obilježio čitavu budućnost.

Opredjeljenje za rekonstrukciju

Kao student arhitekture u Pragu tada je razmišljala da će studije arhitekture biti o nekim modernim i savremenim, sofisticiranim konstrukcijama, ali tu ideju u trenu je zamijenila druga.

"Rušenje Starog mosta i devastacija čitavog Mostara kao takvog je mene, u tom trenutku, opredijelila da se bavim rekonstrukcijama i rehabilitacijama prostora, odnosno čitavom tom fenomenu, na koji način kad nešto izgubite možete na kvalitetan način, ne samo fizički, implementirati ponovno u prostoru u kojemu se nalazio", priča arhitektica, koja je nakon stečene diplome u Pragu uspješno vodila obnovu Starog mosta.

Kao i većini građana Mostara u to vrijeme, kako naglašava, Stari most nije bio mjesto gdje bi kao većina evropskih građana koji posjeduju neke važne spomenike išla povremeno. Stari most je njoj bio mjesto gdje je odrasla, provodila vrijeme od prvih koraka do ljubavnih sastanaka.

"Sve je to dovelo do toga da sam prije rata, kada sam bila početnik studija arhitekture, počela da cijenim čitavu tu geometriju našeg okruženja i savršenu uklopljenost Starog mosta, svih kamenih krovova, pravoslavne crkve i čitave jedne linije koja je kasnije i mojim profesorima na arhitekturi u Pragu pokazivala nešto puno više nego što smo mi kao obični građani, ne unoseći se u arhitekturu, znali", priča Popovac za Anadoliju.

Upravo je u Pragu, kako pojašnjava, njen pozitivan stav prema svemu što Mostar ima osjetno osnažio.

Zahtjevan i odgovoran posao

"Rad na rekonstrukciji Starog mosta je nešto što je mene označilo za čitav život. To je u tim godinama, kada sam još uvijek bila mladi arhitekta, vrlo svjesna vrijednosti rekonstrukcija za društvo koje je na takav način razoreno psihički, fizički, mentalno, na sve moguće načine, značilo jako puno", priznaje Popovac.

Vratiti duh mjesta, što ustvari daje vrijednost lokaciji, za nju je bilo neopisivo važno.

"Sama rekonstrukcija Starog mosta je za mene bila, što se tiče inženjerskog djela, izuzetno tehnički zahtjevna", otkriva mostarska arhitektica.

Svakim sljedećim danom koji je provodila na rekonstrukciji je sve više shvatala kakav je bio podvig prije toliko godina uraditi Stari most.

Jedno od najvećih ljudskih dostignuća 

Ističe kako joj je zadovoljstvo bilo voditi rekonstrukciju Starog mosta, ali i velika odgovornost.

"Stari most je kad pogledate tu tanku figuru, taj savršeni luk koji je bilo jako teško napraviti jednostavno predstavlja jedno od najvećih ljudskih dostignuća u vremenu u kojem je napravljen. Pa i ovaj novi Stari most predstavlja vjerovatno jedan od najbolje ostvarenih UNESCO projekata, s obzirom na to da smo mi bili pilot-projekat, a da nikad ništa što je potpuno srušeno se nije diglo i dobilo status UNESCO. Ali procedure koje smo mi pratili i čitav simbolizam za taj grad, za tu regiju i za čitav svijet je značio puno više i na moju veliku sreću to je u potpunosti ostvareno", zadovoljno će Popovac.

Ističe da se to vidi i u rijekama turista koji i prolaze gradom na Neretvi i odnosom građana Mostara prema tom mostu.

Stari most u Mostaru srušen je tokom rata u Bosni i Hercegovini 9. novembra 1993. godine. Njegova obnova počela je 2000. godine, a za javnost 23. jula 2004. rekonstruisani Stari most je otvoren, dok je sljedeće godine uvršten na UNESCO popis zaštićenih spomenika kulture.