[ Beta ]

GODIŠNICA PADA AMBASADE

Kako su Vašington i Teheran postali neprijatelji

Na današnji dan prije 40 godina iranski studenti su zaposeli američku ambasadu u Iranu, uzevši 52 Amerikanca kao taoce. Talačka kriza je trajala 444 dana, a njene posljedice osjećaju se i danas.

Kako piše Dojče vele (Deutsche Welle - DW), raspoloženje u Teheranu ujutro 4. novembra 1979. bilo je napeto. Nije bilo prošlo ni tri dana kako je vođa revolucije ajatolah Ruhola Homeini svoje sljedbenike pozvao na akciju koja je cijelom svijetu trebalo još jednom da pokaže da je Iran poslije uspješne revolucije napokon postao Islamska Republika i da je persijski šah zauvijek svrgnut sa vlasti. 

"Smrt Americi", skandiarale su stotine studenata ispred američke ambasade. Kasno prepodne, nekoliko desetina njih su prešli ogradu i nasilno ušli u zgradu. Zarobili su 66 američkih građana, od kojih su 52 zadržali kao taoce - na užas cijelog zapadnog svijeta.

Bliski saradnik Homeinija i kasnije državni sekretar Sadek Tabatabai rekao je da je u njihovim očima diplomatska misija Vašingtona u Iranu bila stecište špijunaže.

"Da je američka ambasada u Teheranu zaista bila diplomatski centar i da su njene aktivnosti bile čisto prikupljanje informacija ili u okviru uobičajenog rada obavještajnih službi, onda bi se moglo govoriti i drugačije. Ali pošto je dokazano da su ti ljudi u američkoj ambasadi poslije revolucije bili umiješani u mnoge nemire u zemlji, i čak ih planirali, onda se s pravom može zaključiti da to nije bio istinski centar diplomatije, nego centar špijunaže", rekao je.

Zaposjedanje američke ambasade u Teheranu bilo je međunarodni skandal. Jer ni u vrijeme Drugog svjetskog rata nije se desilo da zemlja domaćin napadne diplomatsku misiju neke zemlje i ljude u njoj izloži agresiji.

Vladari u Iranu su očigledno htjeli da svjetskoj javnosti nedvosmisleno pokažu da se u njihovoj zemlji s pobjedom islamske revolucije 11. februara 1979. dogodilo više od uobičajene promjene vlasti. U njihovim očima je počelo novo doba. Po prvi put u istoriji uspostavljena je islamska republika pod vođstvom šiitskog sveštenstva, za koju se na referendumu 1. aprila izjasnilo više od 90 odsto stanovništva.

Homeini nije ni podržao niti osudio akciju. Znao je da svakim danom talačke krize njegov autoritet raste, a time i pritisak na Vašington.

Pošto su pregovori bili neuspješni, američki predsjednik Džimi Karter vidio je samo jedan izlaz. I tako je 24. aprila 1980. pokrenuo vojnu operaciju - sa pogubnim posljedicama, kako je sam morao da prizna.

"Nakon što se, po mom naređenju, tim za oslobađenje talaca povukao, dva helikoptera sudarila su se na tlu poslije točenja goriva u iranskoj pustinji. Nije bilo borbe, ali je poginulo osam članova posade. Ali, nećemo odustati", rekao je.

Propala operacija spasavanja dovela je do pada Karterove popularnosti i u novembru 1980. je za novog predsjednika SAD izabran Ronald Regan.

Ali, baš kada je Regan preuzimao funkciju, Karter je još jednom bio u centru pažnje: tog 20. januara 1981. bivši predsjednik SAD u Frankfurtu na Majni je dočekao svoje sunarodnike - koji su pušteni na slobodu poslije tačno 444 dana.

"Želim jasno da kažem da će iranska vlada - svi odgovorni - za sva vremena biti prokleti zbog onoga što su učinili našim sunarodnicima", rekao je bivši predsjednik.

Zaposedanje ambasade SAD 4. novembra 1979. učinilo je da Vašington i Teheran, koji su blisko sarađivali decenijama, postanu žestoki neprijatelji. Pritom, ta akcija nije bila planirana.

Trideset godina kasnije Abas Abdi, jedan od glavnih u toj akciji za nemački radio je rekao da je zaposijedanje ambasade bilo spontana inicijativa.

"Nije bila planirana duža akcija. Razmišljali smo o kratkom protestu. Da je bilo tako, sve bi bilo zaboravljeno nakon nekog vremena. Jedan od razloga zbog kojeg je to trajalo toliko dugo je bila velika podrška akciji. To znači da su u osnovi i potencijalno bile moguće slične akcije. Zato ne mogu reći šta bi se dogodilo da to nijesmo uradili. Nešto bi se sigurno dogodilo, u nekom drugom obliku. Ali studenti definitivno nijesu imali namjeru da ostanu duže od pet dana i mislili su da napuste ambasadu nakon pet dana", naveo je.