RAZOČARANJE I USPJEH

N.Šofranac: Rukometna rana, odbojkaški melem

Posljednja prava sportska srijeda u 2013. donijela nam je čak i over dozu emocija, od rukometnih trilera u nizu, preko košarkaških, odbojkaških i vaterpolo raspleta na evropskoj sceni, do suza Ronaldinja koji se u marokanskoj pustinji i pored super gola oprašta od svjetske titule u apoteozi domaćih tifoza.

Пише: Види све колумне

Takva srijeda nije se mogla unaprijed ni nacrtati ni zamisliti. Ako je i kritikovan nokaut sistem tog takmičenja već od "faze 16", onda je etapa četvrtfinala sve opravdala nizom dramatičnih mečeva i šokova za istoriju tog sporta, u danu koji će se dugo pamtiti.

Rukometna revolucija na pomolu

Prvo, slom Francuskinja u Novom Sadu protiv Poljske, koja je bila totalni autsajder, rijetko i ide na velika takmičenja, a ovdje je baš niko nije shvatao ozbiljno. Poljska je inače već treći put uzastopno u našoj grupi kvalifikacija za Euro, dobili smo je glatko svih pet puta, posljednji baš nedavno, 23. oktobra u „Morači“, mada su tada predvođene Bizdrom, Vojtas i Gžib pružile najveći otpor, smanjile sa 8 na minus 2 u 50. minutu, ali opet se Milena pobrinula da bude glatko, a Kaća je dala 11 golova.

Potom su izgubile i kući od Češke pa su opet daleko od Eura (CG i Češka već 4 boda). Ovdje su igrale dobro, razbile Angolu, ali Španija ih je dobila 6 razlike, Norveška pješke 5, da će baš oni izbaciti preporođenu Tadićijevu Rumuniju nakon što su konstantno gubile 5 razlike, pa još juče tu gvozdenu Francusku i to sasvim zasluženo, niko nije u snu mislio.

Francuska je protiv nas odigrala meč prvenstva, taj duel su fiksirale unaprijed, a protiv Koreje i Japana vadile se u posljednjih 10 minuta, pad se vidio iz aviona. I kad su juče na vrijeme prišle na 16:17 previše grešaka najboljih, Pino i La Krabe, pa odsustvo Niombla, učinili su svoje, Rasmusen slavi istoriju poljskog rukometa, i sada čak sanja medalju. Bizdra iz Budućnosti juče samo gol, ali motor ekipe. Protivnik Poljske biće Srbija, iako su svi crtali rimejk prošlog finala Norveška-Francuska.

Trans utakmica, u kojoj je postavljen svjetski rekord ženskog rukometa sa preko 16 hiljada gledalaca (u finalu lako može pasti i rekord muškog sa 20.000 iz Kelna), nosila je Srbiju do podviga. Mada nijesu baš toliko blistale na ovom prvenstvu, naprotiv. Start se umalo pretvorio u košmar protiv Japana, pa poraz od Brazila, a u osmini umalo da se sve sruši protiv Koreje koja je stigla 6 razlike i u produžecima bi bila u prednosti. Sada moramo reći da je niška grupa dala čak tri tima u polufinalu, pa i teška pobjeda nad Danskom dobija na značaju. Ali Koreja koju su i naše dobile je baš potrošila Srbiju, opet su svi tipovali na Norvešku koja je sve dobila, poigravala se s Českom.

U grotlu Arene prekaljene Norvežanke krenule su turbo brzinom, vodile 9:4, ali tako brzo se vraćala Srbija i lako sipala s bekovskih pozicija, uključujući i gol iz svlačionice Damnjanović na kraju poluvremena, da je postalo jasno da će se teško oduprijeti toj energiji. I nakon 15:20 u nastavku, opet se brzo vraćala Srbija i pretekla ih u duploj brzini, na kraju rutinski. I same su sebe iznenadile kako je rekla Andrea Lekić, gledale se u nevjerici u posljednja 4 minuta.

Odlična je to ekipa, s Lekić, Damnjanović, Ognjenović, Filipović, sjajnom Tomašević, Krpež iz Krima, Lojpur iz Vardara, a šta tek reći o energiji Dragane Cvijic. Pivot Budućnosti, prošle godine povrijeđena, odigrala je fenomenalno kad je najviše trebalo. Uvijek je govorila da je rođena u Srbiji i da će samo za Srbiju igrati, ali imala je problem prošle godine, kad je došla da se pozdravi sa saigračicama koje su nesrećno izgubile bronzu od Mađarske, a one joj zamjerile što je u finalu navijala za Crnu Goru protiv Norveške, i nosila povrijeđenu Majdu na podijum u Beogradu i na dočeku u „Morači“.

Samo pet dana nakon finala ona sama je to ispričala u Podgorici, na ispraćaju Kaće Bulatović u Rumuniju, rekavši da će joj biti teško ponovo s njima da dijeli svlačionicu, ali vrijeme je to saniralo, iako bi je mi dočekali objeručke, sada pruža blistave partije za Srbiju, kao što je nagovjestila još kao mlada u Makedoniji 2008. Podvukla je više puta i manjkavosti srpskog saveza koji je praktično gurnuo Kaću Bulatović u ruke našoj selekciji, ali je bila decidna u vezi svog izbora.

Inače, tada u Makedoniji, kao i dvije godine kasnije u Danskoj, Srbija je izgubila bukvalno svih 6 mečeva, bez boda, u kvalifikacijama za SP, glatko ispala od Hrvatske, a Olimpijada nedostižna od Seula 1988., čak i u snovima. Čak i nedavno ubjedljiv poraz od Slovenije, u grupi gdje je još Švedska (bez Dragane), otežao je put do Eura naredne godine u Hrvatskoj i Mađarskoj. Ali domaći teren čini čuda, vidjelo se to i s Vukovićevom ekipom, pa i s njima samima prošle godine na Euru, kad su ih naše krajnjim naporom izbacile u polufinalu. Bošković je rekao da tada uopšte nijesu znale da li će se obrukati, a ove godine su bile ubjeđene da mogu do kraja, i nakon poraza od Brazila.

Ta velika Norveška polako odlazi, lako je sad reći da više nijesu prave i kompletne, ali gazile su sve do juče, olimpijska linija Alstad-Brejvang-Suland je bila tu, uz sjajnu Anju Edin Hamerseng (udala se za saigračicu Gro), pa ove godina fantastična Nora Merk, uz Rigelhut, Herem i pivote Loke i Blanko, te legendarnu Haraldsen na golu. Prvi favorit, i pravi krah za njih.

Bošković upozorava na Poljsku i kaže da je želio Francusku, koju su izbacile prošle godine, ali igrati sjutra polufinale u Areni s Poljakinjama je zicer vijeka za njega.

A takodje u Areni prethodno je konzumirana najveća drama prvenstva, trijumf Brazila nad Mađarskom nakon 4 produžetka! Brazil je sve dobio, jedini na šampionatu, vodio odmah 5 razlike, ali stigla je Mađarska, razigrala se bogata bekovska linija na čelu s velikom Gorbic (još Tomori, Zacik, Sučanski, Bulat, Redei-Šoš, Triščuk), rotacije koje su slomile Španiju dovele su i Brazil na rub nove eliminacije u četvrtfinalu, više puta na +2 Mađarska ne uspjeva da riješi, i nevjerovatna energija Amorim iz Đera izvlači produžetke. Greške već umorne i rovite Gorbic, ali Tomori sada spašava Mađarsku i igra se do 80. minuta, kada golom Rodrigez Brazilke konačno ruše barijere, ostvaruju san i redom plaču na terenu, nezaboravan je zagrljaj suza golmanki rivalki Pesoe i Aldenhart.

Prije dvije godine kod kuće izbacila ih je Španija golom Pinedo u posljednjoj sekundi, a u Londonu takođe u četvrtfinalu Norveška, nakon vođstva 16:9! Sad su bile jače nego ikada, čudesni oporavak Piedad bio je znak da je trenutak za istoriju, vjeruju čak u zlato, igraće protiv Danske i Srbija, a obje su već srušile u Nišu. To je velika ekipa, ali pažnja na Dansku, nije kao u Nišu, nakon dramatične pobjede protiv naših, sinoć su dobile u vatrometu Njemačku 31:28, a dugo gubile do 24:26, i s igračicom manje i kontrama se vratile. Opet je Suzan Miler zakazala kad se lomi, Klara u suzama na kraju, Njemačka je baš izgledala moćno, ali i Stajnbah je bila tvrdoglava u finišu.

Danska je razvila svoju brzu igru, veoma su mlade, 9 godina bez medalje, ali Pitlik koji je nakon Londona označio "novi početak" za Rio, ekspresno je velesilu vratio u vrh. Jasno da Danska ima ubjedljivo najviše pedigrea u tom novom rukometnom talasu (ako ne računamo Srbiju kroz uspjehe SFRJ 1973., 1984., 1990., pa i SRJ 2001. s mnogo igračica iz Crne Gore). Ali Brazil ih je dobio glatko 5 razlike u nijesu prošlog petka i Pitlik će morati opet da smisli nešto novo.

Svakako, napravljen je haos na prvenstvu, totalna revolucija, čini se da ga Srbija ima u rukama, ali svi sada vide istorijsku šansu. Tačno 40 godina nakon slavlja Jugoslavije protiv Rumunije, Beograd bi mogao opet da slavi. Imao sam osjećaj da je Mađarska ekipa iz drugog plana koja može do kraja, koja ima mnogo golova u rukama, one su tako i krenule u nokaut fazi, ali opet same sebe pobjedile, čekace iduću godinu, na svom terenu.

Naše su takođe opet bile jake, onoliko zicera protiv Danske, put do zlata se čak otvarao čišćenjem favorita, ali ona stabilnost, silina, nepokolebljivost ekipe iz 2012., negdje je izostala i ništa nije slučajno. Nijanse koje čine šampione učinjele su nas prošle godine boljim od Rumunije, Mađarske, Španije, Srbije, Norveške, a iste te nijanse sada slabijim od Francuske i Danske. Šteta, jer ovo jeste sjajna ekipa i uživajmo dok je imamo. Mnogo još može da napravi, samo da se ne osipa, već širi. I da ona scena Radmile Petrović koja se previja na parketu ne bude posljednja koju ćemo pamtiti za nju u reprezentaciji.

Budvanska renesansa u Evropi

Sinoć je i okončana prva faza Lige šampiona u odbojci. Izuzetno jaka konkurencija i brojni mečevi svjetske klase odlučili su paralelno ko sve ide među 12 najboljih u Evropi i ko će razigravati u "plej-ofu 12". Prolazila su dva najbolja tima iz 7 grupa, osim najgoreg drugog pa su mnogi čekali rezultate tuđih grupa.

Budvanska rivijera je imala jasnu situaciju, dobiti 3:0 u Češkoj i proći 100%, a i konačna pobjeda 3:1 dala je ogromne šanse, sa 12 bodova i 14:9 set skorom. Jedino pobjeda Rešovije 3:2 stvorila bi komplikacije, ali Poljaci su opet dobili Pariz 3:0 kao i u Francuskoj i poslali ih u Čelendž kup. Budvane su izvukle dvije velike pobjede nad šampionima Poljske, velesile, koje su mnogima još neobjašnjivo, a pokazalo se odlučujućim što su protiv Parizana nakon 0:2 isforsirali peti set i tako ih na kraju prešli za bod.

Veliki rezultat, ovu grupu bilo je još teže proći nego onu prije tri godine, a dvije drugoplasirane ekipe, Noliko i Fridrihšafen sa po 9 bodova ostale su glatko iza Budvana, koji su se tako našli u drugom šeširu na jutrošnjem žrijebu. Noliko i pored 0:3 protiv stopostotnog ruskog Belgoroda, za jedan set je bolji od njemačkog tima koji je vodio 2:0 protiv Rozelara i prokockao tri meč lopte, i bizarno ispao kao najgori drugi!

Poštena igra belgijskog Rozelara koji je isto sve dobio ali ima 17 bodova, a Belgorod (šampion 2003. i 2004.), svih 18, bez izgubljenog seta! Lako je prošao i trentino koji nije moćan kao prije par godina, ali se prošetao, a juče u Berlinu izveo drugu postavu i prvi put izgubio. Pobjedom u Super kupu nad moćnom Maceratom i u ligi nad Pjačencom pokazuju da i nakon Stojčeva sunce sija.

Italijani tako jedini imaju tri tima, Rusi veliki favoriti ali ostaju sa dva, koliko i Poljaci i Belgijanci, a Crna Gora, Turska, Francuska i Njemačka po jedan, u eliti smo.

Rusi su izgubili ništa manje nego prvaka Evrope, Lokomotivu Novosibirsk, koja je glatko ispala u grupi smrti, sa zemljacima Zenitom iz Kazanja i Maceratom. Juče su čak izgubili 3:2 od male Posojilnice, fešta u Austriji, dok je Zenit velikim obrtom dobio 3:2 Maceratu i ščepao prvo mjesto i šesir.

Prvi je bio i poljski Jastrebski, stari znanac Budvana u nešto lakšoj grupi, prošlo je vrijeme Belhatova, ali je 5000 ljudi slavilo u Rešovu. Stojčev se provukao s novim timom Halkbankom, koju je preuzeo od našeg Vukovića, doveo sa sobom Huantorenu, Kazijskog.

Tek, danas je 13 veličanstvenih bilo na žrijebu u Luksemburgu za fazu 12, a prvo je biran domaćin fajnal fora koji tako dobija direktan plasman, osporavano pravilo. Izabrana je upravo turska Halkbanka, pa će Turci prvi put nakon 2001. (slavio Pariz), biti domaćini finalnog turnira, novac čuda radi, ova ekipa nije bila ni prva u grupi. Tako je ostalo 7 prvih i 5 drugih, ukupno 12, da se napravi 6 parova za nokaut fazu, tzv. šestinu finala.

Upravo Rešovija iz grupe Budvana, imala je najmanje bodova od prvoplasiranih pa je preseljena u drugi šešir. Tako je i izvučen par Rešovija-Rozelar, vrlo neizvjestan, a potom Berlin-Zenit (Rusi prolaze), italijanski vreli derbi Macerata-Pjačenca, potom Tur-Jastrebski, Noliko-Trentino (bivši šampion jači), i na kraju Budva-Belgorod!

Dakle, Budvani protiv ekipe koja je sve dobila s nulom i koja želi da povrati titulu nakon 10 godina. Užasan žrijeb, ali spektakl 15. januara na našoj obali, revanš u Rusiji 7 dana kasnije, pravilo zlatnog seta, važna je pobjeda, ne i set količnik pa je uvijek moguća drama. Šest ekipa koje prođu igraće početkom februara u završnom plej-ofu pa će se tako tri tima pridružiti Halkbanci 22-23. marta na fajnal foru.

Favoriti ostaju Rusi, Zenit i Belgorod, ako ih naredni žrijeb ne spoji, inače već decenijama traje rat za prevlast Rusa nad Italijanima. CSKA je osvajao beskrajno mnogo, ali su ga kidali vječni rivali Maksikono Parma i Panini Modena, sve do 1991. kad su „armejci“ slavili u Modeni pred raspad SSSR-a.

Onda diktatura Italijana u 90-im, kao i u fudbalu, Mesađero Ravena tri puta, pa Sisli Trevizo, Parma, Modena, onda Macerata, čak je i Berluskonijev Milan imao „drim tim“, i u odbojci.

Onda uz koji bljesak Francuza i Njemaca, veliki povratak Rusa, Belgorod, Zenit, Lokomotiva, ali i Dinamo Moskva, Gajićeva Iskra Odincovo, more novca. Trentino ih je prekinuo 2009., 2010., 2011., ali opet su nastavili da melju, ove godine se plaše Macerate, a sad i novih pojačanja Halkbanke.

Veliki rat na vrhu i mnoge borbe u pet setova koje ćemo vidjeti do kraja, a Budva ponosno u strogoj eliti, možda s pojačanjem ala Rajder Poelj prije tri godine da proba novo čudo, ali odlični italijanski tehničar Falaski i jezgro naših reprezentativaca igraju da je milina gledati.

Svi oni na čelu s kapitenom Markovićem, Čačićem, Minićem i ostalima, valorizovani su dodatno ljetos kroz Evro ligu gdje su dobili 9 od 12 mečeva, Španija je pala čak tri puta, a krajnji finalisti Česi posljednja dva puta, pojavila se svjetlost u našoj odbojci. Ovaj rezultat je izvrstan i samo potvrda toga, treba iskoristiti tu iskru i nastaviti, iako ligu praktično nemamo.