Vlatko Simunović

BASTADURI

Dva naroda i jedan Božić

Bastadur. U rječnicima crnogorskog i srpskog jezika to vam je riječ kojom se označava spretan, hrabar, sposoban čovjek. Riječ je romanskog porijekla. Pravo značenje trebalo bi biti trajan čovjek. Banalan prevod bio bi “čovjek s neograničenim rokom trajanja”. Ako bi ljudi bili roba.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Bastadur vam je prije četrdeset godina na Badnji dan uz ulazna vrata kuće prislanjao najveći badnjak koji se mogao usjeći na dan hoda od njegovoga zabrana, a njegov zabran je bilo njegovo selo ili gradski kvart. Prije trideset godina, u tri sata poslije ponoći, budio bi svoj zabran detonacijama tri “klasa” dinamita. Onomad je finansirao vatromet tek nešto kraći od onih koje gradovi s milionskim suficitima u svojim budžetima organizuju za Dan državnosti. To vam je predratni, ratni i poratni bastadur. Basta mu.

DVA NARODA

Ima dana u godini neki ljudi žive kao da su junaci glupe, neduhovite, pseudoistorijske medijavelističke fikcije koju im razdraženi stršljeni dnevne politike serviraju kao da su aktuelne i političke analogne sa savremenošću.Juče je bio jedan takav dan. Dan stvoren za bastadure.

U Crnoj Gori žive Crnogorci i Srbi. I jedni i drugi ispovijedaju ortodoksno hrišćanstvo. I jedni i drugi Božić obilježavaju 7.januara, po julijanskom kalendaru. Najradosniji hrišćanski praznik pretvorili su u dan u godini kada među njima kulminira netrpeljivost. Basta im.

Srbi i dio Crnogoraca vjernici su Srpske pravoslavne crkve. Dio Crnogoraca vjernici su Crnogorske pravoslavne crkve. Sveštenstvo i vjernici Srpske pravoslavne crkve Crnogorsku pravoslavnu crkvu smatraju nekanonskom i jeretičkom. Sveštenstvo i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori smatraju okupatorskom i osporavaju joj kontinuitet djelovanja na prostoru Crne Gore.

Sveštenstvo i vjernici Srpske pravoslavne crkve tvrde da je državu Crnu Goru stvorila Mitropolija crnogorska i njeni mitropoliti. Vjernici i svestenstvo Crnogorske pravoslavne crkve tvrde da je Srpska pravoslavna crkva za cilj ima uništenje države Crne Gore i denacionalizaciju Crnogoraca.

Svi imaju svoje bastadure.

Sve te fakte i sva priviđenja na nacionalnim ikonostasima s kojima se barata s idejom dokazivanja nacinalne konstante Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori od 12. vijeka do danas, vlast decenijama nastoji “preveslati” čestitajući Božić “svim pravoslavnim vjernicima i sveštenstvu”, uz hvalospjeve našoj multikulturalnosti. Načelno tu se nema što prigovarati. Pojedinosti ostavljaju gorak ukus. Ako nešto nemaš pravi se kao da to imaš. Otrcana je to trafikantska metoda kojom se ne rješava crnogorsko/srpska kvadratura kruga.

ETNIČKA DISTANCA

Pravoslavni Božić je u Crnoj Gori, sa svim čarolijama crnogorsko/ srpskog panoptikuma, dan u godini kada “pada u vodu” sva statistika koju ljudi angažovani u sektoru zaštite ljudskih prava godine brižljivo vode s ciljem da dokumentuju etničku distancu i kreiraju programe koji bi premostili etnički jaz između Srba i Albanaca, Bošnjaka i Srba, Crnogoraca i Hrvata...Zna se ko koga na taj dan “očima ne može viđet”.

Van granica Crne Gore uvijek se može naći donator projekta, a u Crnoj Gori grupa ljudi spremna da se angažuju na pomirenju, unutar nacionalnih zajednica i ljudi spremni da prevaziđu kobne komponente međusobnih razmirica... Samo u smanjenje etničke distance između Crnogoraca i Srba niko ne investira ni novac ni energiju. Ona se prećutkuje. Istovremeno, stotine ljudi, sistematski, godinama, mjesecima, danima, iz sata u sat, pronalaze u kosturnicama iz memorije izbrisane likove, epizode i razloge da se Crnogorci i Srbi mrze. Ta netrpeljivost ima gravitacionu moć i prijeti da bude jedini akcioni plan koji će i Crnogorci i Srbi u Crnoj Gori “izgurati” do kraja. Spremni su ići toliko daleko da bi, na kraju, svaki od njih pojedinačno mogao mrziti svaku osobu “kojoj ne basta” pojedinačno. Bastaduri.

ČUVARI

Ka besmislu ljude usmjeravaju beskorisne,najbanalnijim navinarskim metodama konstruisane “istorijske” budalaštine koje su papagajski spremni deklamovati kad god ocijene da su ugrožene “vrijednosti“ njihovih naroda. Drskost i lakomislenost tvorcima tih laži diže cijenu. Što duže mogu održati istomišljenike u stanju bjesnila to im pleme više vjeruje. Ti bastaduri vješti s jezikom mogu se portretisati jednom jedinom riječju crnogorskog i srpskog jezika - krvomutnice. U čije god ime govorili - to su pakosne i tvrdoglave krvomutnice koje čestitom i neukom svijetu na veliko prodaju prljavštine. Bestidan je to, pokvaren i razdražljiv soj, najzaslužniji što danas između Crnogoraca i Srba danas zjapi provalija dublja od svake koja postoji i među narodima koji su se “perčinali” duže nego što traje sva pisana istorija zapadne civilizacije. Biće sve dublja i šira ako srednjovjekovnim legendama nastavimo iscrtavati magistralni pravce političkog djelovanja i stereotipe, po diktatu tromosti,kao konačne istine, lansirati u predvorju Evrope.

DUH BOŽIĆA

Gledaju se ljudi poprijeko. Žrtve su pojednostavljenih shvatanja i suštinskih budalaština koje su im trpane u glavu pokvarenim praksama obrazovnog sistema i kormilara državne politike. Vječite prepirke na jednu te istu temu, neotesane i proste, pouzdan su znak da ljudi koji se prepiru o predmetu rasprave ništa ne znaju i ne znače ništa. Znaju samo kako se stiče novac i sretni u svom samoljublju čuvaju ćupove s popljačkanim blagom. To su bastaduri.

A mi? Mi smo Božić pretvorili u dane kada čovjek vjeruje da pred Bogom i sebi sličnim ljudima treba da stoji pod zastavama ratovima i vjekovima rastrganih nacija. Svako od nas stoji kao Crnogorac, Srbin, otac, kćerka, sin, brat, majka, stolar, apotekar, domaćica...A trebali bi stati kao ljudi koji ne izvrgavaju ruglu zakone i valjano vrše svoju dužnost, kao ljudi koji u duhu i istini čuvaju i svoj i tuđi mir, kao žene i muškarci koji znaju da nije malo sámo ime hrišćanin. I nijesu na prodaju. Za to su vam stvoreni bastaduri. Njima baš sve basta. I uvijek nađu družinu koja im vjeruje.