Vlatko Simunović [ Piše: Vlatko Simunović ]

21. MAJ

Džaba smo krečili

Klimav ram, platno nestabilno, blijede boje. Da je slika, to bi bila Crna Gora, sedamnaest godina poslije obnove državne nezavisnosti. Morala bi na ozbiljnu restauraciju a nama su prioritet priče o aukciji koja je zakazana za 11. jun.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Poslije 21. maja 2006. i obnove državne nezavisnosti, za nešto više od 55 odsto građana nezavisnost je bila najznačajniji rezultat generacija koje su maštale o državi u kojoj o njenoj sudbini odlučuju njeni građani. Za nešto manje od 45 odsto građana, u tom trenutku, bilo je to teško iskustvo koje moraju prihvatiti. 

Poslije sedamnaest godina, ne ulazeći u promjene iznutra, na obje strane crnogorskog svijeta vidljive su promjene socijalnih kartona. Nijesu spektakularne, uglavnom su numeričkog karaktera. Mikrokosmos siromašnih ali vrijednih postao je upravljiv. Bogatima ni nebo nije granica. Stopa nezaposlenosti je na istorijskom minimumu, nije teško naći težak i loše plaćen posao ali su isplate zarada zagarantovane. Ako je za utjehu...

Novca ima. Štednja je nekada bila visoko rizična operacija. Danas građani Crne Gore u bankama čuvaju nekoliko milijardi. Pare koje imućni čuvaju za crne dane vrjednije su od sume koju duguju oni koji žive na kredit.

Teško će od njih koristi imati 200.000 građana koji žive na ivici siromaštva, ali troše ih i čuvaju stanovnici Crne Gore. Glavu iznad mutne vode držimo jer nam u korist idu efekti procesa globalizacije, povoljan geografski položaja zemlje i znatan broj spretnih individualaca. Likvidirane su industrije aliminijuma, proizvodnje čelika i metaloprivrede. Ipak se okreće...

Potrošačko smo društvo. Identitetske teme su potrošene u bescenje. Crni humor. Forsirajući rasprave o temama oko kojih su građani oštro konfronirani, stjerani smo su stupicu iz koje se ne naslućuje izlaz. Kao društvo, dijagnoza uspostavljena na osnovu istraživanja koja se bave vrjednosnim sistemom i stepenu povjerenja građana u institucije države, vratili smo se 100 godina unazad.

Moglo se to izbjeći. Slagalica nije bila komplikovana. Shodno volji građana iskazanoj na referendumu iz 2006. godine, shodno duhu i slovu Ustava Crne Gore, ova država je morala da funkcioniše kao država koju niko ne svojata po bilo kom kolektivnom svojstvu i stimuliše slobodno djelovanje ljudi. Nešto je krenulo naopako.

Crnogorci su ratnici a ne kreacionisti. Društveni ambijent je artefakt kulture a naša kultura je ratnička, pa su se partitokrati dosjetili da su konflikti s izglednim nasilnim rješenjem uslov opstanka. Zastava, himna, pravoslavlje, pokušaj državnog udara i NATO kao nadjev.

Na kraju se ispostavilo da imamo samo jedan bezbjednosni izazov, ludu pamet. Nezadovoljstvo timom kojem je bilo povjereno da realizuje ozbiljne projektne zadatake građani su iskazali 29. avgusta 2020. Sa ekipom koju izabrali kao njihove nasljednike , za sada, prošli su kao ono dijete u crnohumornom vicu, koje razdragano istrči na ulici i pregazi ga kamion na kom piše - Plazma! Ne dozvoljava ti da porasteš!

Ipak se okreće.

PORTRET

Da je Crna Gora slika hitno bi joj bila potrebna restauracija. Nezavisnost je ram. Sliku nosi platno. Cijelih sedamnaest godina potrošeno je na pripremu platna. Nije do “pređe”. Problematična je “tkačnica”. I sad iz nje stižu reklamacije na struktura platna. Puna usta građanske države i te stvari...

S pozadinom hiljadugodišnjeg patrijarhata (muškog vaspitanja) iza nas, obilježeni nepostojećom radnom etikom, s našom luciferijanskom parohijalnom elitom koju hrane mržnja i strahovi, na granici državnog bankrota - građani danas plaćaju cijenu neznanja, bahatosti i nesmotrenosti “tehnologa” ( genitiv množine).

Na platnu Crne Gore svemoćni lideri od 2006. godine nasumice su nanosili trivijalne namaze boje. Klasičan primjer je prioritetni “evropski put”. Kao polazište su uzeli činjenicu da se Zemlja okreće. Ideja je da i čekamo ispred kuće, pa kad u Podgoricu naiđe Njemačka da uskočimo.

Da su otvorili knjigu kad god pomenu otvaranje novih pregovaračkih poglavlja danas bi svi bili doktori nauka a sav njihov funkcionalni “evropski rječnik” takvog je obima da bi ga Savjetu Evrope mogli poslati SMS porukom.

Figurativno, status renesansnih majstora izgradili su diletanti neokrznuti krivičnim i moralnim kodeksima koji ne mogu iznijeti ni moleraj u pomoćnom objektu. Vidjeli su svoj suton.

AKUTNO

Slika Crne Gore traži rigorozne, geoekonomski kompetentivne restauratore. Anarhoidividualizam njenih građana je poslovičan. Prvo je nedisciplina bila revolucionarna. Danas je institucionalna. Klimavi su i akreditivi aktuelne građanske akcije.

Sa slike Crne Gore krune se groteskni namazi kiča. Kosturi ispadaju iz ormara, Organizovani kriminal. Nepotizam. Kolaps sudstva. Spoljnotrgovinski deficiti. Deficiti kvalifikovane radne snage u strateškim privrednim granama. Negativan prirodni priraštaj stanovništva. Apatija. Nepovjerenje. Poražavajući efekti klimatskih poremećaja u vidu problema s vodonabdijevanjem crnogorskog primorja mitiplicirani ilegalnom eksploatacijom šljunka u koritu rijeke Morače. Rast stope samoubistava.

Djeca osnovnoškolskog uzrasta biraju smrt umjesto života s nama. Policija hapsi policajce s dvadeset godina zakašnjenja. Advokati prava klijenata brane na ulici...Baš se okreće! Ima li ova zemlja imuno odgovor?

Objavljena su imena ljudi sa 17 lista koje 11. juna učestvuju u trci za raspodjelu 81. mandata u državnom parlamentu. Puno mladih lica. Pominjasmo geoekonomski kompetentivne restauratore slike / Crne Gore...Viđeste li ih tamo?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG