CG – SLOBODA ŠTAMPE 6

B.Vojičić: Ako usniš da je špijuna mnogo

U stvaranju ambijenta za razvoj demokratije afirmisanjem prava naroda da utiče na vlast i da je kontroliše, čega nije bilo u doustavnom periodu, crnogorska štampa je pored uvodnih članaka uglavnom nepotpisanih (smatra se da su glavnih urednika) i međusobnih polemika, kreirala čitav niz novinskih rubrika kojima je slala, što direktno što indirektno, političke poruke i obučavala narod kako da koristi „novi ustavni režim“ i da upravlja sobom.

Пише: Види све колумне

Već od 1905.bilo je neophodno objašnjavati karakter ustavnosti i parlamentarizma i upoznavati građane oblikom ovog sistema vlasti, posebno s pravima koja im daje. Taj proces edukovanja neprosvijećenog crnogorskog društva obavljan je isključivo putem štampe. Tako, opoziciona Narodna misao, u crtici Razgovori,  bukvalno edukuje svoje čitaoce:

Seljak: Molim te, učo, kakva je to skupština, da nam se seljacima rugaju te vele: opančari!

Učo: Slušaj: Poslanici se podijelili u dvoje: jedni su za seljaka, a drugi protiv njega. Za vas je veliki dio poslanika.Oni ti dobro žele i bore se za tebe.Oni drugi samo gledaju na svoje džepove.Pošto se oni tvoji poslanici bore za seljaka, a seljak nosi opanak – oni zovu tvoje poslanike opančarima. Seljak: Neka se oni ne ljute na opanak; opanak ode u Ameriku – pa neka oni sade krtolu./Narodna misao, br.17, od 18.marta 1907/

Ili, u cinično-satiričnoj formi, na prijemčiv i slikovit način, Narodna misao/br.12, od 18.marta 1907/ u tekstu Proljeće u prestolnici, problematizuje„novo stanje“  u radu Skupštine i tretira raslojavanja na političko-društvenoj sceni:

Divota!- proljeće u Prestolnici!Vi mislite proleće političko, proljeće vedrine i rada? A, ne: proljeće u Prestolnici pravo, istinito, s vjetrom, suncem i oblacima. Onamo dime krovovi i glave, ovamo se topi snijeg i srca „narodnjaka“, tamo  činovnici izgledaju premještaje, a onamo narod gomilama seli i bez dekreta. I dok Skupština muči da nađe puta za dobro, seljak nalazi dobro za put, i seli se kao misao iz glave u glavu, i kao neki iz kluba u klub; a traži novu domovinu, kao neki preživjeli političari mlade snage...

I tako – kao što možete zamisliti – u ovo proljeće pokreće se sve: iščauravaju bube, kao neke naše bube političke, a cvijeće nada se suncu kao neki poslanici serdarstvu, a drugi ministarskim stolicama.Svuda vidite parove i trojke kako šapuću, kako razlažu i na kraju – obećavaju; jer uvijek je poneki „obrazovani“ sa dvojicom trojicom „opančara“ te ovima puni glavu nekakvim genealoškim stablima (a sad su stabla na redu!) i upozoruje ih na njihovo ognjište, na „kućeviće“ i „debelodžakoviće“, među koje su prvi oni, koji to slušaju i t.d.

Trgovina sa narodnim poslanicima vodi se svuda, i svuda im je najviši „prijatelj“ onaj, koji nije ministar (a ima nade da to bude) i „neprijatelji“ su im oni, koji su sada ministri.I tako naivni poslanici zaista se i zavode, na žalost, i lutaju od jednog do drugoga kao razbijena lađa, jer ni sami ne mogu da budu na čisto sa sobom. A zašto ne? – jer nemaju načela. Oni imaju u glavi samo dobro za narod, ali nemaju riječi ni načina, i tako sebe iznose svuda i  kucaju se samo u svoja predanja...

I tako se stariji mlade, a mladi staraju, jer ravnoteža mora da se održi te se pred proljećem izjednačuje sve:prazne ćese nadaju se znoju, a puni trbusi banjama.Priče se razvijaju, i kritike lete kao leptiri; sunce sija kao tepsija, a snijeg umire kao nade mnogih; duljaju dani i skupštinske prepirke, a stari državnici grle se sa „prostotom“ ulicama i kafanama, spuštaju se u „narod“ i troše obećanja, kao prvo doba novce za automobil i vapore; strepi zima od proljeća kao činovnici od „Gl.Crnogorca“ i jauču neki što im se otkrivaju djela stara i otimaju masni zalogaji i istresaju ćese pred sudom naroda, pa viču i šiču na skupštinu kao na halu i nose kičice i svoje crnilo da izbrljaju Skupštinu u narodu.

I tako oni, koji se baškare nekim faktivnim zaslugama za Ustav, u samoj stvari idu na to da ga učaure i da se na račun „prostote“ opet popnu na grbaču narodnu. S toga oni idu pred istinom oborene glave kao visibabe, i dok ih ko polije ladnom vodom da se osvijetste, oni i ne slute koliko su im daleko fotelje ministarske.

-Ali – proljeće je! Cvijeće mora ukazati glavu, pa i ti „Narodnjaci“ boju, jer se gata da će proljeće biti onakvo-kakvo je bilo 40 mučenika popodne; a pošto je tada bilo – vedro u (vremenu), ovima bi moglo biti mutno (u glavi) a kako se svako češe đe ga svrbi, to će se-dabogme-i oni počešati? A đe će se počešati? – Evo đe: njima je najteže što ne mogu imati pune ćese i pune trbuhe; pa pošto su im trbusi najpreči – lako je znati, kuda će se i oni češati!..

Proljeće je, proljeće je; dobre nade i izgledi za mnogoga, a za mnogoga opet ona stara pjesma:

Moja kuća od ljeskova pruća,

U njoj nema ništa do obluća...

A to „narodni oci“ treba prvo da imadu na umu, pa sve svoje da zapostave dobru narodnome. Sis.

Upravo je jedna pjesmarica, shvaćena kao kleveta u štampi i dovela do blokade a potom i raspuštanja Skupštine. Kad je 26.marta 1907. godine 15 poslanika „pravaša“ saopštilo da „dalje neće učestvovati u radu Skupštine kao razlog su naveli „tešku uvredu i klevetu“ koju im je nanio predsjednik Skupštine Šako Petrović putem štampe, sadržinom strofe Pjesmarice koju je objavio u listu Narodna misao od 25.marta. Pjesmarice koja je njegov stihovni odgovor na pozdrav iz Nikšića Klubu poslanika Narodne stranke i odbijanje na toj scednici da se zbog „uvreda i kleveta njih kao poslanika učinjenih tom Pjesmaricom“ smijeni njen autor sa funkcije predsjednika.

Ta strofa glasi:

G. kap.Obrenu Nikoviću s društvom Nikšić

„Pod pritiskom bjesomučnim,

’Klub Narodni’ trpi teško!..

Ama žarka ljubav vuče

Za pleme mu previteško!..

Zlo ga društvo potiskuje-

Kamarila tu se javlja!..

Kao da bi silom htjela;

Stari režim da mu stavlja-...

Al’ u tom’se prevarila,

Jer je narod snaga naša...

Pa sa nama zdravo bili,

I vi braćo smjela naša.-

Poslanici su kazali da ih je predsjednik okvalifikovao kao „zlo društvo“, da su „kamarila“, da vrše „bjesomučni pritisak“, da se služe „silom“, da je time diskvalifikovao njihov rad u Skupštini, da ih je „teško uvrijedio i oklevetao“. Šako Petrović nije prihvatio da se izvini, niti je Skupština usvojila njihov predlog da se glasa o njegovoj  smjeni. Nakon toga su oni saopštili „da sa njime neće dalje raditi“ i potom napustili skupštinske prostorije. Glas Crnogorca u broju 17, od 7.aprila 1907, informiše: „Nova Vlada je učinila pokušaj da se nastavi rad u Skupštini, ali se u tome nije uspjelo. Predsjednik Ministarskog savjeta,g.dr L.Tomović, konferisao je o tom sa g.Markom Radulovićem, potpredsjednikom Skupštine i predsjednikom Narodnog kluba i još nekolikim članovima Kluba, a sporazumijevao se i s grupom poslanika koji osnivaju Pravu Narodnu stranku...Iz svega toga je izišlo da je skupštinski rad sada nemoguć“. Istovremeno, Narodna misao u broju 33, objavila je da su poslanici „klubaši“ „odbili da Skupština nastavi rad“.  Nadu da će to oni  učiniti „ocjenjuju neumjesnom, kako s pravnog tako i sa političkog stanovišta“.

Ova bilješka govori na koji je način Narodna misao slikala klubaško-pravaško profilisanje i raslojavanje, kao - prelazak iz kluba opanaka u klub lakovanih čizmaša. U rubrici „Neka se zna“ kroz političko pozicioniranje jednog poslanika, list registruje primjer korupcije u to vrijeme:

Iznenadili smo se, i te kako iznenadili, kad nam je sa Cetinja stigla vijest: i Vuko Krivokapić je ostavio narodnu stranku, i pridružio se gospodi sa lakovanim čizmama!.. G. Vuko dobro zna, da on ima najmanje uzroka da bježi od opanaka, jer njega je opanak i poslao u narodnu skupštinu, a i on je sin onih hrabrih Crnogoraca, koji su nosili opanak. Ako je ovo istina, mi smo da tražimo uzrok tome, pa da narodu kažemo ko je kakav. Za sada možemo samo nagađati;no nikako ne vjerujemo, da je g.Vuko prekršio skori ugovor – radi koncesije za svoju fabriku bire!

Zaklela se zemlja raju...,pa neka niko ne misli, da narod neće doznati, da li se njegov poslanik bira za narodna prava, ili u skupštini trguje sa narodnim povjerenjem./Narodna misao, br.14,1.april 1907/

U istom broju Narodna misao, pod naslovom Neka narod zna, ogoljeno daje upustva za praktično djelovanje, u neobičnoj formi - direkto se obraćajući  narodu, glasačima:

Na Cetinju opet čudnovata rabota. Tvoji narodni poslanici razdijelili se u dva tabora: u čizmare i opančare. Tebe će ova dva naziva malo smiješno izgledati, ali tako je valjda moralo biti. Pa kakvi su to čizmari?! Čudnovato: narodni poslanici postali – čizmari! Korisno bi to bilo, da su oni doista taj zanat naučili, ali oni su pod tim imenom naučili jedan drugi zanat.

To su ljudi koji vele, da neka sve ostane po starom: neka u državnu službu dolaze miliji a ne sposobniji;  neka glavari zapovijedaju kako ih je volja – a da ih niko ne smije zvati na odgovornost; neka se i dalje vodi trgovina:kupovanja žita u klici i klasu:neka gospoda i dalje trpaju u svoje džepove – a narodu kako Bog da; nek i dalje seljak bude rob, jer oni smatraju, da seljaku ne treba davati kakve slobode; neka narod i dalje propada – a da mu se od strane države ne pruža nikakva pomoć; neka i.t.d.

Tako mogu narodu želiti samo oni poslanici, koji za taj narod nemaju osjećaja ni ljubavi, već im je glavni cijelj: brinuti se za svoj drob.

Pošto su ti poslanici tako mislili i radili i prije no su postali poslanici (vi to nijeste vidjeli, jer su vas zavaravali), to je njima i bastalo nositi čizme.

Ali takvi ljudi što god više imaju, sve više žele imati, pa se odvojiše od onih poslanika, koji nijesu došli u skupštinu da trguju sa tvojim povjerenjem, već da se pošteno bore za tvoja prava.

I pošto su ta gospoda, koja većinom nose čizme, uvidjeli, da se sa poštenim radom ne da ništa zaraditi – odvoiše se.

Eto to su čizmari:

Oni su dobili ime čizmari i za to, što su one narodne poslanike nazvali opančarima.

Opančarima su ih zato nazvali, jer oni se bore za tebe, seljaka, koji nosiš opanak.

Oni se danas srame seljaka, opanka, a kad su trebali tebe da ih izabereš za poslanika – nijesu se sramili moliti te i kumiti i lambek davati da za njih glasaš!

I sad ti ljudi uprli su se iz svih sila da obore tvoju narodnu vladu, kako bi i opet mogli raditi:

Tako mi je drago!

Istina je, ti im nećeš ostati dužan, jer će oni morati doći da ti pogledaju u oči; ako ne prije, a ono kad budu trebali da ih opet biraš.

Ma da si ti bio obmanut i prevaren, to je ipak za tebe sramota, da imaš takve poslanike.

A šta da radiš?

Vi svi seljani umijete prosuditi, da li vaš poslanik radi za vas ili za sebe.

Ako je vašim povjerenjem, da trguje, onda mu vi morate poručiti, da on nepošteno radi i da ga treba kazniti.

A kako?

Skupite se svi izbornici, koji ste za njega glasali, pa mu napišite jedno pismo, koje ćete uputiti Skupštini, u kojem ćete mu izraziti svoje nepovjerenje, pa se svi potpišite.

Na taj način nećete dopustiti, da vas vaš poslanik izigrava i da na račun vaših leđa pravi kapital za sebe; a dokazaćete, da ste bili svjesni vašeg položaja i njegove dužnosti – kad ste ga birali. M

Slijedi  prmijer u tekstu Zar i ti, sine Brute?! Narodna misao /br.14, od 1.aprila 1907/,  kako se naravoučenje, konkretizuje:

Politička borba slična je mašini, koja guta sve elemente, prokuva ih – pa ih izbaci na društvenu pozornicu u pravoj borbi. I naša politička mašina – klub narodne stranke, u ovo kratko vrijeme učinila je čudesa. Mi se nebi čudili jednom gejaku – premda može gejak biti pošteniji od gospodina, - ali se čudimo jednom inteligentnom i samostalnom čovjeku – g.dr.Mitru Raduloviću!

G.dr Radulović, čovjek naprednih misli i prijatelj naroda, potpisuje se na program ’NarodnogKluba’, t.j. on kao svjestan čovjek, daje svoj potpis, svoj pristanak na ono, što je on sa svojim drugovima stvorio da im bude deset zapovjedi, koje će opredjeljivati njihov rad na korist ovoga naroda.On se dakle solidariše sa političkim načelima svojih drugova, ili drugim riječima: njegova su politička načela sastavni dio partijskog programa – i on se odreče Hrista prije no je kokot treći put zapjevao!

Dakle,g.dr Radulović napušta narodnu stranku – on prevrće kabanicu i prilazi reakcionarima! Iz kakvih pobuda, gospodine doktore?! Mi još ne vjerujemo, da je ma od kuda moglo biti kakvog pritiska; no dok se tačnije ne obavijestimo o samoj stvari tražićemo da pronađemo – bauka!

Rubrika „Listak“, tekst „Fantazija“/Narodna misao, br.14, od 1.aprila 1907/ u formi basne to isto:

Užasna kiša pada: kaplje kao reakcionarne glave...Vjetar duva kao uzdasi za foteljom, a lokve po ulicama kao ministarskom portfelju.

Poslije bure i oluje ogranulo je klubaško sunce, a gliste izmigolje iz blata, pa se kao pijavice priljubile u pospocko ’opoziciono’ tijelo.

O, šta li će biti sa njihovom sudbinom! Jedne će naići na kost,pa krepati od gladi; drugi će od tijela otpasti – kad im se krvi dosadi...

Ali narodni klub nek pazi da te puzave gliste po ulici ne gazi; jer i njima milosti treba – one ištu samo hljeba.

Gle!-u kuću jednu malu, gdje nedavno pod prozore masa o lupežima pričaše priču – da, u toj kući nešto tajno ima...

Tu ’opozicija’ – što jedenom dušom diše –evo ovakav ugovor piše:

’...Zapovjed se slušat mora, ko vjerani je skutonoša mračnjaštva i tmine.Za narod sad nek briga nikog nije – za džep nek ’pošteno’ se sada svako bije!

Prva tačka dnevnoga je reda: klub narodni sunca da ne gleda!

Za uslugu ovu pričajte sad po redu, nagradu kakvu treba staviti vam u – izgledu.

Samo, molim,imajte na  umu,da vas kogod ne čuje na drumu,jer ’Narodna’ doznala bi ’Misao’ pa bi neko ukaze napiso...

Još ću reći – unaprijed da znate – ministarske krešićemo plate.A da svima bude dosta lova: ministarstva stvorićemo dva – nova.

Pošto su sva mjesta in spe popunjena, svi ordeni obješeni u – vazduhu, ukazi napisani za sva sekretarska mjesta u – penziji, a sve ministarske stolice popunjene – slamom, ugovor se svršio na – ledu!

I sunce ogranu – i rastopi lojane glave!

Presta bura, presta kamarila – narodna se zastava još vila.

Nekakvi se ljudi vraćaju sa Cetinja.

I doista, braćo, lov je bio dobar: svaki nosi u džep dekret – narodnog nepovjerenja!

Poslanici po grupama, slika Skupštine, razvrstavanje po poslaničkim grupama i karakterisanje ličnosti:

Obećao sam vam pisati o političkim začecima kod nas, jer zbilja o političkoj organizaciji je rano govoriti.Povod mi je dala Slobodna riječ, u kojoj je poštovani X.probao da ocrta grupe poslanika, grupe bez imena, ali sa karakteristikom. Ja ću se potpuno odaljiti od pravca njegova, jer klubove poslanika za sad smatram kao potpuno privremeno i kao plod početne utakmice, ujedno  i zrelost njihovih osnivača; da bi se slogom tom ubrzao rad skupštinski. To svjedoči i šarenilo u tim klubovima, gdje se mladi elemenat izmiješao sa starim pojmovima, i demokratija sa aristokratijom, i pravi radikali s konservativcima. Treba prvo imati na umu , da ima poslanika, koji će i umrijeti, a da ne shvate politički život, i da ih ima koji su ga davno razumjeli, ali kako im ne ide u račun, to su i protivni njemu.

Prvo ću izdvojiti četiri brigadira. Ja ipak i ne razumijem (neka mi je dopušteno reći)da vojnici kojima Ustav zabranjuje miješanje u politiku, na ovaj način ipak im dozvoljava, a šta više i naređuje. S toga njih potpuno izdvajam, ma da oni to ne čine.

U stariju grupu, koja se pomirila s ustavnim pravcem (tako izgleda) ja bih ubrojio: g.g V.Šaka Petrovića, Gavra Vukovića, Mitropolitia, Đura Cerovića, Laza Tomanovića, Nika Tatara, Marka Đukanovića, Gregovića, Jevrema Bakića, Marka Petrovića, popa Vuka Čejovića, Milisava Nikolića, Jova Ljepavu, Baja Gardaševića, Janka Spasojevića, Lazara Sočicu, Marka Vukotića i ostale.

U grupu, koja nema obilježja, niti ga može sama odrediti: Vasa Ćufafića, Labuda Petrovića, Vuka i Sava Krivokapića, Mila Dragojević, Draga Radović, Petra Ramovića, Đura Drecuna, popa Novaka Stanišića, popa Špira Gligovića, popa Milosava Tomića, popa Krsta Popovića i ostale.

U grupu koja ustav tumači na svoj način i ima obaške pojmove o narodu i Skupštini, ubrojao bih:

Lazara Mijuškovića, Mila Dožića, Rista Popovića, Mila Tatara i slične.

U grupu mlađih, sposobnih za poletan rad i istrajnost, koji bi kadri bili stvoriti život i rad, bih ubrojao: M.Ivanović, M.Raičević, Lj. Bakić, S.Vuletić, L.Goinić, D. Martinović, J.Tošković, M. Vukčević, S.Šobajić, D.M.Marušića, J.Plamenca, N.Jovanovića, S.Piletića, S.Đuraškovića, M.Radulović,G.Cerović, L.Jovovića, J.Ćetkovića, N.Bajagića, popa N.Simovića, S.Radulovića i M.Pavićevića.

Ovih 20 ljudi stvorili bi bez sumnje klub jednomišljenika, i njihov klub svako bi radosno pozdravio, jer bi izgledao stalan i duga vijeka. Svi ostali klubovi samo su privremeni, ili bolje: povremeni. K ovom klubu prišli bi još: D.M.Radulović,Vaso Ćulafić,N.Bojović, pop M.Tomić i još dvojica, trojica tako da bi ta stranka kao jaka i energična svuda vodila prvu riječ. Ovako su pocijepani na mnogo strana, te dok u skupštini zastupaju sublizu isto stanovište, dole u odsutnim trenutcima napadaju se i cijepaju.

To vam je, po mom shvatanju, slika današnje naše Skupštine. U.X.

Narodni poslanici

Donosimo karakteristiku narodnih poslanika onako, kako se o njoj uopšte govori i drži. Donosimo je bespristrasno i po redu, kao poslanici sjede u skupštini:

Mitropolit je privrženik starog režima, koji ga je do toga čina i doveo. Izgleda da je u potonje bio nakan osnovati jednu klerikalnu stranku, kojoj su se protivili baš zamišljeni njeni članovi.

Muftija nema određenog pravca.

Arcibiskup takođe; u potonje stalno je odsutan.

Rade Plamenac je predstavnik starog režima. Inače prijek čovjek i ambiciozan.

Marko Đukanović isto to.

Đuro Cerović poštuje starinu, a naginje naprednom dobu; nazorima svojim je konservativac.

Lazo Tomanović je dvorski čovjek, a

Lazar Mijušković iz kamarile i vođa opozicije. Njegovi su govori uvijek drastični, prostački i  otužni; bogat. Njemu pripisuju članke protiv skupštine i ustava u nekim beogradskim novinama.Inače trgovac...

Niko Tatar sin patrijahalnosti.Obogatio se slučajnom srećom, bez ikakve sposobnosti; skeptik aristokrata; prava zadorica (zadrt).

Gavro Vuković predstavnik stare politike, protiv koje je adresa skupštinska. Taktičan političar, ali s malo uspjeha. Vele – pošten. Pripada i životom – jer je već star – starom dobu.

Dušan Gregović, konsuo u Skadru, nije ličnost u skupštini, pripada frakciji Mijuškovića, koja ga je i podigla dotle.Izabran je u Zatrijebač, gdje ga i ne poznaju; - ni on njih!

Milo Dožić; ministar pusta govora; pobožan, nervozan i fiksiran. Glavni branilac Mijuškovića.

Labud Petrović, njeguški poslanik, trgovac koji prima neku rentu od države; ne govori; bez načela, pripada starim Crnogorcima.Vrlo tih čovjek.

Vaso Ćulafić, poslanik iz Polimlja, otresit seljak, bistar i karakteran.Govor vrlo razborit.Pripada narodnom klubu.

Milo Tatar, malen, živahan, nedovoljno agilan.

Odža Karađuzović, kao Muftija.

Jevrem Bakić, stari finansiski kapetan, stalno pripada narodnom klubu. Inače neaktivan.

Milosav Raičević vrlo dobar govornik, ali bez jaka glasa.Po naravi povučen i mislilac.Jedan od osnivača narodnog kluba i cijenjen u sviju.

Risto Bošković kapetan finansiski iz Kolašina. Bez značaja; bez načela.

Savo Krivokapić poslanik cucko-đeklićki; bezbojan.

Milisav Nikolić jedini mladi zastupnik starog doba; reakcionar; neaktivan.

Pop Vuko Čejović, stari profesor, pop i učitelj; poslanik gornjo-kučki:vrlo tih čovjek.

Marko Petrovića, poslanik barski; nezna se kome pripada.

Janko Tošković mlad, vrlo aktivan poslanik; živahan; dobar govornik; bistar.Pripada narodnom klubu.

Joveta Ćetković, iskren, pošten poslanik, stalan i rješiteljan. Pripada narodnom klubu.

Simo Šobajić dobar govornik; mlad, bistar; aktivan.Pripada narodnom klubu.

Mitar Vukčević isto tako.

Dr. Milovan Marušić isto tako; u mnogo prilika u skupštini ključ situacije.Pripada narodnom klubu.

Spasoje Radulović manje aktivan; čuven sa svojih interpelacija o radinosti, privredi i naročito o crkvenim prihodima. Stalan, pošten; narodnom klubu.

Jovo Ljepava, stariji. Vrlo tih čovjek bez boje političke.

Milo Dragojević, neaktivan; nezna se kome pripada.

Sava Dragović, isto tako.

Savo Vuletić, najviše govori; govori o svemu; bistar, živ i dobar govornik; načela konzervativnih.

Jovan Plamenac, mlad; govori s patosom:ne mnogo bistar, ali ozbiljan; teoretičar i pedagog.

Nikola Jovanović mlad, vrlo dobar govornik; naprednih načela, živ i bistar.Narodnom klubu.

Adem Ibraim Turčin; ne zna srpski.

Bajo Gardašević pripada narodnom klubu; i inače vrlo odvažan

Vuko Krivokapić pripadao narodnom klubu. Sad se ne zna kome. Neaktivan.

Nikola Bajagić vrlo bistar poslaniki; od „opančara“ najviše govori i dobro. Narodnom klubu.

Mujo Vlahović, Petar Ramović, Drago Radović,Đuro Drecun pripadali narodnom klubu, sad ne znadu kome. Vrlo neaktivni reakcionari.

Ilija Bojović stalan i stalno u narodnom klubu.

Pop Nikola Simović čestit starina – poslanik stalan; originalan tip i govor.Narodnom klubu.

Risto Popović vrlo smiješan govornik i dobar; Jabučanin; drže ga za vrlo lukava.Ne zna se njegova boja politička.

Pavle Vujisić, ne zna se kome pripada od kako je istupio iz narodnog kluba. Drže, da je bistar i lukav.

Janko Spasojević, stari momak, sa osobito starim načelima.U potonje, vele,pridružio se kamarili i nadi ministarskoj.

Savo Plamenac stari serdar, poslanik Ulcinjski.Stalno u narodnom klubu.

Lazo Jovović stalni član narodnog kluba. Govori rijetko ali dobro.

Radoje Popović bivši učitelj i kapetan; bez mnogo agilnosti, ali stalno u narodnom klubu.

Pop Špiro Gligović sublizu isto.

Pop Milosav Tomić isto tako.

Spasoje Piletić govori često,živo i brzo;malo šuška;omiljen među poslanicima;naprednih ideja.Narodnom klubu.

Dr Mitar Radulović konservativac; nekoliko korisnih predloga; neaktivan dovoljno.Ne zna se kome pripada.

Pop Vojin Popović prozvani pop Gapon. Stalna opozicija Mitropolitu i Turcima.Narodnom klubu.

Pop Krsto Popović ravnodušan konservativac. Rijetko i tiho govori. Jedanput govorio dobro o konzistoriji.

Marko Vukotić, star, tih i neaktivan; narodnom klubu.

Lazar Sočica, narodnom klubu; stalan.

Pop Novo Stanišić, isto tako.

Labud Gojnić ex ministar; energičan čovjek; dobar govornik, taktičan i smišljen.Pripada opoziciji.

Pop Ilija Kapičić, nezna se.

Dušan Matanović, doktor prava, mlad, neaktivan poslanik.Narodnom klubu.

Milo Đurašković, Mihailo Vučinić, Jovo Martinović, Mitar Martinović brigadiri; konservativci.

Šako Petrović, impozantna ličnost; predsjednik Skupštine. Vele:aristokrata u demokratskom odijelu. Predsjednik Narodnog kluba. Aktivan i viđena ličnost.

Marko Radulović ex ministar-predsjednik; pošten i tihi virilac, bez dovoljno energije.Glavni pokretač i podpredsjednik narodnog kluba.

Ljubomir Bakić valjan,mlad pravnik; dobar govornik; sekretar skupštinski; - narodnom klubu.

Milija Pavićević, pretrpan poslom skupštinskim; dosta aktivan;-narodnom klubu.

Mihailo Ivanović, ministar unut.djela; ćutalica; govori dobro; ali vrlo tiho.Ozbiljan i vrijedan.Narodnom klubu.

Gavrilo Cerović ministar pravde, govori dobro; mlad; besplodne energije; - narodnom klubu.

Andrija Radović, nije poslanik; predsnik ninist., govori dobro, često mnogo; obrazovan i fin čovjek.

Istaknuti govornici u skupštini su:

Od narodnog kluba: D.Marušić, M.Raičević, Lj.Bakić, S.Šobajić,J.Tošković, N.Jovanović, Sp.Piletić; manje: B.Gardašević, N.Bajačić. Od opozicije: S.Vuletić, L.Gojnić, J.Plamenac, R.Popović; manje:J.Spasojević, itd.“

 Gosp.Uredniče,

Napisah vam ova moja opažanja i ocjene javnosti, s nadom da ćete mi ukazati gostoprimstvo u šašem cijenjenom listu (Drage volje! Pr.Ur.), a ubuduće uvrstiti me u stalne vaše dopisnike. U.X.

Opstrukcija /Narodna misao br.15, od 8.aprila 1907/

U našoj skupštini opstrukcija – to je i suviše parlamentarno! Da je to prava tehnička opstrukcija – čast! No to je lični inat, koji donosi ogromne štete narodu – ali i otkriva – moralni stepen opstrukcionaša, jer quod nocet, docet...

Čim su se na našoj političkoj površini pojavile dvije partije, mi smo odmah u jasnim bojama ocrtali, ko sačinjava partiju manjine ili današnju „opoziciju“. Bez dužeg razmišljanja, a na osnovu njihove prošlosti, mi smo ih uvrstili u reakcionare.

Evo kratkog rezimea našeg vjernog fotografisanja: To su većinom ljudi, koji strastno gramze za bogastvom i položajima, dakle tregeri plutokracije i aristokracije; to su ljudi, kojima je patriotizam toga, ispod koje se krije sebičluk i samovolja; tu ima ljudi koji bez iskre sažaljenja eksploatišu seljaka: a da bi sve to postigli, oni se zakulisno bore protiv svakog napretka, u težnji, da narod i dalje ostane u mraku; jer oni su iz iskustva uvjereni da je slijepi servilizam jedina garancija za uspješnu eksploataciju: samo da ja na laki način osiguram izvjesni kapital, a potomstvu kako Bog da...

Neki naivni ljudi ovdje misle da je vođa ove opozicije Petar Ramović; ali kako s pouzdane strane doznajemo – nije on! Ta je misao bila ponikla otuda što opozicija ova svuda žmureći ide baš kao što Petar žmuri u Skupštini.(Neki čak vele i da spava, ali to nije istina!).

Neki opet misle da je vođa Misja Nikolić jer su na njegov poklik izašli iz Skupštine svi. Ali kako Misja svoju sposobnost rani za više podvige, to razumije se – on se i ne može trošiti još oko takvih sitnica.

Neki opet tvrde kao stalno da je Đuro Drecun jedini istiniti sekretar toga kluba; ali ni tome mnogi ne vjeruju pošto Đuro ne umije ni da piše; a i opozicija svakako mora imati zapisnika o sjednicama pa makar te bile i uz večeru kod nekoga.

Što se nas tiče mi bi im kao još sposobne preporučili za vođe ili Muja Vlahovića, ili – Draga Radovića.

Politički rječnik /Narodna misao br.22, od 14.maja 1907/,ovako objašnjava i konkretizuje pojmove:

Uz napomenu da su čitaoci čuli za razne nazive političkih grupa i stranaka, ali mnogi od vas još ne zna njihovo tačno značenje i pravac: pa s toga ćemo vam ukratko ukazati šta označavaju ti nazivi, počev s onim , što nam je na žalost – najbliže u današnje doba, a to je – reakcija. Slijede:

konservativizam, aristokracija, demokrati, radikal. Zaključak sa upustvom: Poslije svega ovoga sastavite ujedno demokrate i radikale – eto to vam je isto, što je kod nas novo-osnovana Narodna stranka, koja sve preinake i vas novi život crpe i traži da ode samo u duhu crnogorskog naroda i srpske zavjetne misli.A ako vam je milo da znate , ko je i šta je ta samozvana „Prava“ Narodna Stranka, eto vam pročitajte reakcija, konservativizam i aristokratija – pa ćete znati ko su i šta su oni.

Narodna misao /broj 23, od 20.maja 1907/ Ako usniš, u humorističko-satiričkoj formi, saopštava svoj stav političkoj zbilji:

Ako usniš Lazara Mijuškovića – otvoriće ti se oči za nešto;

ako usniš „Pravu“ Narodnu Stranku – dobićeš unapređenje;

ako Slobodnu Riječ – desiće ti se neki prevrat;

ako usniš zakone – dobićeš toljaga;

ako mitropolita – izgubićeš parohiju (to je sad obična stvar);

ako usniš Glas Crnogorca – dobićeš 49 paragraf;

ako – da Bog sačuva – usniš Pravdu – poletićeš u tamnicu;

ako usniš poštara – eto te gotov pravnik;

ako usniš popa – platićeš bačvu bire;

a ako crkvenjaka – postaćeš plaćen čovjek...

a ako usniš špijune – znaj, da se od tebe nijesu ni (odmapali ili odvajali ?), koliko krpelj od ovce;

ako usniš da je špijuna mnogo – znaj, da ih je više no što mislimo i ja i ti.

„Političke zvrčke“, tumačenje nekih riječi, Narodna misao/broj 24, od 27 maja 1907/:

 „Na silu pop“ – „Prava“ Nar. Stranka.

„novo“ ministarstvo – sila.

tamnica – drug.

zakoni – čardak ni na nebu, ni na zemlji.

toljaga – nagrada.

špijun – uzdanica.

brastvo- priča.

jednakost- batal!

pravda- luft.

žandar-zakon.

komandir-političar.

siledžija-pravda.

rak-Slobodna Riječ

san- ustavnost.

skupština-gomila.

novi izbori-jesen.

Kraj:-?“

U nekoliko tekstova Narodna misao bavi se primjerima nesklada normativnog i stvarnog, pokazujući da se proklamovani ustavni principi o slobodi ne poštuju i dobijaju karikaturalni oblik u praksi:

Ako plačeš –zlo, ako pjevaš – gore“ /Narodna misao, br.26,od 8.juna 1907/

Na Grahovu ovih dana zapjevali petorica građana onu pjesmu vojvode Šaka: „Pod pritiskom bjesomučnim“...Prije no su svršili pjesmu i platili račun, obreli su se u tamnici. Tu su „proveli“ dva,tri dana, pa onda stražarno upućeni na Cetinje! Nikome nije dopušteno bilo ni da se sastane s njima!-

Narodna misao /br.29, od 28.juna 1907/ Deveto čudo:

Ako nijeste znali šta je upravo deveto čudo, mi ćemo vam kazati, a nama je drugi kazao, a njemu opet drugi, i tako goni redom do devete stanice – do Rijeke, đe je predsjednik opštine Ščepanović ovih dana ozidao deveto čudo: zatvorio je valjanog i uglednog mladog trgovca Pera S.Vukotića i Pejovića s toga što misli da su oni pisali onaj dopis „Iz Riječke Nahije“, što je izašao u N.misli.Ama, znamo mi, predsjedniče, da ne boli laž no istina, ali se čudimo tebi kao sudiji kako moga ti sam i okriviti i presuditi  ljude za nešto što ne znaš više no oni mrtvi ispred crkve?! Bogati znaš li ti da ima sudova i zakona po kojima se to radi redovno –ako ti se što gospostvo uvrijedilo – a ne tek onako na prestup, kao što si ti učinio te stvorio deveto čudo?!

Narodna misao /br31, od 9.jula 1907/  Čudna naredba:

U objavi, koju je opština izdala po varoši, priznaje se „slabo obrazovanje“ (valjda: vaspitanje) djece, koja pjevaju neke „zabranjene pjesme“, pa se i u smislu tome izdaju stroge naredbe dječijim roditeljima. Mi nijesmo ni u zvaničnom listu niti i u jednoj naredbi još vidjeli da je koja god pjesma zabranjena pjevati, i opš.uprava dobro bi nam učinila kad bi prvo o tom dala pismenu naredbu i pobrojala sve patriotske pjesme, koje su zabranjene. Vjerujemo da ni ona ne zna koje su to pjesme, koje su zabranjene, jer formalne zabrane nema, kakvu propisiju zakoni, pa stoga ne može ni zabrana vrijediti o napametnom, prije no se precizira: šta je zabranjeno a šta dozvoljeno; jer zbilja mi ne znamo ima li išta dozvoljeno?!

Originalan odgovor: Narodna misao u svom posljednjem broju na godišnjicu svog ustavnog života /broj 39, od 7.septembra 1907 – posljednji broj/ bilježi ovaj primjer ustavnih dometa: „Prije nekoliko dana je u ovd.istraž.zatvor Stojan Kontić handžija s Bogetića. Kad su mu naredili da ide u tamnicu, upitao je: Za što!? – „Kad izdržiš zatvor, onda ćemo ti kazati“ – glasio je odgovor. Sve po Ustavu i zakonu – komentariše Narodna misao.

Nastavlja se…