dr Nikola Banićević

"Lovac u harmoniji“

Jula 1971. godine, Island je bio podjednako topao koliko i usijana hladnoratovska atmosfera. Led je pucao pod sudarom genija s ulica Bruklina, Bobija Fišera, i moskovskog džentlmena Borisa Spaskog. Dva šahovska diva odigrala su partiju koja se sa šahovske table, prelila na polje međunarodnih odnosa.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Kamere su bile uključene i cio svijet je gledao u šahovsku tablu, dok je Fišer pristao da nastupi na nagovor Henrija Kisindžera, koji mu je poručio: „Bobi, idi tamo i pobijedi Ruse.“

Sovjetski tim sumnjao je na prisluškivače i mikro‑kamere u stolicama i lampama, pa su Islanđani doveli specijalni tim da rendgenskim i hemijskim analizama obavi provjere. Nepredvidivi Fišer, u stilu „sam protiv svih“, odlučio je da ne igra Kraljevsku indijsku odbranu, već da promijeni liniju.

Spaski je igrao precizno, kontrolišući sve dijelove table, što je Fišer kasnije iskoristio, kopirajući njegovu igru, ali sa sopstvenim pečatom. Spaski je ustao i počeo da aplaudira Fišeru, čestitajući mu na pobjedi. Sovjeti mu to nikad nijesu oprostili.

Šahovski rat dvojice velemajstora bio je uvod u treću fazu Hladnog rata, u kojoj će se malo južnije sresti dva giganta svjetske politike.

Hladni rat ulazio je u svoju treću fazu. Bilo je jasno da se rasplet kreće u dva pravca: prvi, apokaliptični, s nuklearnim ratom, i drugi sa spuštanjem gvozdene zavjese i okončanjem sukoba. Gorbačov i Regan stižu odvojeno u vilu Fleur d’Eau na obali Ženevskog jezera, pod strogim obezbjeđenjem.

Kada su se konačno sreli, pružajući ruku, Regan se nasmijao i rekao: „Ja sam Ronald Regan. Mislim da ovo možemo da riješimo.“ Gorbačov, ozbiljan, u kaputu i šeširu, odgovorio mu je: „Gledao sam vaše filmove.“

Fimski susret je dao nadu u kraj rata i otvorio vrata novom samitu SAD‑SSSR. Rejkjavik je ponovo ugostio dvojicu velikana. Sudar dvije kulture, načina razmišljanja i političkih strategija zategao je odnose između lidera. Posljednji potez pripao je Gorbačovu, iznuđen dobrom igrom predsjednika Regana. Berlinski zid je srušen, a međunarodna zajednica zakoračila je u novo razdoblje straha.

Danas su njihove uloge povjerene drugim ljudima, ali je problem sudara Istoka i Zapada ostao isti. Vlada veliko interesovanje kad će doći do susreta predsjednika Trampa i Putina.

Na njihovoj šahovskoj tabli biće više uloga, a svaki će koristiti svoju snagu u međunarodnim odnosima. Američki predsjednik nezadovoljan je stavom ruskog kolege. Pokušaj da se rat u Ukrajini riješi brzo i efikasno propao je.

Iznuđeni potez ka miru jeste uskraćivanje slanja dalekometnog oružja ukrajinskoj vojsci. Predsjednik Putin svjestan je snage na terenu i osvojenih teritorija, to su njegovi jaki aduti na tabli. Pat‑pozicija je trenutni ishod.

Predsjednik Tramp istovremeno igra i na bliskoistočnoj tabli. Poteze vuče u više pravaca, čime gubi na strategiji. Ne odustaje od podrške Izraelu, ali ne može ostvariti ciljeve u vezi sa Gazom niti dugoročne u vezi s Iranom.

Vlast u Teheranu teško će se promijeniti. Indirektno u ovoj partiji su prisutne Ruska Federacija i NR Kina, a svoj trenutak čekaju države Zaliva i Egipat. Jedna je tabla, a mnogo igrača. EU kibicuje i posmatra partije, bez konkretnih rješenja i poteza u pravcu postizanja mira.

Mora zaštititi sopstvenu ekonomiju od američkog zatvaranja. Nekada je svijet gledao samo jednu partiju, a danas se suočava sa više njih. Igrači su gotovo isti, pitanje je njihove izdržljivosti i postojanosti?

Fišerova pobjeda označila je prvi poraz SSSR u šahu nakon 24 godine potpune dominacije. Nagovijestila je kraj sovjetske ere i pobjedu SAD‑a. Spaski je poslije poraza rekao: „Nisam izgubio od Amerike.

Izgubio sam od čovjeka koji je igrao bolje.“ Kako god da se završe sadašnje šahovske partije između lidera, važno je da pobjedi mir, a uslov za to je „Spaskijevo otvaranje“ sa ispruženom rukom.