Nataša Novović

Ima li drva, majore

Nije ovo priča o 'skretanju sa teme', niti o bilo kojoj teoriji zavjere. Tipa: poslao Vučić nekoga da pomogne nekome tako što će postaviti spomenik Pavlu Đurišiću. Samo će biti pokušaj da se pokaže da imamo pametnija posla.

Пише: Nataša Novović Види све колумне

Dakle, spomenik Pavlu Đurišiću, saradniku okupatora postavljen. Spomenik Pavlu Đurišiću, saradniku okupatora uklonjen. To jest, skrajnut, čekajući bolja vremena. 'Bolja vremena' su popovska interpretacija. O tome šta veliki dio Beranaca misli o postupcima trenutne crkvene uprave mogla bi se ispričati cijela priča. Jednom hoće. Popovi bi to morali bolje znati, ali kad dođe Sudnji dan, neće biti dobrog mjesta za koljače. A i 'sklanjači' nekako ne mirišu dobro.

Država je reagovala solidno.

Normalno, automatski je proradila druga strana: Pavle je bio Srbin, a šta je sa koljačima koji su bili muslimani ili Albanci, pa imaju ulice i spomenike u Crnoj Gori? Logično.

Prije nekoliko godina inspekcijske službe Crne Gore su, nakon intervencije zvaničnog Zagreba, uklonile spomenik Puniši Račiću na privatnom imanju njegovih potomaka u selu Slatina u opštini Andrijevica. Puniša Račić je 1928. u Skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ubio Đura Basaričeka, Pavla Radića i, pokazaće se, smrtno ranio tadašnjeg političkog vođu Hrvata, Stjepana Radića. Takva nam je istorija i njeno ponavljanje.

Sa druge strane, uspomene na crnogorske, muslimanske i albanske saradnike okupatora zasad mirno stoje. Piše li zvanično negdje da Veliku nijesu pobili samo njemački zlačinci iz divizije ' Princ Eugen' nego da je još poneko od domaćih pripomogao? Ko plaća te istoričare u Crnoj Gori i za šta?

Valjda u Crnoj Gori zvanično postoji negdje nešto napisano o tome ko je, kako i na osnovu čega proglašen ratnim zločincem, saradnikom okupatora i tome slično. I onda je stvar jednostavna - to se ne slavi, ne dobija spomenike, biste, imena ulica, niti bilo kakvu počast. Po zakonu. Gotovo.

Takođe veoma je važno da se u svakom slučaju reaguje jednako, a ne da se Čelje ili Rastodera sjetimo kad iskrsne Đurišić.

Pa ko hoće da pjeva mladom majoru ili nekom vulentaru, neka pjeva u četiri zida. Koliko mu je volja, ali ne preglasno. Zbog komšija.

Nego, neuporedivo više ljudi je u Beranama, istoga dana kad je mlad major šetao od postamenta do crkve, pjevalo sa Šakom Polumentom u okviru Dana dijaspore. Svako ima pravo na izbor. To ne umanjuje obavezu države da bude dosljedna u poštovanju zakona i kažnjavanju onih koji ga krše.

Samo - tako ide život.

Kad se ispričaju novinarske i kafanske priče, svakom 'prosječnom' građaninu Crne Gore ostaje pitanje - šta ćemo s drvima?

Svaka čast Evropi sad i poslije, ali sa prosječnom platom nije moguće održati porodicu da joj bude toplo i da ima šta da jede. Naravno, može se grijati sobičak u kojem svi ukućani spavaju posloženi kao ćepanice, može se jesti i ljeba i masti. Samo, to nije život dostojan čovjeka, niti, kako se to politički kaže - evropski standard.

Metar cijepanih drva ubrzano se kreće ka sto eura po metru. Zvanično prosječna plata je oko hiljadu eura. Za zimu na sjeveru treba vam minimum cijela prosječna plata, što će reći deset metara drva. A đeca će u školu. A valjalo bi napraviti koju papriku za zimnicu.

U okviru mladog majora, popovskih pridika i sličnih događaja naravno da je promakao Svjetski dan siromašnih. Kao i bezbroj puta ranije, jedina dosljedno posvećena ovom pitanju u Crnoj Gori, predsjednica Banke hrane Marina Medojević, upozorila je da siromaštvo u Crnoj Gori ostaje duboko ukorijenjen i višedecenijski problem, koji zahtijeva sistemski odgovor države.

Prema podacima Monstata za 2024. godinu, 20 odsto stanovnika ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva, dok UNICEF kaže da se u toj zoni nalazi svako treće dijete. Prag rizika od siromaštva definisan je kao manje od 331 euro mjesečno po osobi, odnosno 695 eura za četvoročlanu porodicu.

Najugroženiji su nezaposleni, kod kojih stopa siromaštva iznosi 39 odsto, jednoroditeljske porodice sa 34 odsto, te domaćinstva sa troje i više djece (29 odsto). Medojević ističe da i zaposleni sa minimalnim platama, pa čak i prosječnim, teško pokrivaju minimalnu potrošačku korpu, koja prema podacima Unije slobodnih sindikata iznosi 2.000 eura.

Marina Medojević je zaključila da prosječna porodica u Crnoj Gori danas živi na ivici siromaštva.

Dakle - samo po redu. I po redu sa ratnim zločincima i po redu sa tim sa čim će se preživjeti. Svako za sebe, a vlada za sebe treba da odluče šta je preče.

Veze s vezom nema, ali je zanimljivo - eno je Vesna Medenica optužena bivša predsjednica Vrhovnog suda, sa popovima na 'trpezi ljubavi ' u Gornjem Lipovu. Sa srećom. Kad je bal - nek je bal.