Vlatko Simunović

Vatra oplođava ludost

Umni i bezumni razglabaju o tome kako su društvene mreže nepovratno izmijenile svijet. Vjerovao sam da su ga izmijenile na bolje. Stvorene su nove šanse a komunikacija demokratizovana. Ljudi mogu da zaobiđu tradicionalne medije. Svijet na dohvat ruke. To je dobra stvar. Makar i kao iliuzija, dobra stvar.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Prije sedmicu dana stiglo je očišćenje vatrom. Neki ljudi izgubili su sve što su marljivim radom stvarali. Mlađi vodnik Dejan Božović izgubio je život a njegovo četvoro đece oca. Njegov kolega Marko Iković teško je povrijeđen. Vatrogasci su rizikovali sudarajući se s vatrom licem u lice. Stotine ljudi danima i noćima borili su se da sačuvaju krov nad glavom, maslinu, smokvu, grozd grožđa. Ovo je priča o nama koji ništa nijesmo učinili da im se pomogne.

INFEKCIJA

Otkako se se broda u Ulcinju ili Kotor spustila zvjerčica s virusom kuge u sebi, vjerujem da ništa pogubnije nije došlo u Crnu Goru od uređaja koji ljudima pružaju mogućnost da sve što misle obznane cijelome svijetu. Na mišljenje imaju pravo. Problem je što postoje infektivni obrasci mišljenja. Nijesam fašist. Govorim s aspekta mentalne higijene.

Oganj u Piperima, Kučima, Dinoši, Buljarici, Banjanima, zavaljao je cio okean ludosti. Kao cunami ona pješćana ostrva u Pacifiku virtuelni prostor s crnogorskim adresama potopili su bestidni fantazisti, brzozborci, krvomutnice.

U Crnoj Gori vatra oplođava ludosti. Kao da je vatra koja se sručila na naša brda i doline demonskog je porijeklo. Oko porijekla te demonske igre mišljenja se razilaze. To su dva pravca, dvije psihološke konstelacije. Crna Gora sa svim njenim podvojenostima. S elementima crnog humora, evo sažetka. Dva tipična misleća bića u tipičnim kordinantnim sistemima trajno podijeljenog društva.

KO TO TAMO PALI

Jedan tvrdi da vatre pale četnici, tradicionalna bića kazne i rata. Dimom guše građansku Crnu Goru a opušcima koje bacaju u suvu travu kraj carskoga druma prekađuju. Bog groma i neba je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić. Taj sve popali. S moćima koje mu pripisuju, najsličniji je sveslovenskom bogu Perunu. I jedan i drugi su zaštitnici vlasti i vladara. Mandić štiti Spajića. Četvrtak je u slovenskom svijetu bio Perunov dan. Požari su u Kučima i Piperima vrhunac dostigli u noći između srijede i četvrtka. I što sad tu još treba dokazivati? Spavaš li mirno, Vladimire Novoviću?

Drugi stvar posmatra na način starinski, kao u pjesmi 'Djevojka sokolu zulum učinila'.

Djevojka je Demokratska partija soscijalista, soko Milojko Spajić a sokolići mali Šaranović, Krapović, Bečić. I naravno Ervin. Ibrahimović.

U toj priči potomci partizana su hrpe goruće žeravice a počasni predsjednik Demokratske partije socijalista Đukanović usijani serafin koji noću na noge navlači patike od braon iguana kože i preži đe bi moga` da podmetne požar i o jadu zabavi gašenjem požara iscrpljene direktore direktorata, ministre i potpredsjednike Vlade Crne Gore. Vatra je ognjeni produžetak Đukanovićeve pakosti, On spaljuje i unuištava dokaze. Plamen se u Piperima pojavio zbog varničenja izazvanog trljanjem dokaza o dokaz...Garant!

KANADERI ILI KAMOV

Zar nije lijepo imati susjeda koji će ti pomoći u zaštiti imovine i ljudskih života? Jeste. Crna Gora ih ima. Ali...

Neki misle da je lako ne raditi ništa. Zabluda. Da smo s naprtnjačama krenuli kroz krš i makiju, ko bi u virtuelnoj areni poveo raspravu čiji je doprinost gašenju požara u Crnoj Gori veći - ruskog svijeta eksponiranog u formi helikoptera Kamov MUP-a Srbije koji je dejstvovao u reonima Korita, Kuča, Smokovca, Bioča, Fundine, Meduna...ili utve zlatokrile, protivpožarnog aviona Kanader CL 415 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji je dejstvovao u reonu Ćanja i Buljarice.

U početku je ruski svijet imao blagu prednost. Ne treba ti posebna medijska pismenost da bi razumio u čemu je kvaka. Naslovi! Srpski Kamov treći dan gasi požar u Crnoj Gori! Avion za gašenje požara iz Hrvatske stigao u Crnu Goru.

Početna inicijativa srpsko-ruskog svijeta istopila se na piperskom ilinštaku kad su stvar u ruke uzeli “medijski profesionalci”. Rezime: Hrvatski heroji neba. Hvala braćo Hrvati! Hrvatski piloti su na višem nivou!

Jedan moj Nikšićanin poentira zapažajući da moćni avioni mogu sletjeti i na vodu i na kopno. Kaže: Za samo 12 sekundi napune rezervoare i lete pravo ka požaru!

Kao Liliputanac po pitanju gašenje požara s neba, bez polihistora iz mog starog kraja, umro bih vjerujući da hrvatski avioni za gašenje požara pokupe vodu i lete što dalje od požara...Naravno, crni humor.

Sve je ovo stvarnost. Potpuno gola. U životu prije društvenih mreža u najtežim okolnostima, svi zajedno kao jedan, radili za spas. Sjetite se tragedije s vozom koji je iz šina iskliznuo na Bioču. Sjetite se Rumuna čiji je autobus sletio u Moraču. Hiljade ljudi smjesta su odjurili na mjesto nesreće. Ove godine, kad vatra došla po svoje, vatrogasci i vojska su pošli u brda. Svi ostali pred nju smo stali kao niko i ništa.

Sva ta izgorjela zemlja narednog će se proljeća ogrnuti zelenilom. S Piperima, Kučima, Buljaricom, Banjanima, Dinošom, s livadama u sjaju majske zore i mlađim vodnikom Dejanom Božovićem s onu stranu trave. Kako mi je ga je žao, majko moja...