Lidija Glišić

More, stare karte i Gugl mape

Na kraju smo ljeta. I dok jedni broje turiste i noćenja, drugi sabiraju svoje mlade uspomene na more koje će ih grijati kad se jesen i zvanično vrati. Taj neznatan djelić mora u koji svakog ljeta s olakšanjem uronimo, samo je kap velikog plavetnila. More je prva globalna mreža koja nas je povezivala mnogo prije interneta, prije masovnih medija i prije željeznica i puteva.

Пише: Lidija Glišić Види све колумне

Putovanja nikada nijesu bila manje zanimljiva i manje neizvjesna nego danas. Zahvaljujući ličnoj navigaciji putujemo svijetom koji nam je do tančina poznat. Internet je obrisao razdaljine, približio nam nepoznate predjele koje otkrivamo iz sigurne zone svoga doma. Više ne važi ona latinska: Navigare necesse est...

Od obale do pučine sa starim kartama

Prvi pomorci su se držali obale: plovili su uz nju, danju. Kasnije, kada su se otisnuli daleko od obale, bilo je teško i opasno putovati bez poznatih orijentira, kula i svjetionika. Nije bilo lako u krhkim lađama, danima i sedmicama, beskrajnim morskim prostranstvom ploviti u nepoznato.

Istorija putovanja neodvojiva je od istorije mapa i karata koje su vijekovima pokušavale da ukrote pučinu: srednjovjekovni portolani, mape prošarane mrežama linija, slične kompasu, renesansne mape s obalama Mediterana, atlasi u koje su ucrtavani vjetrovi i struje. Na rubovima prvih mapa nalazili su se crteži morskih nemani, zmajeva i divovskih riba, kao upozorenje moreplovcima na opasnosti koje vrebaju u neistraženim dubinama mora ili, možda, samo u mašti kartografa. Tamo gdje je prestajalo znanje, počinjala je fantazija.

U srednjem vijeku na kartama će se pojaviti likovi svetaca zaštitnika mornara. Sa naročitom pažnjom, u više boja, iscrtavane su ruže vjetrova. Kreativnost i imaginacija autora prvih nautičkih karata često je bila posljedica nužnosti: mnogi nijesu sami nikada zaplovili morima koja su iscrtavali, već su umjeli s pažnjom da slušaju priče putnika i pustolova dovoljno hrabrih da se otisnu u nepoznato.

„More ne otkrivamo sami i ne gledamo jedino svojim očima. Vidimo ga i onakvim kakvo je bilo na slikama koje su drugi ostavili za sobom, u pričama koje opisuju, na zemljopisnim kartama koje ga predstavljaju. Prepoznajemo ga i upoznajemo u isto vrijeme. Poznata su nam i mora koja nećemo ugledati, kojima nećemo zaploviti, u koja nikad nećemo zaroniti“, pisao je Predrag Matvejević.

Svijet na dlanu sa Gugl mapom

Gugl mape su napunile 20 godina i u međuvremenu sazrele sa svojim korisnicima kojima danas, osim osnovne navigacije, nude mnoštvo drugih mogućnosti. Tako ćete, zahvaljujući vještačkoj inteligenciji i usluzi Lens in Maps, prostim usmjeravanjem telefona ka objektima oko sebe, lako dobiti informacije o znamenitostima, restoranima, stanicama javnog prevoza koje vas okružuju.

Ako biste danas željeli da se izgubite na nekoliko dana, morali biste da isključite lokaciju na telefonu. U suprotnom, klikom na plavu tačku, svi će znati gdje se nalazite i kuda ste se uputili.

Ovaj dvadesetogodišnjak će uskoro moći da odgovara i na konkretna pitanja, poput: „Šta mogu da radim vikendom sam u nekom gradu?“ U to se uključuju brojni „vodiči“, korisnici koji ostavljaju svoje preporuke i iskustva.

Sve te Gugl mape koje danas koristimo sadrže milijarde kilometara snimljenih puteva i ogromnu količinu podataka, ali malo prostora za maštu koja je u umjetnost pretvarala stare, često nepouzdane karte. Putnik koji više ne može ni da zaluta izgubio je avanturistu u sebi.

Zato, valjda, svakog ljeta iznova stojimo pred morskim prostranstvom, istim onim pred kojim su vijekovima unazad moreplovci širili svoje mape, uzdajući se da ih neće iznevjeriti. Samo što se mi, za razliku od njih, nadamo da će nas more sakriti tako da nas niko ne može locirati - bar do kraja ljeta.