Tufik Softić

Kopaj dublje, druže

Ne presušuju stogodišnji bunari u selu Donja Ržanica kod Berana tek tako, već priroda uzvraća udarac ljudskoj pohlepi i nemilosrdnom uništavanju prirodnih resursa, prije svega vode i šume. I to upozorenje je potrebno shvatiti vrlo ozbiljno, jer odgovor prirode može biti i mnogo neugodniji.

Пише: Tufik Softić Види све колумне

Kada bi mogla da progovori priroda bi nam kazala - polako sa stavljanjem rijeka u cijevi zarad dobiti tajkuna koji se mogu izbrojati na prstima jedne ruke. Polako sa sječom šuma koje isto toliko koncesionara nemilosrdno uništavaju dvije decenije. Priroda nam kroz ove signale jasno govori da usporimo i da resursi nisu neiscrpni, koliko je neisrpna i bezgranična ljudska grabežljivost.

Mom prijatelju iz Donje Ržanice presušio je bunar koji su koristili svi njegovi preci decenijama unazad i on je sada prinuđen da iskopava novi na mnogo većoj dubini. Kaže mi kako je presušivanje počelo od kada su napravljene male hidrocentrale u selu Šekular i rijeka stavljena u cijevi. Prekinuta su neke takozvane žile podzemnih voda.

Šekularska rijeka pokupljena je u cijevi od samog izvorišta. Dvije male planinske rijeke koje na mjestu sastajanja prave veću, prije toga su već tri kilometra u cijevima. Onda je ta veća stavljena u cijevi zbog veće snage protoka vode, odnosno veće dobiti tajkuna još čitavih šest kilometara nizvodno, i planinska ljepotica puna potočne pastrmke nestala je, jednostavno.

Malobrojni mještani koji su digli glas protiv toga, posmatrani su kao neprijatelji države. Nepriteljem države proglašavan je u to vrijeme svako ko je zdravim razumom rasuđivao i ukazivao na moguće posljedice koje danas osjećamo u ovoj mjeri, a sjutra možda i u većoj.

Koji kilometar nizvodno rijeka Bistrica, lijeva pritoka Lima, u cijevima je u dužini od trinaest kilometara kroz trup puta Berane - Kolašin i na njoj je izgrađeno najmanje osam hidrocentrala.

Vlasnici su neke krstili imenima “Jelovica jedan” ili “Jelovica dva”, a broj mašinskih kućica u njima je puta tri, to jest šest. A porez na nepokretnosti plaćaju kao da su dva objekta.

Na toj rijeci je ljetos zabilježen ekocid kada je usljed presušivanja došlo do masovnog uginuća rječne pastrmke i svih drugih vodozemaca. Za to niko nije odgovarao, a kada se tekst pojavio na našem portalu, iz akumulacionih jezera MHE pušteno je malo vode, tek toliko da se prikrije zločin.

Mještani još jednog velikog beranskog sela, Vinicka, morali su organizovati nekoliko blokada i protesta da bi zaustavili koncesionara da prekomjernom sječom u zoni izvorišta njihovog vodovoda ugrozi taj dragulj sa kojeg se vjekovima vodom snabdijevalo oko trista domaćinstava i svi poljoprivredni proizvođači. Tek je visoko podignuta motika bila efikasno sredstvo upozorenja i za sada je to dragocjeno izvorište pitke vode zaštićeno.

Ovaj problem je evidentan širom sjevera države. Jedan od najljepših prirodnih bisera, vrelo Ibra u Rožajama, čiju je ljepotu teško riječima opisati, napadnuto je do te mjere, što legalnim što nelegalnim odvodima, da je ova međunarodna rijeka poslednjih godina počela u dijelu toka na graničnom pojasu da presušuje u dužini od pola kilometra.

Ekolozi iz ovog sjevernog grada su upozorili da je to posljednji vapaj rijeke koja zbog ljudskog nemara i nezajažljivosti nestaje pred našim očima.

Ostali su od ljetos video snimci nevjerovatnih scena borbe ljubitelja prirode i ribolovaca iz Rožaja, Novog Pazara i Tutina koji su nekoliko dana i noći u poslednjem trenutku spašavali kapitalne primjerke najplemenitijih salmonidnih vrsta ribe - lipljena, pastrmke i mladice, zarobljenih u malim barama u presušenom koritu, u kojima je ponestajalo kiseonika.

Bila je to dramatična borba hrabrih mladića. Na jednom snimku se moglo vidjeti kako jedan od njih drži u rukama mladicu tešku desetak kilograma, potpuno ošamućenu i čuje se kako kaže da bi za nekoliko minuta uginula. Onda je prebacuje u posudu, nosi nizvodno i dugo drži u vodi da joj povrati snagu i život. Kada se riba konačno pomjera i polako odlazi u dubinu, mladić pada na koljena, podiže ruke prema licu i nebu i izgovara molitvu. Ništa dirljivije odavno nisam vidio ni na filmu. I ti mladići, čija generacija mirno za to vrijeme sjedi u kafićima, ostali su u dubokoj anonimnosti i bez ikakvog priznanja i zahvalnosti zajednice.

Zamislite sada, jedan pored drugog, profile nekog tajkuna koji bez milosti zarobljava rijeku stavljajući je u cijevi, i hrabrog mladića iz Rožaja. Prvi uništava prirodu i život zarad ličnog bogaćenja, drugi spašava, bez ikakve lične koristi. Prvi se “snašao u tranziciji”, ovaj drugi nije, ali je sačuvao moral.
Vjernici bi kazali, ostao je bogobojažljiv. Koji profil će prevagnuti? Volio bih da znam, čisto zbog druga. Da li da mu javim da kopa bunar još dublje?