- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
03. 10. 2025.
07:10 >> 07:10
Tramp i Antifa
Američki predsjednik Donald Tramp obratio se naciji sa obećanjem da će proglasiti Antifu za „veliku terorističku organizaciju" u namjeri da se obračuna sa „radikalnom ljevicom" posle ubistva konzervativnog aktiviste i dragog mu prijatelja Čarlija Kirka. Ta vijest je uzbudila duhove u Sjedinjenim Državama i ostatku svijeta, koji se prijeteći uznemirio i uzburkao poslednjih nekoliko mjeseci.
Iako je riječ „antifa“ u engleskom jeziku prema rječniku Merijam-Vebster prvi put upotrijebljena 1946, i pozajmljena iz njemačkog u kojem je značila suprotstavljanje nacizmu, veći broj ljudi u SAD počeo je da je upotrebljava 2016, poslije izbora Trampa za predsjednika, da bi se suočio sa prijetnjom koju su vidjeli u desnici („alt-rajt“, alternativna desnica), kaže Mark Brej, istoričar koledža Darmut, autor knjige: „Antifa: Antifašistički priručnik“.
Iako je u političkoj teoriji i političkoj praksi odavno deplasirana podjela na ljevicu i desnicu, još uvijek su opstala neka određenja koja definišu te dvije suprostavljene političke pozicije. Čini se da se Antifa naslanja na dugu tradiciji ljevičarskog revolucionarnog radikalizma. Ljevica je oduvijek bila agresivna i ratoborna, još od njenih začetaka u Francuskoj buržoaskoj revoluciji, preko boljševizma u Rusiji, Kulturne revolucije u Kini, 1968, Crvenih brigada i Bader-Majhof grupe, pa sve do Latinske Amerike i njene opsesije komunizmom i vojnim huntama.
Niko nije opasniji i rizičniji od čovjeka nošenog političkom idejom. Taj se ne boji nikoga, a ljevičar čak ni Boga u kojeg ne vjeruje. Doduše, Staljinu će poći za željeznom rukom da u mirnodopskom periodu istraumira i zaledi prkosni duh Sovjeta. Kažu da se zlikovački i po brutalnosti poznati Medeljinski kartel Pabla Eskobara jedino plašio ljevičarske gerile iz prašuma Kolumbije. Interesantno, sadašnji predsjednik Kolumbije Gustavo Petro, bivši gerilac Pokreta 19. april, postao je prvi levičarski lider te zemlje.
Tu zajapurenu i opasnu neuračunljivost ljudi opijenih lijevim idejama fenomenalno su opisali kroz jednu scenu Dušan Kovačević i Božidar Nikolić u čuvenoj crnoj komediji Balkanski špijun. To je onaj momenat kada na ulici idu jedna ka drugoj dvije grupe objesnih ljudi, a niko neće da se skloni i propusti ekipu koja mu ide u susret. Ipak u zadnjem momentu banda mladih i oholih pankera popušta i ustupa prostor arogantnim i riješenim Čvorovićima iz čijeg se hoda i pogleda dok raskopčavaju sakoe da bi bili bliži rebolveru - jasno vidi nepatvoreni fundamentalizam koji potiče iz političke šizofrenije, lijeve dakako.
Ljevica je oduvijek bila avangardna ali i opasna, i danas je. Zato donekle razumijem Trampov naum da Antifu proglasi terorističkom organizacijom.
Коментари0
Остави коментар