dr Nikola Banićević

Upražnjena stolica

Jutro nad Belfastom bilo je hladno i vlažno. Oblaci su pritiskali brda, a sitna kiša uporno je kvasila uske ulice. Zamak Stormont, obavijen sivim oblacima, izgledao je više kao dio scene iz teškog političkog trilera nego kao mjesto gdje se odlučuje o miru.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Prvi je stigao britanski premijer Toni Bler. Mlad i energičan, u tamnom odijelu, s karakterističnim osmjehom kojim je pokušavao razbiti napetost. Zračio je odlučnošću da pokaže spremnost njegove vlade da stavi tačku na tri decenije sukoba.

Ubrzo zatim, uz nešto tišu atmosferu, stigao je Bertie Ahern, premijer Irske. Njegov dolazak bio je obojen tugom. Samo nekoliko sati ranije primio je vijest da mu je majka preminula. Kada je izašao iz automobila, nije bilo previše osmjeha, ali je bilo dostojanstva. Namjera mu je bila jasna – održati mir kao nasljeđe Irske za buduće generacije.

Bler je usporio i sačekao svog kolegu kako bi simbolično zajednički kročili u salu u kojoj će tog dana biti potpisan Velikopetkovski sporazum. Građani Belfasta mogli su se tada u miru pripremati za nedjeljni praznik Uskrs.

Sporazum se danas u međunarodnim odnosima uzima kao primjer dobro organizovanih i vođenih pregovora, koji su imali konkretan i uspješan rezultat. Postignut je mir i stavljena tačka na 30 godina dug sukob između IRA i britanske vlade.

Ujedinjeno Kraljevstvo se složilo da će status Sjeverne Irske zavisiti od volje njenih građana, a London to neće blokirati. Postavljen je okvir za postepeno razoružavanje IRA, a brojnost britanske vojske i policije je smanjena. Sporazum je imao svoj kvalitet jer je bio izraz uključenosti svih strana u sukobu, zasnovan na realnim osnovama i primjenjiv. Nastao je kao plod višemjesečnih teških i detaljnih pregovora.

Dogovoren je sporazum o postizanju mira u Gazi između SAD i Izraela, bez uključivanja Hamasa u proces pregovora i donošenja odluka. Međutim, ključno pitanje je kako će Hamas reagovati na ovaj plan, ali i kakav će biti stav Fataha, koji je dio palestinskog političkog života.

Pravdanje da se Hamas smatra terorističkom grupom, a da sa teroristima nema pregovora, nije utemeljeno u realnoj političkoj situaciji. Hamas je prisutan u ovom sukobu i ta činjenica se mora uzeti u obzir.

S obzirom na to da Hamas nije učestvovao u pregovorima i nije iznio svoje uslove, pitanje je da li će pristati na prekid borbi. Čak i ako pristane, nema garancija da će to biti dugotrajno bez garancija treće strane, u koju Hamas ima povjerenje.

Puštanje talaca je potrebno, ali je pitanje kako će Hamas to razumjeti. Na ovaj način gubi svoju pregovaračku poziciju. Već je jednom pokušano da se realizuje ovaj prijedlog, ali je doveo do sukoba dviju strana.

Uništavanje Hamasove infrastrukture u Gazi jeste značajan korak ka ostvarivanju dugotrajnog mira, ali nije i konačan garant. Hamas ima svoje vojne kapacitete kod saveznika, posebno Irana.

Ukoliko bi došlo do uništavanja kompletne vojne infrastrukture u Gazi, Hamas bi u budućnosti mogao gerilskim načinom ratovanja i udarima sa distance učestvovati u vojnim akcijama. Možete poraziti Hamas, ali ne i njihove ideje.

Gazom bi upravljala palestinska komisija, pod nadzorom međunarodnog tijela („Board of Peace”), koje bi nadgledalo administraciju i rekonstrukciju. Palestinsko rukovodstvo neće birati građani Palestine.

SAD, zajedno sa Velikom Britanijom, imao je već sličan pokušaj nakon rata u Iraku 2003. godine.

On je pokazao mnoge slabosti, jer vlast nije bila birana od strane iračkih građana. Nije imala potreban  legitimitet i autoritet, kao što neće imati ni ovako izabrana palestinska.

Predviđeno je i otvaranje egipatskog graničnog prelaza Rafah u oba smjera. Ostaje pitanje da li bi otvaranje ovog graničnog prelaza značilo i mogućnost da se, pod pritiskom Izraela, izvrši raseljavanje Palestinaca izvan Palestine. Sporazum predviđa i mogućnost Palestinaca na samoopredjeljenje. Kako će Izrael to prihvatiti, ostaje pitanje, s obzirom na to da se do sada opirao mogućnosti da se spor riješi po principu dvije države.

Uspješnost pregovora podrazumijeva uključivanje i prihvatanje uslova svih sukobljenih strana. Čeka se odgovor Hamasa. Ukoliko bude prihvaćen od obje strane, ostaje svijetu nada da će ista opstati i trajati duže od vremena potrebnog da se mastilo na papiru osuši.