Duško Kovačević

In memoriam: Dajana Kiton - Ko je naivan, Kej?

Velika američka glumica Dajana Kiton, preminula je prije pet dana u 79. godini života. Rođena u Los Anđelesu, stekla je slavu 1970-ih godina ulogom Kej Adams-Korleone u filmovima Kum. Imala je kolosalnu sreću da je 1971. mladi i gotovo debitantski reditelj Frensis Ford Kopola uvrsti u izbor glumaca za Kuma, koji će činiti možda i najčuveniji glumački kasting u bogatoj istoriji kinematografije. Kum 1 i Kum 2 su po mišljenju mnogih filmskih akademija, renomiranih filmskih časopisa, a prije i iznad svega po mišljenju publike — dva najbolja filma ikada snimljena.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Doduše, Građanin Kejn, američki dramski film koji je producirao i režirao Orson Vels 1941. (istovremeno je u koautorstvu napisao scenario i igrao glavnu ulogu), pedeset uzastopnih godina nalazio se na prvom mjestu ankete fimskih kritičara Britanskog filmskog instituta, kao i na vrhu liste '100 godina AFI-ija... 100 filmova'.

Međutim, upravo će genijalni Orson Vels zaprepastiti filmski svijet izjavom ― da sve što je snimio u životu dao bi za jednu ulogu u Kumu! A snimio je mnogo i mnogo je tu remek-djela, uključujući i veoma hvaljenu ekranizaciju Šekspirovog Otela.

Eto, i ove riječi kolosalnog i metodičnog Orsona Velsa potvrđuju vanvremensku veličinu filmova Kum, objašnjavajući nam ubjedljivo ― šta je zapravo za glumačku i umjetničku karijeru Dajane Kiton značila uloga u Kumu 1 i 2.

Njena uloga u Kumu nije ni sporednog ni osrednjeg značaja, naprotiv: to je lik-simbol kako je Mihail Bahtin nazivao stožerske protagoniste ramana. Kej Adams (Dajana Kiton) u svojoj složenoj roli, a koju je odigrala maestralno, nosi tu američku, neiskvarenu i protestantsko odgovornu dimenziju djevojke koja se suprostavlja mediteranskom konceptu mafijaške 'časti' ― a koja joj prijeti uništinjem braka sa Majklom ali i uništenjem porodice.

Neće uspjeti u tome, nažalost, ali neće ni dozvoliti da je ta jeziva inercija korleonovskih kodeksa uvuče u pasivnost i predaju, dok je sve vrijeme raspeta između iskrene ljubavi prema Majklu i svijeta kome se opire i kojem ne pripada.

Dakle, trebalo je glumački iznijeti tu slojevitu poziciju naivne i iskrene njujorške djevojke koja je dospjela u dubinu tragedijskog sicilijanskog brevijara. Baš će njena uloga podariti Kumu 1 i 2 ono što će ih podići visoko iznad granica kriminalističkog žanra.

Podsjetiću vas na scenu iz prvog dijela. Tu scenu kritičari i teoretičari filma izdvajaju kao najefektniji i najljepši primjer u kojem filmski dijalog tako jednostavno i domišljato ukazuje na mračnu prirodu politike, naravno - Kej (Dajana Kiton) je u središtu te minijature.

Ispod oker pokrova sačinjenog od jesenjih krošnji romantične listopadne ulice šetaju Kej i Majkl i razgovaraju zaljubljeni ali i zabrinuti. Kej je razočarana što je Majkl ipak postao dio očeve mafijaške porodice i to mu jasno nagovještava.

Majkl se vadi i ubjeđuje je kako je njegov otac isti kao i svi ostali moćnici - predsjednici, senatori, kongresmeni... Kej mu uzvraće replikom: 'Kako zvučiš naivno, Majkl — predsjednici i senatori ne naručuju ubistva' (kao Majklov otac). Majkl joj lagano uzvraća ubitačnim pitanjem: 'Ko je ovdje naivan, Kej?' (Sve je rečeno)

Primjetili ste, nisam Dajanin portret prikazao uobičajeno, enciklopedijski ili leksikonski, nabrajajući njene najpoularnije uloge i filmove, a svakako bi trebalo pomenuti njen izuzetno cijenjen film Eni Hol iz 1977, u režiji Vudi Alena, za koji je dobila Oskara.

Namjerno sam je predstavio kroz dva nastavka Kuma (takođe namjerno ne pominjem Kum 3), jer uluga u filmovima Kum i sami filmovi Kum vrijede više nego hiljade drugih uloga i hiljade drugih filmova. Tu je ključ njene uspješne karijere.