- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
06. 02. 2013.
12:18 >> 12:45
Predstavljamo
Poezija Jevgenije Dobrove
Jevgenija Dobrova je jedna od najtalentovanijih ruskih pjesnikinja koju kritičari visoko pozicioniraju.
Završila je „Institut književnosti Maksim Gorki“, seminar poezije Tatjane Bek i Sergeja Čuprinjina. Objavljivala je u mnogim ruskim književnim časopisima.
Autor je knjiga ,, Personi non grata i grata" (izdat u okviru Federalnog ciljnog programa ,,Kultura Rusije"), ,,Dobra Maldorora", ,,Čaj" i drugih.
Stipendista je Ministarstva kulture Rusije. Član je Saveza pisaca Moskve.
Za Portal RTCG njene pjesme izabrao i preveo književnik i prevodilac Vojislav T. Karadžić.
U KUĆI IZVAN GRADA
Zima. U kući izvan gradskih očiju
dani se nižu kao zlatne srme žice
što ih tanano i laganice
dugo i marljivo izvijaju tvoje ručice.
Jedino ponoćni huk vijavice
narušiv tok dana mjerni
šaljući san himerni.
Lupka šarki, škripa kapijice
a čisto polje uspavljuju mećavice
rasipajući se u triolice.
NA BOLNIČKOM STEPENIŠTU
Hladna i mrkla noć, besana
na stepeništu bolničkom pušim.
Sa prozora tvojih u dvorište se ruši
svjetlost iznad grozničavog bezdana.
Svo lišće lomače spržila ruka
U parku odnjegovanom je prostrano
i snijeg pada tužno i tihano
kao sirjak iza ženinog mrtvačkog sanduka.
***
Kako je potreba raznih u djetinjstvu tom,
rombić isjeći iz haljine majčine
sto ofarbati bojom anilinskom
u barici isprati stolnjak da svečano sine.
Ali, već nazirem kroz naočare pogled pun mraza
prst prijeteći što se ko lak sjaji
a ja, ružno pače, mrgodna izraza
pod sto se krijem, sa suzom u pritaji.
MATIČNI URED I MRTVAČNICA
Svaki put
kada idem od Suharevke kući
i skrećem sa prospekta
kod Matičnog ureda
zaglušuje me đavoljski kikot:
zacijelo
nigdje više Matični ured
i mrtvačnica nijesu blizu.
Ideja me zaokupila
i jednom prilikom
sam počela da mjerim
rastojanje koracima.
Ispade
sedamdeset pet.
Dva pseća laja
i jedanaest gavranovih graka.
JOJ!
Idem ulicom
i ljuštim vermut iz limenke,
limenku po limenku
i opijam se,
i, čini mi se, štucam.
Baš fino. Nikoga nema.
Ova ulica je pustinja.
Pusto kao na mjesecu.
Cijela četvrt iseljenih kuća
da te malo gricne strah,
Ali, uopšte uzev, nije ti svejedno,
možeš ići i zviždukati
,,Bajke Bečke šume",
štucati između repriza
i vikati ,,pomozite" -
i niko se neće glasnuti.
Ovo je mrtva četvrt
Ovdje normalni ljudi
noćima se ne kreću.
I ja naglo put skraćujem.
Joj!
Коментари0
Остави коментар