[ TVCG, Objavila: J.B.Č. ]

FILM VELIBORA ČOVIĆA

Svjedočansvo o CG koja je pružila ruku spasa

“Imala sam 10 godina” film Velibora Čovića, inspirisan fotografijom snimljenom u Rožajama 90-tih godina pretočen je u lijepu priču koja prati sjećanja ljudi koji su prije 20 godina, zbog rata na Kosovu, bili primorani da napuste svoje domove. Crna Gora im je pružila utočište, a njeni građani ruku spasa. Dvije decenije kasnije, protagonisti pričaju o crnogorskom čojstvu, ali i besi datoj dana kada su se vratili na Kosovo.

Ovo je fotografija koja je reditelja Velibora Čovića inspirisala da priču o teškom periodu za 100.000 izjeglica koji su tražeći spas, sa Kosova prebjegli u Crnu Goru pretoči u film.

“Na fotografiji je majka koja doji bebu na ulici. Tragom te fotografije tu bebu sam pronašao u Peci, i zanimljiva je njena priča. Nju je majka obavezala da zna da kaže imena babice i doktora koji su porodili njenu majku”, kazao je Čović.

Film govori o teškom periodu za sve izbjeglice sa Kosova. Način na koji je autor teška sjećanja pretočio u priču ne ostavlja prostor za suze, već osmijeh. Slike današnje Prištine i života protagonista, smjenjuju se sa arhivskim snimcima iz 1999.

“Skupljao sam arhiv od 2013. uz pomoć Crnogorske kinoteke koji su imali razumijevanje za zahtjev da pribavimo video građu od snimatelja Banovića, koji je provodio dane u rožajskim šumama i dočekivao izbjeglice. I ostali zapisi. Sve to smješteno u jednu priču, a sve u cilju da film bude što vjerodostojniji i dokumentarističkiji”, dodao je Čović.

Uprkos svim izazovima, u vanrednim okolnostima, Crna Gora je uspjela da prihvati i zaštiti oko 100 hiljada izbjeglica sa Kosova, ne pitajući ih za ime, vjeru i nacionalnost. Dokumentarni film, “Imala sam deset godina”, ostaće kao svjedočanstvo budućim generacijama kako se ne bi zaboravila prijateljstva onih koji su bili u nevolji i onih koji su im pružili ruku spasa.

Aleksandra Jovančević, TVCG