M.Mijatović

RUŽICA RADULOVIĆ

"Slikam kada sam srećna, iznenadio me uspjeh"

Umjetnicu Ružicu Radulović iz Bijelog Polja, koja živi i radi u Parizu, na nedavno održanoj samostalnoj izložbi u Beogradu u Kulturnom centru "Čukarica", iznenadio je uspjeh koji je doživjela nakon što su prodati svi njeni radovi. Za Portal RTCG govori gdje nalazi inspiraciju za autentične radove koje pravi posebnom tehnikom, kao i u čemu je koronavirus spriječio, ali i kako joj je pomogao da pronađe svoj mir i slobodu u svom stvaralaštvu.

Izložba u Kulturnom centru "Čukarica" počela je 15. septembra i trajala je skoro mjesec dana, potom su radovi Ružice Radulović preseljeni u galeriju i biblioteku "Branko Miljković".

Međutim, na toj izložbi nije imala radova za prodaju, jer, kako kaže, dva rada pripadaju muzeju, a jedan je poklon, dok je ostalo sve bilo prodato.

Sklonost ka likovnoj umjetnosti Ružica je pokazala još u ranom djetinjstvu. Kaže da slika od malih nogu, a prvo je, kaže, naučila da slika pa tek onda da piše.

"Govorim za sebe da sam veliko dijete i da nikada neću ubiti to dijete u sebi, zato se i igram", kazala je ona.

Njena tehnika slikanja je drugačija od uobičajene, i to bez četkica. Radove pravi isključivo prstima i pravi oblike razlivanja uz pomoć slamke.

"Radim prstima jer nemam okvire tu, i ako ima neka greška u slikarstvu, ja je prepravim, opet prstima. A duvanje u slamku, dala sam sebi zadatak da eksperimentišem, zato se i ova izložba zove "Slučaj traganja", jer tragam za različitim tehnikama, pokušavam otkriti šta mi to najviše leži", objašnjava Radulović.

S obzirom da nije akademski slikar, bez dana škole, kaže, pokušava da poruši sve tabue i barijere, jer smatra da nije potrebna diploma akademskog slikara da bi se nešto naučilo i stvorilo.

Ona kaže da je njena inspiracija sreća, i da slika samo onda kada je srećna.

"U 99 odsto slučajeva inspiriše me sreća, i ne samo moja nego i drugih ljudi. Ljudi su zaboravili sve one male stvari koje čine život veselijim, ljepšim i zaboravljamo da život prolazi, iz dana u dan smo stariji, nijedan ne možemo vratiti", kazala je umjetnica Radulović.

Umjetnica iz Bijelog Polja, živi u Parizu od 2017. godine, gdje radi kao art konsultant za Karitas. Inspiraciju, kako kaže, uvijek nađe u Parizu, jer je prosto nemoguće da to ne proizvede kod jednog umjetnika.

"Pariz me inspiriše, nemoguće je da ne ispiriše bilo koga, nebitno da li je slikar, glumac, ili umjetnik u nekom drugom smislu, i svi hrle tom nekom Parizu", kazala je ona.

Pandemija je uspjela da joj poremeti planove kada je u pitanju izložba u Parizu, ali zato strpljivo čeka i čuva pripremljene radove od prije čak tri godine.

"Ono što čuvam kao šlag na tortu, jesu te slike koje čuvam i držim u tajnosti već treća godina. Tada će biti ta izložba o kojoj pričam evo druga godina, jer je kovid situacija pomrsila konce svima pa i meni", poručila je Ružica.

Kaže da korona nije uticala na nju što se tiče stvaralaštva, čak joj je dala širinu da stvara u svom nekom miru.

"Dala mi je vjetar u leđa i imala sam sopstveni mir i slobodu", objašnjava ona.

Odlučila je da nedavna izložba bude u Beogradu, jer su radovi stvoreni baš tamo.

Izložbu u ''Čukarici'' je otvorila menadžerka Kulturnog centra Nada Tanasijević, a među gostima bili su i poznati publicista novinar i književnik Aleksandar Bećić, zatim operska diva Emilija Minić Sopran, glumica i pjevačica užičkog Narodnog pozorišta Biljana Prokić, i Jelena Siljić je sve to pratila na pijanu.

Naredna izložba bi, kaže, trebala da bude u Somboru, Zagrebu i Crnoj Gori.

Svoje radove predstaviće i publici u svom rodnom gradu Bijelom Polju, ali i u Podgorici i Budvi.