O. Zogović

U NESVAKIDAŠNJEM AMBIJENTU

Mauzolej ušuškan u zimsku bjelinu

Posjeta Njegoševom mauzoleju na Lovćenu uvijek izaziva posebne osjećaje, a ove nedjelje doživljaj je bio potpuno drugačiji jer smo ga vidjeli u nesvakidašnjem izdanju, pod snijegom. Zbog istorijske važnosti i sveukupne vrijednosti Njegoša, penjanje do mauzoleja ima određenu duhovnu dimenziju, a uzbuđenje dodatno pojačava priroda lovćenske oblasti.

Nije bilo izazovno ići automobilom i asfaltnim putem (koji je ovih dana od rampe pod Štirovnikom takođe pod snijegom), već proći kroz sniježni ambijent lovćenskim pejzažom do Njegoševog mauzoleja, smještenog na Jezerskom vrhu, na 1657 metara nadmorske visine.

Krenuli smo od Ivanovih korita, Njegoševom stazom, koja vodi kroz selo Mali Bostur.

Nije bilo previše naporno prtiti snijeg u prvom dijelu staze, uspon nije velik, a snijeg nije bio previše dubok.

Bijeli pokrivač nam je "sakrio" stazu, pa smo kod sela Mali Bostur pogrešno skrenuli i otišli van markirane staze.

Kako smo ranije ljeti prolazili ovo stazom, znali smo da se orjentišemo i ka kojoj tački da se uputimo. Tako smo krenuli uz brdo i ušli u šumu u kojoj je snijeg bio išaran tragovima životinja.

Ljepota šume, bijelog prostranstva i pogled na Štirovnik koji se prekoputa vidio kao na dlanu, anulirali su umor, a osjećaj da smo blizu cilja dodatno je pojačavao adrenalin.

Tako da 461 stepenica koja vodi do mauzoleja nije bila neka prepreka. Neobičan je doživljaj savladavanja stepenica prekivenih snijegom koji se zavuče u svaki kutak Jezerskog vrha.

A kad se izađe iz tunela, susret sa mauzolejom ušuškanim u zimsku bjelinu, a sve uz oprez zbog leda i sniježnih nameta.

Mauzolej je tokom zime zatvoren za posjetioce, može se doći samo sa posebnom dozvolom, pa smo htjeli da ostanemo što duže jer ko zna kada će nam se ponovo ukazati prilika da ga vidimo u zimskom izdanju.