[ rtcg.me ]

SAN I KREATIVNOST

Kako se Edisonu upalila sijalica

Čuveni američki naučnik Tomas Alva Edison je, po svemu sudeći, bio u pravu: buđenje odmah nakon odlaska na spavanje može podstaći kreativnost. Naučnici su ispitali zašto je trenutak „među javom i međ snom“ pravo mjesto za rješavanje problema.

Kad bi se pronalazač sijalice Tomas Edison suočio s nepremostivim preprekama u pronalazaštvu, odspavao bi u fotelji držeći čeličnu kuglu. Prije nego što potpuno utone u san, mišići su mu se relaksirali, i on bi ispuštao loptu koja je bučno udarala  o pod. Nakon toga naučnik se budio s novim uvidom u rješavanje problema.

Sada, nakon punog stoljeća, naučnici su ponovili trik u laboratoriji, otkrivajući da je slavni pronalazač bio na pravom putu. Ljudi koji su primijenili njegov recept utrostručili su svoje šanse za rješavanje matematičkog problema. Trik je bio probuditi se u trenutku između sna i budnosti, neposredno prije dubokog sna.

"To je divna studija", kaže Ken Paler, kognitivni neuronaučnik s Univerziteta Nortvestern, koji je učestvovao u istraživanju. Prethodni rad je pokazao da prolazak kroz faze dubokog sna pomaže u kreativnosti, ističući da je ovo prvi put da se detaljno proučava početna faza spavanja i njegova uloga u rješavanju problema.

U tom međuperiodu nijesmo sasvim budni, ali nijesmo ni u dubokom snu. Ta faza može trajati svega jedan minut i javlja se kad smo zadrijemali. Naši mišići se opuštaju, a imamo snove ili misli zvane hipnagogija, koje su povezane s nedavnim iskustvima. Sve to prolazi neopaženo, osim ako nas nešto ne probudi. Poput Edisona, čuveni nadrealistički slikar Salvador Dali vjerovao je da se prekidom sna može podstaći kreativnost. (Dali je za buđenje, umjesto metalne kugle, koristio teški ključ)

Da bi provjerili koliko su Dalí i Edison bili u pravu, istraživači su angažovali više od 100 spavača. Tim im je dao test iz matematike koji je zahtijevao da pretvore nizove od osam cifara u nove nizove od sedam, postupno koristeći određena pravila kao što je "ponovite broj ako su prethodna i sljedeća cifra identične". Volonterima nije rečeno da postoji lakši način da dobiju prave odgovore slijedeći skriveno pravilo da je drugi broj u njihovom konačnom nizu uvijek bio isti kao i posljednji broj u istom nizu.

Oni koji nijesu pronašli rješenje nakon 30 pokušaja, uzeli bi pauzu od 20 minuta, odmarajući se u stolici u mračnoj sobi zatvorenih očiju. Svaki je držao plastičnu flašu u desnoj ruci, dok su istraživači bilježili njihovu moždanu aktivnost s elektroencefalografskim kacigama, koje mjere električne impulse neuronskih ćelija. Učesnicima eksperimenta je rečeno da ispričaju šta im je bilo u glavi kad bi ispustili flašu.

Većina onih koji su drijemali govorili su o raznim vizijama: brojevima koji plešu i geometrijskim oblicima, rimskom Koloseumu, te bolničkoj sobi s konjem. Nakon pauze, učesnici su se vratili kako bi riješili matematičke probleme.

Istraživači nijesu uočili nikakvu vezu između sadržaja vizija ljudi i njihovog rješavanja zadatka. No, gledajući moždanu aktivnost, otkrili su da su oni koji su drijemali i bili prekinuti tokom prve faze sna bili tri puta bolji u pronalaženju skrivenog ključa problema od onih koji su ostali budni. Dvadeset od dvadesetčetvoro tih spavača (83%) riješilo je zadatak, u odnosu na samo petnaestoro od 59 (30%) onih koji su ostali budni, kazali su istraživači Sajens Advensu.

Kreativni učinak imali su i ljudi koji su proveli samo 15 sekundi u prvoj fazi spavanja. Međutim, rješenje nijesu uspjeli da pronađu oni koji su došli do kasnijih faza sna. "Naša otkrića upućuju da postoji kreativni trenutak tokom početka spavanja", kaže autorka Delfin Odije, istraživačica spavanja na Pariskom institutu za mozak. "To je mali prozor koji se može izgubiti, ako se prerano probudite ili zaspite preduboko."

Suprotno priči o Edisonu, u ovoj studiji, „eureka“ trenutak nije dolazio odmah nakon buđenja. Ljudi su, nakon buđenja, u prosjeku imali po 94 pokušaja da otkriju rješenje. "Nije baš da možete odspavati i odmah se probuditi s rješenjem", kaže Odije. (Sama je isprobala trik nekoliko puta, ali misli da je njegova primjena otežana u svakodnevnom životu, kada rješenja većine naših problema nijesu tako dobro definisana kao zadatak iz matematike.)

Ipak, istraživač spavanja Tore Nilsen s Univerziteta u Montrealu bio je iznenađen kako su kratka razdoblja sna imala tako značajan učinak. Naučnici su ranije pretpostavili da su neophodni duži periodi sna koji bi pomogli u rješavanju problema, kaže Nilsen, koji nije učestvovao u istraživanju. Isprobao je Edisonov trik u privatnom životu - drijemao za stolom i budio se kad bi mu glava klonula, nakon čega bi zapisao šta je sanjao. „Sad kad je tehnika potvrđena, biće olakšano istraživanje sna i kreativnosti,“ smatra Nilsen.

Ekipa istraživača takođe je identifikovala moždanu aktivnost povezanu s fazom jačanja kreativnosti: to su moždani talasi srednjeg intenziteta na sporoj frekvenciji poznatoj kao alfa, povezanoj s opuštanjem, i delta talasi niskog intenziteta, koji su obilježje dubokog sna.

Odije kaže da se istraživači sada mogu usredsrediti na ovu osobinu mozga u istraživanju neuronskih mehanizama kreativnog rješavanja problema. Njen tim već je planirao eksperiment kako bi pomogao ljudima da dođu do kreativne zone prateći svoje moždane talase u realnom vremenu. "Edisonova intuicija je bila donekle ispravna, i sada imamo veliki prostor za istraživanje“, zaključila je Odije.

Preveo i priredio: S. Đurđić