A.M.

SUPERNOVA

Pronađena misteriozno nebesko tijelo, pomjera energetske granice fizike

Ogromna lopta vrelog gasa, čak 570 milijardi puta svjetlija od Sunca i udaljena milijardama svjetlosnih godina od Zemlje, okupira pažnju naučne javnosti. Teško je zamisliti nešto tako svijetlo. Astronomi nijesu sasvim sigurni o čemu se radi, ali imaju nekoliko teorija.

Oni misle da je to možda veoma rijetka vrsta supernove - koja se zove magnetar - ali toliko moćna da pomjera energetske granice fizike, ili drugim riječima, najmoćnija supernova ikada viđena do danas.

Ovo nebesko tijelo toliko svijetli da je astronomima zaista teško da pronađu način da ga opišu, prenosi sajt physics-astronomy.com.

"Ako je to zaista magnetar, to je kao da je priroda uzela sve što znamo o magnetarima i povećala ga na 11“, rekao je Kšištof Stanek, profesor astronomije na Državnom univerzitetu Ohajo i glavni istraživač tima, komično implicirajući da je isključen.

Nebesko tijelo je prvi uočeno od male mreže teleskopa koji se koriste za otkrivanje svijetlih objekata u univerzumu. Iako veoma svijetli, još uvijek se ne može vidjeti golim okom jer je udaljen 3,8 milijardi svjetlosnih godina.

Mreža ASAS-SN, otkako je počela 2014. godine, otkrila je skoro 250 supernova, međutim ovo otkriće ističe se zbog svoje veličine.

Ova lopta je 200 puta moćnija od prosječne supernove, 570 milijardi puta svetlija od sunca i 20 puta sjajnija od svih zvijezda u galaksiji Mliječni put zajedno.

"Moramo se zapitati, kako je to uopšte moguće?" rekao je Stanek.

Potrebno je mnogo energije da bi se tako sjajilo, a ta energija, kaže Stanek, mora da dođe odnekud.

Tod Tompson, profesor astronomije u državi Ohajo, ima jedno moguće objašnjenje. Supernova je mogla da generiše izuzetno rijetku vrstu zvijezde koja se zove milisekundni magnetar - brzo rotirajuću i veoma gustu zvijezdu sa ludo jakim magnetnim poljem.

Da bi sijao tako sjajno kao što sija, ovaj magnetar bi morao da se okreće najmanje 1.000 puta u sekundi i da svu tu energiju rotacije pretvori u svjetlost sa skoro 100 odsto efikasnosti - što ga čini najekstremnijim primjerom magnetara koji je fizički moguć.

"S obzirom na ta ograničenja“, rekao je Tompson, "hoćemo li ikada vidjeti nešto svjetlije od ovoga? Ako je to zaista magnetar, onda je odgovor u osnovi ne."