М.М.Љ. [ N1 ]

STUDIJA

Naučnici otkrivaju zašto ljudi ne razlikuju lijevu i desnu stranu

Zvuči kao djetinjasta greška, ali iznenađuje broj odraslih koji često ne razlikuju lijevu i desnu stranu, a naučnici tek sada počinju da shvataju zašto se to događa.

Kada je britanski neurohirurg Henri Marš sjeo pored kreveta svog pacijenta nakon operacije, imao je težak zadatak: morao mu je prenijeti lošu vest da je pogriješio. Pacijent je imao uklješteni živac u ruci zbog čega je morao na operaciju, tokom koje je Marš slučajno otvorio živac na pogrešnoj strani njegove kičme.

Ljekarske greške često se tiču obavljanja operacija na pogrešnoj strani tijela: davanje injekcije u pogrešno oko, biopsija pogrešne dojke. Ti događaji pokazuju nam da, iako mnogi od nas još kao mali naučimo da razlikujemo lijevo i desno, neki, i u odraslom dobu, jošk ne svladaju to, piše BBC.

Za neke od nas je razlika levo-desno jednostavna kao i razlika gore-dolje, ali značajna manjina – otprilike jedan od šest ljudi, kaže nedavna studija, ne može brzo da raspozna lijevu stranu od desne. Čak i oni koji vjeruju da nemaju problema mogu pogriješiti ako ih nešto ometa.

“Niko neće pogriješiti pri izjavi da je nešto ispred ili iza, gore ili dolje”, kaže Inke Van der Ham, profesorka neuropsihologije na Univerzitetu Leiden u Holandiji. Ali, razlikovanje lijeve i desne strane je nešto drugo, dodaje. “Stvar je u simetriji, ako se okrenete, sve će biti na suprotnoj strani. To je ono što ljude buni”, naglašava.

Razlikovanje lijeve i desne strane zapravo je poprilično kompleksan proces, u kojem učestvuje naše pamćenje, jezik, vizuelno i prostorno procesuiranje, kao i mentalna rotacija. Istraživači tek sada počinju da shvataju šta se tačno događa u našem mozgu dok pokušavamo da razlikujemo lijevo od desnog i zašto je ta radnja za neke vrlo jednostavna, a za neke predstavlja izazov.

“Neki pojedinci to mogu učiniti bez razmišljanja, automatski”, kaže Džerard Gormli, ljekar i klinički profesor na univerzitetu u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. “Drugi moraju proći određeni proces“, dodaje.

Kako bi razumio šta se događa pri tom procesu, Gormli i njegove kolege sproveli su istraživanje na studentima medicine gdje su ispitali njihova iskustva u razlikovanju lijeve i desne strane.

“Prvo se morate orijentisati u sebi”, objašnjava Gormli. „Ako se to ne dogodi automatski, neki učesnici opisali su kako koriste razne trikove – prstima oblikuju slovo L, prisećaju se kojom rukom pišu ili sviraju gitaru. Neki ljudi koristiće tetovaže ili pirsinge koje imaju”, priča.

Potom morate shvatiti koja strana je lijeva ili desna iz tuđe perspektive, što znači da se morate mentalno rotirati kako biste gledali u istom smjeru kao i druga osoba.

“Ako gledam u nekog, moja lijeva ruka biće na istoj strani kao i njegova desna”, kaže Gormley. “Ta ideja mentalnog rotiranja stvara dodatni sloj komplikacija”, pojašnjava.

Druga istraživanja su pokazala da je ljudima lakše da procijene prikazuje li neka slika lijevu ili desnu ruku ako zamisle rotaciju sopstvenih ruku.

Istraživanje koje su objavili Van der Ham i njene kolege 2020. pokazalo je da oko 15 posto ljudi kaže da imaju problema s razlikovanjem lijeve i desne strane. Gotovo polovina od 400 učesnika u studiji rekli su da koriste trikove s vlastitim rukama kako bi si pomogli u identifikovanju koja strana je koja.

Istraživači su koristili takozvani Bergenov test razlikovanja lijeve i desne strane, kako bi bolje shvatili kako ti trikovi funkcionišu. Učesnici su gledali u crteže čovječuljaka i spreda i otpozadi, s rukama u različitim pozicijama, i morali su da odrede koja ruka je lijeva, a koja desna.

“Čini se jednostavno, ali poprilično frustrira ako morate to uraditi na stotinu crteža što brže možete“, kaže Van der Ham.

U prvom eksperimentu, učesnici su sjedjeli s rukama na stolu.

“Mnogo je zavisilo od toga kako su crteži izgledali”, objašnjava ona. “Ako ste gledali u crtež potiljka, čovečuljak je gledao u istom smjeru kao i vi, što znači da ste strane mogli odrediti mnogo brže i tačnije”, pojašnjava.

Ako je na crtežu čovečuljak prikazan spreda s prekrštenim rukama, učesnici su takođe bolje reagovali.

“To nam govori da je tijelo zaista uključeno u cijeli ovaj proces”, kaže Van der Ham.

Nije jasno zašto svi nemaju podjednake vještine razlikovanja lijeve od desne strane, iako istraživanja pokazuju da asimetrija tijela može imati veze: što vam je tijelo asimetričnije, na primer po pitanju dominantne ruke, to će vam biti lakše razlikovati lijevu stranu od desne.

“Ako je jedna strana vašeg mozga malo veća od druge, imaćete više uspjeha pri razlikovanju lijevog od desnog”, kaže Gormli.

Ali, to takođe može biti nešto što smo naučili u djetinjstvu, dodaje Van der Ham. “Ako pustite djecu da sami šetaju ispred vas i donose odluke o smjeru, imaće bolju prostornu orijentaciju kasnije u životu”, tvrdi.

Greška koja može skupo da košta
Iako je mnogo svakodnevnih situacija gdje je važno razlikovati lijevo od desnog, u nekim situacijama to je od životne važnosti. Neurohirurg Marš s početka članka uspio je da ispravi svoju grešku, ali ako bi hirurg izvadio pogrešan bubreg ili amputirao pogrešnu nogu, na primjer, posljedice bi bile tragične.

Medicina nije jedino polje gdje takve greške mogu praviti razliku između života i smrti: moguće je da je potonuću Titanika doprinijela činjenica da je kormilar brod okrenuo u krivom smjeru.

I dok neki ljudi moraju uložiti više truda u razlikovanje lijeve od desne strane, svako od nas može da pogriješi, kaže Gormli i dodaje da se nada da će svijest o tome koliko je lako pogrešiti umanjiti stigmu koju osjećaju oni koji s tim imaju problema.

“Kao zdravstveni radnici, mnogo vremena provodimo označavajući prostorne orijentacije: proksimalno, distalno, superiorno, inferiorno… ali ne obraćamo previše pažnje na lijevo i desno”, kaže on. “Zapravo je od svih prostornih orijentacija upravo ta najkompleksnija”, zaključuje.