Б.Б. [ RTS ]

NOVO ISTRAŽIVANjE GENETIČARA

Korak bliže ka efektnijim ljekovima protiv šizofrenije

Dva novootkrivena gena su povezana sa šizofrenijom, dok je ranije poznati gen povezan sa rizikom od šizofrenije takođe povezan sa autizmom, otkriva nova velika studija.

Ovo je prva poznata studija koja se bavi rizikom od šizofrenije kod različitih grupa ljudi, posebno onih afričkog porijekla. Otkriveno je da rijetke štetne varijacije u genskim proteinima povećavaju rizik od šizofrenije kod svih etničkih grupa.

Kao i kod mnogih neuroloških stanja, tačni uzroci šizofrenije su različiti i složeni, i uglavnom nepoznati, iako se čini da kombinacija genetskih i bioloških promjena u mozgu igra odlučujuću ulogu.

"Motivacija za ovu studiju je bila da se bolje razumije kako rijetke genetske varijante utiču na rizik osobe za razvoj teške mentalne bolesti, posebno mentalne bolesti šizofrenije", kaže genetski psihijatar Aleksandar Čarni sa Medicinske škole Ikan na Mount Sinaju u SAD.

Nedavna istraživanja su pokazala da ljudi sa šizofrenijom imaju više rijetkih varijanti smanjenja proteina (PTV) u setu izabranih deset gena, nego ljudi koji nemaju šizofreniju.

Ti proteini uzrok su promjena DNK koda koje mogu prouzrokovati da gen proizvodi protein bez bitnih djelova, ometajući njegovu funkciju.

Međutim, ta studija – kao i većina genetskih studija – sprovedena je na pripadnicima evropskih populacija, iako je šizofrenija uobičajena širom svijeta.

U najnovijem istraživanju dva nova gena rizika, SRRM2 i AKAP11, identifikovana su poređenjem genskih sekvenci ljudi sa šizofrenijom - sa onima kod zdravih ljudi iz različitih grupa, posebno onih afričkog porijekla.

Treći gen identifikovan u studiji, u prošlosti je bio povezan sa šizofrenijom, ali sada je poznato da takođe povećava rizik od autizma. Ove informacije doprinose saznanjima koja već imamo o genetskom preklapanju koje je prisutno kod nekih neuroloških stanja.

"Poznato je da postoje genetske komponente koje su zajedničke među nekim bolestima. Klinički, geni mogu izgledati drugačije u istoj porodici. Ista varijanta u istoj porodici može izazvati autizam kod jednog člana porodice i šizofreniju kod drugog", kaže Čajni.

"Ideja da isti gen ima različite manifestacije veoma nam je interesantna, jer bi mogla biti korisna kada je u pitanju liječenje ljudi", dodaje.

Da bi došao do validnih nalaza, tim naučnika je sproveo meta-analizu koja je uključivala 35.828 slučajeva i 107.877 kontrolnih uzoraka dobijenih iz prethodno objavljenih skupova podataka.

Objedinjavanjem podataka iz više studija koje su ispitivale isti fenomen, meta-analiza može pomoći istraživačima da identifikuju obrasce ili nedosljednosti u nalazima različitih studija i daju precizniju procjenu fenomena koji istražuju.

Sekvenciranje čitavog genoma je skupo, pa su istraživači primijenili ciljano sekvenciranje gena na pažljivo odabrane gene iz ovih podataka - od 11.580 osoba sa dijagnozom šizofrenije ili šizoafektivnih poremećaja i 10.555 osoba bez poznate dijagnoze psihijatrijskog poremećaja. Ljudi čiji su geni uključeni u studiju nijesu bili usko povezani, a 40 odsto su bili neevropljani.

"Fokusirajući se na podskup gena, otkrili smo rijetke štetne varijante koje bi potencijalno mogle da dovedu do novih ljekova za šizofreniju", kaže vodeći autor, genetičar i analitičar podataka Dongđing Liu sa Medicinskog fakulteta Ičan u Njujorku.

"Takođe je značajno to da, proučavajući ljude različitog porijekla, otkrili smo da rijetke štetne varijante u evolutivno ograničenim genima daju sličnu veličinu rizika od šizofrenije među tim različitim populacijama, i da su genetski faktori koji su ranije utvrđeni kod pretežno bijelih ljudi sada prošireni na nebijelce, kada govorimo o ovoj iscrpljujućoj bolesti", dodaje Donđing.

Šizofrenija je teška mentalna bolest koja utiče na razmišljanje, osjećanje i ponašanje. Obično počinje u kasnoj adolescenciji ili ranom odraslom dobu i pogađa oko sedam od 1.000 ljudi, i prema statistikama - skraćuje život osobe za skoro 15 godina.

Simptomi uključuju slušanje ili gledanje stvari koje ne postoje, vjerovanje u stvari koje nijesu stvarne, neorganizovano razmišljanje i ponašanje. Simptomi mogu biti veoma uznemirujući za osobu koja ih ima i za one oko njih.

Za mnoge ljude, šizofrenijom se može dobro upravljati adekvatnom terapijom, ali trenutni ljekovi nijesu pogodni i ne daju svoj maksimalni efekat za sve, a neželjeni efekti variraju, pa je potrebno više istraživanja.

Istraživači planiraju da dalje istraže kliničke implikacije ovih novootkrivenih gena na specifične simptome ili ponašanja šizofrenije i identifikuju potencijalne ljekove za njihovo ciljanje.

Liu sa kolegama zaključuje da je glavni doprinos ove studije polju genetike demonstriranje da je genetski rizik ujednačen među etničkim grupama.

Recenzirano istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Genetics.