B.Bu. [ Klix.ba ]

ISTRAŽIVANJE

Previše gledanja televizije vodi u demenciju i depresiju

Gledanje televizije je već decenijama jedna od omiljenih navika za odmor i opuštanje. Mnogi ga doživljavaju kao bezazlen način da „ugase mozak“ poslije napornog dana, ali sve više naučnih dokaza upozorava da taj vid pasivne zabave nosi i skrivene rizike. Naime, nova istraživanja pokazuju da dugo sjedenje ispred ekrana ne ugrožava samo fizičku kondiciju, već može da ostavi trajne posljedice i na zdravlje mozga.

Istraživači u Velikoj Britaniji su u periodu od četiri godine analizirali podatke više od 473.000 ljudi, starosti između 39 i 72 godine. Rezultati su bili zabrinjavajući: oni koji su gledali televiziju duže od četiri sata dnevno imali su 28 odsto veći rizik od razvoja demencije, 35 odsto veći rizik od depresije i 16 odsto veći rizik od Parkinsonove bolesti, u odnosu na ljude koji su ispred ekrana provodili manje od jednog sata dnevno.

S druge strane, umjereno korišćenje računara van posla pokazalo je suprotan efekat – zaštitni. Učesnici koji su koristili računar od 30 do 60 minuta dnevno imali su niže rizike od demencije, Parkinsonove bolesti i depresije, u poređenju sa onima koji su računar koristili rjeđe. Još zanimljiviji je nalaz da je zamjena samo 30 minuta dnevnog „računarskog vremena“ vježbanjem dovela do smanjenog rizika od demencije i Parkinsonove bolesti.

Autori istraživanja smatraju da je ključ u samom sjedentarnom načinu života. Dugi periodi sjedenja bez kretanja povezani su sa biomarkerima hronične upale, a upravo takve promjene mogu da pokrenu ili ubrzaju neuroinflamaciju i tako doprinesu neurodegeneraciji – procesu koji dovodi do bolesti poput Alchajmerove i Parkinsonove.

Ovu obimnu studiju predvodio je Hanžang Vu, doktor nauka sa Univerziteta tradicionalne medicine u Tianđinu u Kini, a rezultati su objavljeni u uglednom časopisu International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity. Ipak, istraživači ističu da njihovi nalazi imaju i određena ograničenja. Naime, podaci o tome koliko su učesnici gledali televiziju prikupljani su na osnovu samoizvještavanja, što može da bude podložno pristrasnosti i nepouzdanom sjećanju. Takođe, nije isključeno ni da su drugi faktori, koje studija nije obuhvatila, uticali na dobijene rezultate.

Šta ovo znači za prosječnog gledaoca? Prije svega – televizija sama po sebi nije neprijatelj. Ona može da bude izvor informacija, zabave i opuštanja. Problem nastaje kada pasivno sjedenje ispred ekrana postane svakodnevna višesatna navika. Umjesto nekoliko uzastopnih epizoda serije, stručnjaci savjetuju da se vrijeme provedeno uz televizor svjesno ograniči i kombinuje sa drugim aktivnostima: šetnjom, vježbanjem, čitanjem ili društvenim kontaktima, pogotovo u kasnijim godinama.

U krajnjoj liniji, ključ je u ravnoteži. Ukoliko televizija postane samo jedan od mnogih načina opuštanja, a ne dominantna aktivnost, njeno mjesto u našem životu može biti i zdravo i korisno.