Luka Vlaisavljević

MOGAO JE DA POSTANE LEGENDA KOPA

Kutinjov pad: Od najskupljeg igrača Barselone do klupe za rezerve u Kataru

"Ako ostaneš u Liverpulu imaćeš svoju statuu ispred Enfilda kao jedan od najvećih, ako odeš u Barselonu, Bajern, Real, bićeš tek jedan od mnogih igrača".

Ovo su bile riječi Jirgena Klopa 2018. godine koje je uputio Filipe Kutinju.

Brazilski fudbaler je već tada poslije pet godina na Enfildu imao status zvijezde, bio omiljen među navijačima koji su često u ekstazi znali da pjevaju "Ole oleee Kutnjo ho ho ho".

Međutim fudbaler je težio nečem drugom, želio je Kamp Nou, život u Barseloni, trofeje...

Istini na volju ogroman posao su odradili mediji bliski Barseloni, koji su bombardovali naslovima "Sad ili nikad", "Kutinjo ima jednu šansu za prelazak".

Barsa je agresivno napadala Liverpul sa ponudama, koje su počele od 75 miliona, a na kraju narasle do 140.

Koliko je sve bilo u neku ruku nasilno, govori i podatak da je komapanija Najki koja je sponzor i fudbalera i Barselone odštampala dres Kutinjov u Barseloni i prezentovala ga javnosti a da još nije potpisao ugovor sa Barselonom.

Sve to na pet dana od utakmice na kojoj je nosio kapiensku traku i obilježio 200-u utakmicu u crvenom dresu.

Na kraju klub sa Enfilda je inkasirao do sada preko 160 miliona eura zbog raznih klauzula u ugovoru, a Barselona je dobila toliko željeno pojačanje, najskuplje u njenoj istoriji.

Kada se pogleda njegov period u Barseloni, onako iz daleka, vide se dvije titule La Lige, polufinale Lige šampiona, pa čak i 76 utakmica i 17 golova ne izgleda loše, budući da nije riječ o klasičnom napadaču već ofanzivnom veznom fudbaleru.

Ali njegovo vrijeme u Barseloni se pretvorilo u svojevrsnu tragediju ne samo njega već i cijelog kluba.

Počelo je dobro, Kutinjo je dao gol u pobjedi nad Real Madridom, pokušavao je da se uklopi u sistem Ernesta Valverdea, ali sve je to išlo polako.

A na Kamp Nou nije baš da imaju vremena i strpljenja pogotovo ne za fudbalera koji je oborio sve rekorde kluba kada su u pitanju transferi.

Brzo su krenuli da se čuju i zvižduci za njegove partije, a onda i otvorena mržnja kojoj je kumovao i sam Kutinjo.

Protiv Mančester junajteda dao je gol u četvrtfinalu u pobjedi 3:0 i proslavio je pogodak gestikulacijom sa prstom u ušima, aludirajući da ne čuje kritike sa tribina.

To je još više razbjesnelo navijače, a čak ni klupska legenda i njegov zemljak Rivaldo nije uspio da ga odbrani.

"Dao je prelijep gol koji je trebao da bude putokaz za dalje. Ali nikad nije dobra ideja okrenuti se protiv vlastitih navijača. On dobija kritike jer zna i sam da mora više da da klubu na terenu. Ako nastavi sa ovakvim partijama stvari će da dođu na svoje mjesto", kazao je tada Rivaldo.

Istina je ipak bila drugačija. Već na idućoj stepenici gledao je na svom nekadašnjem Enfildu kako Arnold Aleksandar izvodi brzo korner za Origija a Belgijanac daje gol za magični preokroet od 4:0 i prolazak u finale gdje su na kraju osvojli Ligu šampiona - bez njega samo godinu i po od prelaska.

Već naredne godine biće poslat na pozajmicu u Bajern, u sezoni koja je bila paralisana zbog koronavirusa, ali će onako kako samo sudbina to može da posloži, da baš u četvrtfinalu Lige šampiona učestvuje sa dva gola i asistencijom u demoliranju Barselone 8:2.

Uzeće u Minhenu tripletu, ali daleko od toga da je bio bitan faktor ili neko ko je bio u prvom planu, realnije je da će ga istorija u Bavarskoj više pamtiti po nekim kviz pitanjima ili podacima "vjerovali ili ne".

Vratiće se u Barselonu, koja je već tada bila pod vođstvom Ronalda Kumana, ali će u januaru da ode na novu pozajmicu u Premijer ligu i to u Aston Vilu kod svog bivšeg saigrača i kapitena Stivena Džerarda, koji je preuzeo birmingemski klub.

Početak je bio sjajan. Prva utakmica protiv Mančester junajteda, ušao je u igru u 70. minutu i pogodio za 2:2.

Igrao je konačno poslije dužeg vremena rasterećeno pa je Vila odlučila da otkupi njegov ugovor za svega 20-ak miliona eura (tri i po godine od 140 miliona zvaničnih koje je Barselona platila).

Džerard međutim nije dugo preživio na klupi Vile, nakon samo dvije pobjede u 12 prvih kola, dobio je otkaz već u oktobru, na njegovo mjesto je došao Unai Emeri koji nije mogao da pronađe zajednički jezik sa Kutinjom.

Ove sezone je dat na pozajmicu u Katar, tačnije u ekupu Al Duail koja je osvojila sezonu prije katarsku Star ligu. Nije ni tamo pronašao sebe, tek jedan pogodak u 13 utakmica i razočaravajuća sredina tabele daleko od borbe za titulu.

Na kraju je i kod Kristofa Galtjea, koji trenira Al Dual završio vremenom na klupi za rezervne igrače.

Filipe Kutinjo ima tek 31 godinu, u trenucima kada bi trebao da igra na vrhuncu karijere, igra daleko od očiju javnosti, i dalje kao igrač Aston Vile na kojeg Emeri sigurno ne računa.

Možda se povratak u Brazil crta kao jedino rješenje za povratak karijere, i vraćanje na fudbalski radar, ako nigdje bar u njegovoj domovini.

Ostaće da pamti Klopove riječi sa početka, i da shvati da je Njemac bio u pravu.